Rusko napredovanje, umor saveznika i političke podjele kod kuće, Ukrajinu i njezinog predsjednika Volodimira Zelenskog dovode u ozbiljan škripac, navodi The Economist na početku svoje opsežne analize trenutačne situacije u kojoj se ta zemlja nalazi.
"Rusiju se može samo prisiliti na mir", poručio je Zelenski nedavno Vijeću sigurnosti UN-a. Zelenski je bio na turneji po SAD-u, rukujući se i pokušavajući pridobiti velike i dobre momke, govoreći o svom "planu pobjede" za okončanje dvoipolgodišnjeg rata s Rusijom. Kao i obično, zatražio je još veću vojnu, financijsku i diplomatsku potporu kako bi se nosio s ruskom invazijom.
Američki predsjednik Joe Biden se obvezao na to, najavivši novu isporuku oružja za Ukrajinu. No, Donald Trump, republikanski kandidat koji će ga možda uskoro zamijeniti na funkciji, mnogo je manje popustljiv, a Zelenski je, pak, očito zabrinut da bi Ukrajina, a ne Rusija, mogla biti prisiljena na neugodan mir. Budući da njegova vojska postupno gubi tlo pod nogama, rastući entuzijazam Ukrajinaca za zaustavljanje rata i nestabilna, čak zapadna potpora, Zelenskog polako tjeraju u kut.
Otkako je Ukrajina ponovno u iznenadnoj akciji zauzela grad Herson i munjevito napredovala kroz regiju Harkiv krajem 2022. godine, gotovo da više nije napredovala u odbijanju ruske invazije. Dugo najavljivana ofenziva u ljeto prošle godine donijela je samo malene teritorijalne dobitke. Od tada je većina promjena na prvoj liniji, iako malih, bila u korist Rusije. Ruske snage su u veljači zauzele grad Avdiivku u pokrajini Doneck, a posljednjih mjeseci približavaju se još nekoliko ukrajinskih uporišta u Donecku, uključujući Pokrovsk, dok je Vuhledar već izgubljen.
U teoriji, Ukrajina je i dalje odlučna povratiti sav svoj izgubljeni teritorij, odnosno vratiti se na granice koje je naslijedila kada se Sovjetski Savez raspao 1991. godine. To bi podrazumijevalo ponovno osvajanje ne samo dijelova Donecka, Hersona, Luhanska i Zaporižje, koje je dijelom okupirala Rusija, već i Krima, koji je Rusija zauzela još 2014. godine. No, sve to je daleko od dosega u vojnom smislu. U praksi, rat je postao rat iscrpljivanja, pri čemu se obje strane nadaju da mogu nadživjeti one druge ili se barem braniti dovoljno dugo, kako ne bi bile prisiljene na nepovoljan mirovni sporazum.
Pregovori o kraju rata su, za sada, čista fikcija. Ruski predsjednik Vladimir Putin nije pokazao istinski interes za mirovne pregovore, a još 2022. godine Zelenski je potpisao dekret kojim se ukrajinskim dužnosnicima zabranjuju pregovori s Rusijom dok je Putin na vlasti.
Rat iscrpljivanja u korist Rusije
Ukrajinski predsjednik i dalje govori kao da je izravna pobjeda na bojnom polju i dalje u okvirima mogućeg, iako je također spomenuo i "želju za dijalogom". Čini se da se Ukrajina nada da priljev novih vojnika, stalna opskrba zapadnim oružjem i mudro korištenje vatrene moći mogu držati Putinovu vojsku na odstojanju, prisiljavajući ga da snosi političke troškove mobilizacije sve više i više rezervista i daljnjeg opterećivanja gospodarstva, gurajući ga tako prema dogovoru. No, možda će ukrajinska vojska, gospodarstvo i društvo biti ti koji će prvi dosegnuti prijelomnu točku, piše Economist.
