Katolici će ništavost ženidbe dobivati brže i jeftinije jer neće plaćati crkveni sud

Papa Frane dao je jučer u podne, o Maloj Gospi, obznaniti dva apostolska pisma motu proprio (vlastitim porivom, dakle: samoinicijativna) kojima je novelirao odredbe o kanonskoj parnici za proglašenje ništavosti ženidbe. Vatikanski portali su u naslovima naglasili da je riječ o poticaju ubrzanja procedure a ne o poticanju ništavosti; predstavljači pisama na iznimno dugačkoj i temeljitoj konferenciji za novinare u Vatikanu su naglašavali da nije riječ o poništenju nego samo o utvrđivanju već postojeće ništavosti ženidbe - ali nema sumnje da će mnogi ta dva dokumenta vidjeti baš kao olakšano poništavanje braka, kad već nema razvoda. Uostalom, tako su to već jučer vidjeli i portali vodećih novina u državama s izrazito katoličkom većinom i kulturom.

Crkva kao majka

“Blagi sudac Gospodin Isus” i “Blag i milosrdan Isus” su naslovi tih dvaju apostolskih pisama kojima je Papa izmijenio po 21 kanon kako u latinskome Zakoniku kanonskog prava koji se primjenjuje u Katoličkoj crkvi rimskog obreda, tako i u Zakoniku kanonskog prava istočnih crkava, koji se i u Hrvatskoj primjenjuje na grkokatolike. Suštinskih razlika nema - ali istočne i zapadne crkve sadašnji papa vidi kao dva plućna krila, oba potrebna da kršćanstvo diše. A koje bi pravo primjenjivale pravoslavne crkve ako bi se ponovo uspostavilo crkveno jedinstvo, upitao se jučer u Vatikanu grkokatolički egzarh atenski i odmah odgovorio: pa njihovo! Uostalom, nove odredbe nisu preuzele pravoslavnu “oikonomiju” sklapanja drugog braka unatoč nerazrješivosti - ali su se približili istoj logici: kako spasiti za Crkvu ne samo vjernike kojima je brak puknuo, nego i njihovu djecu, kako da u Crkvi dopuste da Duh sveti bude tješitelj, kako da Crkva bude majka u kojoj ima mjesta, rekao je nedavno Frane, “i za one koji čine zlo, i za one koji čine dobro”.

Dokazi ništavosti svode se na dokaze o nepridržavanju vjerskog nauka i vjerskih uzusa. To mogu biti i nasilje u braku, i abortus, i ustrajnost u preljubu, i prešućivanje problema poput sterilnosti, teške zarazne bolesti, djece iz prethodne veze itd.

Ovo je treća velika promjena procedure. Pooštrio ju je Benedikt XIV da bi suzbio silne zloporabe (uglavnom na teret ostavljenih žena), centralnu ulogu biskupâ naglasio je sv. Pio X, u skladu sa svojim geslom “sve obnoviti u Kristu”, a sada je papa Frane, vjeran duhu kolegijalnosti koji je osnažio Drugi vatikanski koncil, proceduru pojednostavnio i povjerio mjesnim biskupima. Biskup je i sudac i liječnik - citirao je papa crkvenog oca sv. Bazilija, posegnuvši tako za patristikom zajedničkom u doba kada pravoslavlje i katolištvo nisu bili raskoljeni uslijed svjetovnih interesa “svojih” careva, bizantskih grčkih i rimskih njemačkih.

Dosad je parbeni postupak za ustanovljavanje ništavosti bio nužno dvostupanjski. Smio je trajati godinu dana u prvom stupnju i šest mjeseci u drugome. U praksi je trajao dvije do pet, pa i deset godina, jer su parnice iz svega katoličkog svijeta - ako su se razlikovale prvostupanjska i drugostupanjska odluka - u trećem stupnju selile pred Vrhovno sudište Rimskoga svetog kotača (Sacra romana rota) kao usko grlo.

Godina milosrđa

Od stupanja na snagu novih kanona, točno za tri mjeseca, na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene djevice Marije (kada se, nimalo slučajno, otvara i Sveta godina milosrđa), postupak bi mogao potrajati u sve 45 dana. Bit će dovoljna jedna presuda, ali ostaje pravo priziva, a ostaje i pravo branitelja veze (koga i dalje imenuje promicatelj pravde, kako se zove tužilac u crkvenim sudbenim poslovima) da se suprotstavi ako smatra da ženidba nije bila ništava u korijenu, makar oba supružnika bila suglasna i dokazivala da jest.

Ženidba ostaje nerazrješiv sakrament - ali će biti jednostavnije ustanoviti nije li netko od supružnika ušao u nju “s figom u džepu”, smatrajući da niti je nerazrješiva, niti je sakrament, nego tek jedno od potrošnih dobara i usluga koje se u svijetu stječu i plaćaju.

Bit će i daleko jeftinije, jer neće biti plaćanja pristojbi crkvenim ljudima koji sude. To znači - kako je jučer naglašeno u Vatikanu - da Katolička crkva i tu izlazi na periferiju, u susret najsiromašnijima, jer je kanonska parnica za proglašenje ništavosti ženidbe bila dostupna samo imućnijima. U Hrvatskoj te su cijene možda i bile dostupne - ali sirotinji u Brazilu, Hondurasu ili Ugandi (samo neke da nabrojimo) jamačno nisu. Niti je sirota žena, ako je bila žrtva varalice koji je u brak ušao kao u samoposluživanje, mogla čekati 5 ili 10 godina da opet nekako sredi svoj život. A niti katolička strana u mješovitim brakovima, kako su podsjetili jučer Grci.

Nova procedura

Eto, to su bili razlozi da se taj parbeni postupak novelira.

A fertutma koja je nastala “provaljivanjem” enciklike Laudato si’ vjerojatan je razlog zašto je Papa ta dva pisma čuvao kao tajnu takoreći do objavljivanja, samo tri tjedna prije otvaranja redovitog zasjedanja Biskupske sinode o obitelji. Tvrde da ona time nije stavljena pred gotov čin, jer je inicijativa o ovakvoj izmjeni procedure dobila najširu podršku u intersinodalnoj raspravi, kako smo i javili u svibnju.

Katolička crkva ima samo tri mjeseca da se pripravi za novu proceduru. Uostalom, praksa će pokazati, kazali su jučer, hoće li trebati još nešto mijenjati.