Kako su Amerikanci platili razvoj moćnog kineskog oružja od kojeg strahuje Biden: ‘Ovo je šok!‘

Kineske tehnološke tvrtke i instituti koji rade na razvoju hipersoničnih i balističkih projektila koriste se tehnologijom koja potječe iz Sjedinjenih Država, unatoč postojećim zabranama izvoza osjetljive tehnologije koje su na snazi.

Kako je razotkrila istraga Washington Posta, riječ je o naprednim računalnim sustavima za simulaciju aerodinamičkih i drugih svojstava projektila - softverskim simulacijama koje su svojom kvalitetom znatno bolje od tehnologije kojom raspolažu kineski inženjeri.

Upravo uz pomoć takvih programa, tvrdi Post, Kina je uspjela šokirati Zapad demonstracijom svojega prvog hipersoničnog projektila 2021. godine. Kineski znanstvenici potvrdili su američkim novinarima kako napredne simulacije, koje su američke tvrtke razvile tijekom godina istraživanja i usavršavanja, znatno smanjuju vrijeme i troškove potrebne za provođenje konačnih faza testiranja projektila.

Druge svrhe

Američki programi u kineskim rukama također se mogu koristiti - i koriste se - i za druge vojne svrhe, poput razvoja mlaznih motora lovačkih zrakoplova i bombardera, a to je područje na kojem se Washington također nadmeće s Pekingom.

Istraga Posta zabilježila je više od 300 prodaja naprednog softvera od 2019. do danas. Proučavajući ugovore, institucije i tvrtke koji su povezani s originalnim naručiteljima, ispostavilo se da su konačni korisnici američkih programa bili razni entiteti povezani s razvojem kineskih hipersoničnih projektila ili drugih raketa.

"To je vrlo zabrinjavajuće", izjavio je za Post Iain Boyd, čelnik Centra za inicijative nacionalne sigurnosti Sveučilišta u Coloradu. "Zaključak je da su tehnologiju, koja se može koristiti za hipersonično oružje, financirali američki porezni obveznici, kroz vladu SAD-a, te je završila u Kini."

Mnoge američke tvrtke koje su razvijale takve softverske sustave bile su korisnice državnih subvencija, najčešće u sklopu financiranja Ministarstva obrane za razvoj najmodernijih tehnoloških rješenja.

Hipersonično oružje novo je poglavlje u priči o utrci u naoružanju - nuklearni ili konvencionalni projektili, koji prema svojim ciljevima lete više od pet puta brže od zvuka, postavljaju značajne izazove svojim potencijalnim metama. Takve je projektile teško zamijetiti, teško ih je pratiti i gotovo nemoguće oboriti na vrijeme, prvenstveno jer iznimno mali broj oružanih sustava može pratiti njihovu brzinu, ali i zato što njihova brzina ostavlja vrlo malo vremena za pravodobni odgovor.

Iako se možda čini trivijalnim za države koje imaju aktivne svemirske programe, razvoj takvih sustava iznimno je zahtjevan jer su ti projektili izloženi dosad neviđenim aerodinamičkim silama, podložni velikom termodinamičkom opterećenju i po svojem dizajnu mogu prolaziti kroz više različitih slojeva atmosfere, od kojih svaki ima drugačija svojstva.

Upravo su zbog toga kvalitetne računalne simulacije neprocjenjive - jer dizajneri mogu isprobati brojne varijacije i kombinacije materijala, oblika, pogona i atmosferskih uvjeta bez da svaku od varijacija moraju zasebno testirati u zračnim tunelima. Tek kada računala potvrde da je dizajn obećavajući, prelazi se na skupu i složenu izradu prototipa za testiranje.

Nadmoćna tehnologija

"U ovom slučaju američka tehnologija je nadmoćna", rekao je anonimni kineski znanstvenik Postu. "Mi neke stvari ne možemo raditi bez strane tehnologije. Jednostavno nemamo iste tehnološke temelje."

Washington je zabranio prodaju američkih proizvoda Kini ako tvrtke znaju da će se koristiti za izradu projektila ili ako bi se mogli preprodati jednoj od tvrtki na takozvanoj listi entiteta - izvoznoj crnoj listi. Unatoč zabranama, kineska vojska služi se posrednicima i deklarativno civilnim tvrtkama koje potom prosljeđuju tu tehnologiju onima koji razvijaju projektile.

Sporna je Kineska akademija zračno-svemirske aerodinamike (CAAA) koja se još ne nalazi na listi entiteta, no bila je ključna u testiranju hipersoničnog projektila 2021.godine. Ta činjenica je dovoljna da joj se zabrani kupnja američke tehnologije, no svejedno je došla do softvera za simulacije preko kineskih posrednika.

Američke tvrtke uglavnom peru ruke od odgovornosti. Na upit Posta o tome je li provjerio tko su klijenti kineske tvrtke, koja inače surađuje s kineskim vojnim kompleksom, distributer softvera za aeroelastične simulacije za Kinu, Jon Ding, odgovorio je da nije jer ih je upozorio da ne prodaju vojnim grupama. "Zato što su mi obećali i ja im vjerujem, pa ne provodim takvo praćenje", rekao je Jon Ding.