S druge strane, napredak Rusije ima zastrašujuću cijenu. Volodimir Horbatjuk, zamjenik načelnika stožera ukrajinske vojske, tvrdi da Rusija u posljednje vrijeme gubi šest ljudi na svaku ukrajinsku žrtvu. "Stvarno sve guraju u mašinu za mljevenje mesa - vozače, kuhare, građevinare", kaže drugi visokopozicionirani ukrajinski vojnik. Američki dužnosnik ocijenio je da je od početka rata 100.000 Rusa ubijeno, a 430.000 ranjeno.
Tempo ruskih dobitaka, koji je ionako užasno spor, nedavno se još više smanjio pa je moguće je da će Pokrovsk izdržati još nekoliko mjeseci. Zapadni strahovi od kolapsa Ukrajine i brzog ruskog napredovanja prema velikim gradovima poput Dnjipra i Odese reterirali, pod uvjetom da SAD iznenada ne prekine s isporukom streljiva.
No, bilanca iscrpljivanja ipak ide u prilog Rusiji. Ako ruske snage na kraju zauzmu Pokrovsk, kao što će na kraju vjerojatno i biti, otvara se prema zapadu ravniji krajolik i time povoljniji za daljnje rusko napredovanje. Kremlj također i dalje uživa veliku prednost u vatrenoj moći, čak i nakon što je u Ukrajina stigla velika količina američkog oružja ranije ove godine. Rusko topništvo dominira linijom bojišnice, ispaljujući na nekim lokacijama čak deset granata na svaku ukrajinsku. Moskva također ima prednost od svojih navođenih bombi od 500, 1500 ili 3000 kg, koje razaraju ukrajinske obrambene i utvrđene položaje i kose ukrajinske vojnike.
Iako su ukrajinski gubici puno manji od ruskih - iako vjerojatno ne toliko manji kao što to tvrdi Horbatjuk - Ukrajincima ih je teže nadomjestiti. U prvom redu, na bojištu ih imaju manje od Rusije - 450.000 Ukrajinaca naspram 540.000 Rusa. I dok se većina ruskih vojnika dragovoljno prijavila za veliku plaću, Ukrajina se sve više oslanja na vojni rok. Časnici se žale da su mnogi od unovačeni u službu nepodobni za borbu - prestari, prebolesni i često prepijani. Kad se uđe u službu, nema jasnog izlaza iz vojske, zbog čega se mobilizacija čini kao karta u jednom smjeru - za mrtvačnicu. Nekih pet do 10 posto vojnika u aktivnoj dužnosti nalaze se na bojištu bez dopusta. Vlasti procesuiraju mnoge dezertere, ali to ne izaziva toliko straha kao Putinove snage - čak manje od 30 posto Ukrajinaca smatra izbjegavanje vojnog roka sramotnim, prema anketi javnog mnijenja.
Problem sredstava za nabavku oružja
Ovi problemi su u određenoj mjeri dodatno pogoršani ukrajinskim upadom u rusku regiju Kursk početkom kolovoza. Iako je ova ofenziva ponovno potvrdila sposobnost Ukrajine da preuzme inicijativu na terenu, nadmudri ruske snage i osramoti Putina, ona je također proširila prve linije bojišnice i razvukla ukrajinske linije opskrbe.
Istovremeno, to nije natjeralo Kremlj da uspori svoju ofenzivu u Donecku, prvenstveno u pravcu Pokrovska, kako su se u Kijevu nadali, iako neke ruske snage jesu preusmjerene u obranu Kurska. Ukrajinski upad na ruski teritorij smanjio je i raspoložive resurse za obranu Pokrovska - Oleksandr, časnik stacioniran u blizini grada, kaže da njegova jedinica ima manje zračne potpore od početka ofenzive u Kursku. Stabiliziranje linije bojišnice zahtijevat će više vatrene moći. Visoki ukrajinski dužnosnici kažu da je njihovim snagama potrebna slojevita obrana, uključujući topništvo, projektile, borbene zrakoplove i bespilotne letjelice, kako bi se ruske snage i oružje potisnule od prve linije i tako onemogućilo daljnje napredovanje.
