NESTAŠICA U BRITANIJI

Kako su dadilje postale najtraženija radna snaga: Nude im plaće dvostruko veće od prosjeka, poklanjaju im aute...

"Nemoralne" ponude uključuju i bonuse poput skupocjenih automobila, korištenja kuća za odmor, spa tretmana i solarija

Ilustracija /Dadilja brine o djetetu

 Ronalds Stikans/Panthermedia/Profimedia

Velika Britanija uslijed pandemije i Brexita suočava se s velikim nedostatkom dadilja. Kao što je poznato, riječ je o zemlji koja ima dugogodišnju tradiciju prepuštanja brige o djeci dadiljama, no njih je sve manje pa se bogatiji slojevi društva doslovce otimaju za svaku dostupnu dadilju, nudeći im sve više beneficija.

Osnivačica agencije za dadilje Polo and Tweed Lucy Challenger kaže kako stvari idu toliko daleko da pojedinci dadiljama nude vrlo visoka primanja, nude im mogućnost korištenja njihovih vikendica, a u jednom slučaju i stan sa svim plaćenim troškovima u Chelseaju, piše Daily Telegraph.

'Nikada nije bilo bolje biti dadilja'

- Rat za dadilje postaje sve prljaviji. Čula sam za slučaj jedne obitelji koja je došla na večeru kod svojih prijatelja. Primijetili su kod njih vrlo dobru dadilju te su potajice nabavili njezin broj telefona i ponudili joj godišnju zaradu od 70 tisuća funti (oko 616 tisuća kuna), a kao bonus i automobil Range Rover - kaže.

Usporedbe radi, prosječna plaća u Velikoj Britaniji prošle je godine iznosila 31 tisuću funti, odnosno, spomenutoj dadilji ponuđen je više nego dvostruki iznos za njezine usluge.

Među dadiljama kruže brojne slične priče. Jednoj je ponuđena povišica od 25 tisuća funti godišnje te električni Mini Cooper.

- Nikada nije bilo bolje biti dadilja - ističe Challenger.

Telegraph objašnjava kako je nestašica dadilja uzrokovana toksičnim spojem Brexita i pandemije. Dobar dio dadilja ranije je dolazio iz drugih zemalja, no zbog ograničenja sada teško mogu doći u zemlju. Mnoge dadilje iz drugih europskih zemalja vratile su se kući na početku pandemije te su izgubile status i radnu dozvolu u Velikoj Britaniji. Britanci su se nadali da će ih spasiti radna snaga iz Australije i Novog Zelanda, no u tim je državama na snagu stupila zabrana letova. Britanci su jedno vrijeme radili od kuće, no od ukidanja svih mjera prije nekoliko mjeseci sve se više očekuje da ipak rade iz ureda, zbog čega je porasla potražnja za kvalitetnim dadiljama. Ponuda dadilja pala je za dvadeset posto, a potražnja porasla za trideset posto u odnosu na lanjsko razdoblje.

- Svjedočimo situacijama gdje obitelji uz plaću dadiljama nude različite druge pogodnosti poput automobila, redovnih spa tretmana i odmora u inozemstvu - potvrđuje osnivač portala Childcare Richard Conway. To samo dolijeva ulje na vatru "rata za dadilje". Oni s nižim prihodima ranije su se koristili "au pair" programima kulturne razmjene, te studentima od 18 do 26 godina iz drugih zemalja nudili smještaj u svom domaćinstvu i tjedni džeparac, no nakon Brexita to je postalo gotovo nemoguće. Kompanije koje su ranije imale pregršt takvih ponuda, poput Hampstead Au Pair Agency, sada mogu ponuditi samo studente iz Velike Britanije ili u vrlo rijetkim slučajevima Australije i Novog Zelanda.

Odgovoran posao

Sve je više djevojaka i mladića u dobi od 18 i 19 godina, koji nemaju nikakvo iskustvo s odgojem djece, kojima roditelji potpisuju pristanak da se bave dadiljanjem, jer su prihodi u toj branši znatno porasli. Za nekoliko sati čuvanja djece tjedno se zarađivalo stotinjak funti, a sada su plaće mladim dadiljama porasle i na do 350 funti, uz bonuse poput besplatnog članstva u teretani ili plaćene autoškole. Prepričava se slučaj gdje je jedna obitelj dozvolila studentici da svakog mjeseca besplatno sa svojim prijateljima koristi njezinu vikendicu, a druga svojoj "au pair" dadilji plaća redovite tretmane depilacije i solarija.

Najiskusnije dadilje na tržištu rada danas zarađuju i do 100 tisuća funti godišnje, tvrdi Natasha Earl, direktorica agencije Burlington Nannies. Upozorava kako bi to moglo dovesti do situacije da učitelji i nastavnici napuste svoja mnogo manje plaćena radna mjesta, na kojima brinu o velikom broju djece, te odu bolje zarađivati brinući samo o jednom ili dvoje.

Challenger ističe kako je posao dadilje vrlo odgovoran te je malo vjerojatno da će se učitelji odlučiti na njega.

- Nema godišnjeg odmora, praznika, nema vikenda. Rad za neku visokopozicioniranu obitelj vrlo je zahtjevan, ne smijete nikada isključiti svoj mobitel, a nikad ne znate kada će vas pozvati da istog trenutka uskočite u njihov privatni avion i negdje otputujete čuvajući njihovu djecu - kaže.

Studenti za 80 kuna po satu

Telegraph piše kako je britanski sustav predškolskog odgoja te brige o djeci općenito trenutno treći najskuplji na svijetu. Novim porastom cijena trećina roditelja troši više na dadilje ili vrtiće nego na stambeni kredit.

Neurologinja i majka dvoje djece Jenny Bruce kaže kako su "au pair" dadilje koristili kako bi ona i njezin suprug, također liječnik u javnozdravstvenom sustavu, mogli odlaziti na posao koji je često imao vrlo neujednačeno radno vrijeme.

- No, sada ih je nemoguće pronaći, naročito one s iskustvom, a cijene su toliko porasle da si postavljam pitanje ima li smisla da ja uopće odlazim na posao. Mnogo zaposlenika u javnom zdravstvenom sustavu prebacuje se na ugovore na pola radnog vremena zbog porasta troškova brige o djeci, što je prava šteta jer se gube kvalitetni kadrovi u zdravstvu u uvjetima medicinske krize - kaže Bruce dodajući kako je najgore samohranim roditeljima.

Sve to rezultiralo je i pojavom studenata koji se mogu angažirati za oko 9 funti (oko 80 kuna) po satu.

Telegraph zaključuje kako su dvije opcije - platiti mnogo novca ili naprosto sam brinuti o svojoj djeci.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 11:31