Ukrajina također traži dopuštenje za korištenje moćnih zapadnih projektila za napade na vojne ciljeve duboko u Rusiji, poput zračnih baza, tvornica i infrastrukture. Tri odvažna ukrajinska napada bespilotnim letjelicama i projektilima proteklih tjedana - jedan 18. rujna na skladišta oružja u Toropecu, 500 km unutar Rusije, i dva druga nekoliko dana kasnije na skladišta u Krasnodaru, udaljenom 200 km - poslužili su kao snažna ilustracija onoga što je time moguće. No, američki dužnosnici zabrinuti su da bi korištenje zapadnog oružja na ovaj način moglo potaknuti Rusiju da uzvrati otežavanjem života zapadnim zemljama na druge načine, primjerice naoružavanjem jemenskih pobunjenika hutista. A ionako, tvrde oni, nema dovoljno dostupnih projektila da bi se napravila velika razlika.
Umjesto toga, oni se fokusiraju na izgradnju domaće obrambene industrije Ukrajine, posebno njezinih kapaciteta za izradu bespilotnih letjelica. Ukrajina je postigla velike uspjehe s odvažnim napadima bespilotnim letjelicama, koji ne samo da su pogodili lokacije kao što je Toropec, već su pomogli istjerati rusku flotu iz Crnog mora. Prema Oleksandru Kamišinu, savjetniku predsjednika Zelenskog, proizvodnja oružja u Ukrajini otprilike se utrostručuje iz godine u godinu.
Međutim, glavni problem i nisu kapaciteti, već novac - ukrajinska vlada nema dovoljno sredstava da kupi proizvode lokalnih proizvođača oružja. Knjige narudžbi su u nekim slučajevima više od pola prazne. Ukrajina bi mogla godišnje proizvesti više od tri milijuna jurišnih bespilotnih letjelica kratkog dometa, ali je vojska uspjela ugovoriti samo 1,5 milijuna njih. Kamišin želi financirati kupnju domaćeg oružja ukidanjem kontrole izvoza i prodajom oružja u inozemstvu. Također je pozvao zapadne saveznike da plate oružje koje će se proizvoditi u Ukrajini. Danska vlada je, primjerice, na taj način za Ukrajinu kupila 18 samohodnih topničkih sustava Bohdan.
No, i Rusija proizvodi više oružja. Putin je obećao povećanje proizvodnje dronova za gotovo deset puta ove godine. Proizvodnja navođenih bombi i projektila Iskander porasla je sedam puta od kraja 2022. godine. Moskva je također bila u mogućnosti kupiti velike serije streljiva i projektila od Sjeverne Koreje te dronova i projektila od Irana. Između ostalog, to je oružje omogućilo Rusiji da pokrene devet valova napada od ožujka do kolovoza na ukrajinske elektrane i električnu mrežu. Pogodili su ciljeve u gotovo svim pokrajinama pod ukrajinskom kontrolom, prema nedavnom izvješću UN-a. Ovi napadi uništili su oko 80 posto ukrajinske proizvodnje na ugljen i plin.
Promjena raspoloženja i prijetnja zime
Mnogi od oštećenih objekata ponovno funkcioniraju, ali su i dalje ranjivi na buduće napade. Ukrajinska protuzračna obrana se poboljšala, ali su i ruski napadi postali sofisticiraniji, korištenjem raketa, mamaca i drugih trikova kako bi izbjegli protuzračne sustave. Rusija je 26. kolovoza gađala žice koje povezuju tri ukrajinske nuklearne elektrane s mrežom, prijeteći prekinuti više od polovice opskrbe električnom energijom u zemlji u jednom danu. Namjera Rusije je smrznuti Ukrajinu i tako je pokoriti, ustvrdio je Zelenski u UN-u, budući da veliki dio ukrajinskog grijanja ovisi o opskrbi strujom. Ovako, struje nedostaje. Deficit će postajati sve veći kako vrijeme bude hladnije i kako se ruski udari pojačavaju. Strahuje se od nestanka struje do 12 sati dnevno.
U najgorem slučaju, cijevi se mogu smrznuti i puknuti, onesposobiti sustave grijanja čak i nakon ponovnog uključivanja struje. Odredi tehničara stacionirani su u blizini važnih mrežnih čvorišta, oboružani zamjenskim dijelovima i spremni za brze popravke. Za zaštitu elektrana izgrađeni su betonski štitovi. U gradovima blizu prve linije bojišnice, kao što je Harkiv, postavljaju se male, mobilne proizvodne jedinice kako bi se smanjio rizik od katastrofalnog nestanka struje. Kako bi se nosila s nestankom struje, velika industrijska poduzeća, poput čeličana, ulažu u vlastite plinske turbine. Predsjednik ukrajinske banke kaže da i njegova tvrtka instalira vlastite proizvodne kapacitete. Čak su i male tvrtke kupile generatore ili osmislile druge planove za nepredviđene situacije. "Bit će to vrlo teška zima, ali uvjeren sam da ćemo izbjeći katastrofu", kaže Oleksandr Litvinenko, čelnik Ukrajinskog vijeća za nacionalnu sigurnost.
Na prvi pogled, većina Ukrajinaca je jednako samouvjerena i borbena. Gotovo tri četvrtine u anketarima se izjašnjavaju da je vojna pobjeda i dalje moguća. Samo devet posto kaže da bi prihvatili prekid borbi koje zamrzavaju trenutačne linije bojišnice bez ikakvih drugih ustupaka. No, ove brojke prikrivaju sve veći generacijski jaz. Oni stariji od 60 godina, koji ne riskiraju mobilizaciju, puno su skloniji nastavku rata od mladih - 54 posto njih vjeruje da Ukrajina pobjeđuje, u usporedbi s 31 posto onih između 18 i 25. Po istom principu, 60 posto starijih kaže da Ukrajina mora nastaviti s borbom dok cijeli njezin teritorij ne bude oslobođen, u usporedbi sa samo 40 posto osoba od 18 do 25 godina.
Štoviše, broj Ukrajinaca koji kažu da bi bili spremni ustupiti teritorij Rusiji pod određenim uvjetima u stalnom je porastu. Udio onih koji su spremni prihvatiti sadašnje linije bojišnice penje se na 38 posto ako bi Ukrajina bila primljena u Europsku uniju i dobila sredstva za obnovu. Kad bi i Ukrajina bila primljena u NATO, 47 posto bi bilo spremno prihvatiti sadašnje linije bojišnice, a punih 57 posto bilo bi spremno sklopiti mir kada bi Ukrajina povratila kontrolu nad okupiranim dijelovima regija Zaporižja i Herson, a prepustila kontrolu nad Krimom, Doneckom i Luhanskom. Život se čini varljivo normalan u velikim gradovima poput Odese, gdje su restorani na otvorenom prepuni, a ljudi koji snimaju selfije na šetnici uz more. No, 77 posto Ukrajinaca kaže da im je prijatelj ili poznanik poginuo u ratu, 22 posto je izgubilo rođaka. Sve je veća strepnja koliko će rat trajati.
Iako se gospodarstvo stabiliziralo, pa čak i raste, ono je i dalje daleko manje nego što je bilo prije rata. Oko 6,5 milijuna ljudi, gotovo petina stanovništva, napustilo je zemlju. Više od 60 posto onih koji su ostali rekli su anketarima da su im se prihodi smanjili i da se muče s tim. Vladi je još teže - predviđa se da će prihodi jedva pokriti polovicu potrošnje u 2025. godini. Potrebna su im bespovratna sredstva ili zajmovi za pokrivanje preostalih 38 milijardi dolara ili negdje blizu toga. Iako su se saveznici, uključujući SAD i EU, složili financirati deficit profitom od zamrznute ruske imovine, proces je birokratski i čini od Ukrajine taoca hirova svojih dobročinitelja.
Izbori u SAD-u i politička previranja
Sve to dodatno pothranjuje gorčinu zbog rata. "Zapad i posebno Sjedinjene Države imaju nedvosmislenu odgovornost za smrt Ukrajinaca", kaže Jurij Fedorenko, koji zapovijeda jedinicom operatera dronova. "Rusija nas otvoreno ubija. Zapad svojom bespomoćnom i nemoćnom reakcijom daje tihi pristanak na tu destrukciju".
Možda i neizbježno, povjerenje Ukrajinaca u Zelenskog je palo sa 80 posto u svibnju 2023. na 45 posto ove godine, prema američkom Nacionalnom demokratskom institutu. Općenito, povjerenje u vladu još je znatno niže. Iako su se prošle godine sve velike političke stranke složile da se izbori odgode do kraja rata, Zelenski navodno razmatra raspisivanje predsjedničkih izbora iduće godine kako bi učvrstio svoju moć. Mnogo se raspravlja o potencijalnim suparnicima Zelenskom, poput Valerija Zalužnog, koji je smijenjen s mjesta vrhovnog zapovjednika vojske u veljači. Anketa je pokazala da se Ukrajincima sviđa ideja da ih vodi bivši vojnik.
Upravo u takvoj sumornoj atmosferi Zelenski je otputovao u SAD u potrazi za daljnjom podrškom. Bidenovi suradnici, iako skloni gunđanju zbog beskrajnih zahtjeva Ukrajine, pokušavaju pomoći koliko je god moguće u preostala četiri mjeseca njegova predsjedništva. Nova vojna pomoć dio je nastojanja da se potroše resursi koje je Kongres već odobrio. Također pokušavaju razriješiti birokraciju oko zajmova iza kojih stoji zamrznuta ruska imovina. Neki čak izražavaju nadu da bi se Kongres moglo uvjeriti da odobri veću pomoć Ukrajini između izbora u studenom i inauguracije novog predsjednika u siječnju.
Ako nova predsjednica bude Kamala Harris, demokratska kandidatkinja, Ukrajina može očekivati općenito sličan pristup stvari kao Bidenov. No, ako Trump osvoji drugi mandat, izgledi su mnogo manje predvidljivi. Njegov tabor uključuje i proukrajinske jastrebe, poput Mikea Pompea, koji je bio državni tajnik tijekom prvog Trumpova mandata, ali i ljude koji se čine sretnima što Rusija nanosi poraze Ukrajini, poput Trumpova potpredsjedničkog kandidata JD Vancea, koji je neposredno prije ruske invazije rekao: "Ionako me nije baš puno briga što će se dogoditi s Ukrajinom".
Najnovija Trumpova retorika o ratu nije umirujuća. Ovaj se tjedan našalio da je Zelenski "najveći trgovac na svijetu", koji svaki put kad dođe u SAD, ode sa 100 milijardi dolara. Također je rekao da Rusija ima tendenciju dobivanja ratova i požalio se da Biden ne mari za tu mogućnost. Na nedavnoj Općoj skupštini UN-a, Zelenski je govorio o opasnostima udovoljavanja agresivnim silama poput Rusije i nepravdi pokušaja nametanja jednostranog mira Ukrajini. No, tek treba objasniti kakav bi kraj rata mogao biti prihvatljiv, osim potpune pobjede. Ali s obzirom na trenutačnu situaciju u kojoj se nalazi Ukrajina, potpuna pobjeda ne izgleda kao izgledna opcija, zaključuje Economist.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....