‘Kina je našla novu geopolitičku formulu, nitko se nije nadao da će Xi toliko riskirati...‘

Kina sebe vidi kao globalnu velesilu, a počela se tako i ponašati, piše The Wall Street Journal. Peking dugi niz godina nije pretjerano mario za udaljene konflikte, no to se promijenilo početkom trećeg predsjedničkog mandata Xija Jinpinga. Kina sada aktivno radi na privlačenju drugih zemalja koje svjetsku politiku vide na sličan način, a sve s ciljem kako bi značajnije na nju utjecala. Ovaj zaokret dolazi nakon što je politikom "nula Covida" zbog koje posljednje tri godine provela u izolaciji naljutila Zapad. Peking sada smatra da je dovoljno vojno i ekonomski jak da svijet može oblikovati prema svojim željama i prohtjevima.

Peking je ranije u ožujku isposlovao detant između Saudijske Arabije i Irana. Bio je to hrabar ulaz na Bliski istok, regiju punu dugogodišnjih rivala. Xi tvrdi da želi dati doprinos naporima da se okonča rat u Ukrajini i zato je ovog tjedna posjetio Moskvu i sastao se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putin, inicijatorom invazije na Ukrajinu. Kineski predsjednik planira razgovarati i s oštećenom stranom, ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Xijevo uplitanje u rat u Ukrajini možda neće dati nikakve konkretne rezultate, a njegov odlazak u Moskvu, koji Zapad vidi kao pokazivanje naklonosti ka Rusiji, potkopao je njegovu želju da se pozicionira kao neutralni arbitar. Čak štoviše, dok su Xi i Putin pozdravljali, a kineski lider ruskom pričao o "promjeni koja nije viđena posljednjih 100 godina", ruske su rakete i dronovi poletjeli prema Ukrajini te u učeničkom domu u Kijevu ubili četiri osobe.

Kina je tim dvama potezima svijetu za koji smatra da je podijeljen na demokracije i autokracije pokazala da želi aktivno sudjelovati u rješavanju gorućih problema, ali da ona i njezini prijatelji više ne žele biti druga violina SAD-u.

Peking je dugo vodio politiku čekanja, prikupljanja ekonomske, političke i vojne moći. To se promijenilo kada je pokrenuo inicijativu Pojas i put te diljem svijeta, a poglavito u Južnoj Americi, Africi i Jugoistočnoj Aziji, počeo pokretati razne infrastrukturne projekte koji vrijede više stotina milijardi dolara. Kina ima i moćnu te raširenu dijasporu te velik apetit za strateške resurse u inozemstvu.

Demokracija i autokracija

Pored intervencija u konflikte između Saudijske Arabije i Irana te Rusije i Ukrajine, Xi je tijekom proteklih nekoliko tjedana promovirao i svoje tri nove inicijative - Globalnu razvojnu inicijativu, Globalnu sigurnosnu inicijativu i Globalnu civilizacijsku inicijativu. Iako nije o njima otkrio puno, te su inicijative dizajnirane kao punktovi oko kojih se mogu okupiti sve zemlje kojima ne odgovara američka hegemonija. "Dok radi na modernizaciji, Kina neće ići putem kolonizatora i pelješenja, a ni putem iskrivljenih vrijednosti kojim koračaju neke zemlje koje nakon što postanu snažne žele vladati apsolutistički", rekao je Xi tijekom predstavljanja Globalne civilizacijske inicijative. Kineski je predsjednik tada i neimenovane zemlje upozorio da se trebaju suzdržati od nametanja svojih vrijednosti drugima. Uz to, Xi je ustvrdio da koalicija zemalja na čelu s SAD-om Kinu želi zauzdati i potisnuti.

Retorika kineskog predsjednika zrcali vjerovanje da Kina može biti kontrapunkt Zapadu koji svijet dijeli na demokracije i autokracije. Za razliku od predsjednika SAD-a Joea Bidena, koji Kinu drži autokracijom, Xi želi da je svijet, a pogotovo južna polutka, vidi kao glas razuma, ekonomsku velesilu i benignog moćnika koji se može suprotstaviti Zapadu kojeg Peking vidi kao nametljivog zlostavljača.

"Izlazeći iz covidom uvjetovane izolacije, Kina se sada želi predstaviti u drukčijem svjetlu, a to misli napraviti tako što će se diferencirati u odnosu na SAD", rekao je Paul Haenle, stručnjak za kineska pitanju u Fondaciji za međunarodni mir Carnegie. "Peking iskreno vjeruje da može biti drukčija velesila te da je SAD previše fokusiran na sigurnost te da se previše oslanja na vojsku", dodao je Haenle.

On je sredinom 2000-ih godina na sastanku o Sjevernoj Koreji i njezinom nuklearnom programu koji je organizirao Peking predstavljao SAD. Kako kaže Haenle, Kina je tada bila vrlo oprezna. Danas više nije. "Nitko nije predvidio da će Xi biti toliko spreman riskirati. Hrabriji je nego što je to Kina bila prije. To se vidi i po njegovom angažmanu oko Saudijske Arabije i Irana te Ukrajine", rekao je Haenle.

Energična diplomacija

Xi je uspješno pokazao da Peking vodi glavnu riječ kada se radi o Hong Kongu, autonomnoj regiji Xinjiang i sistematskom ugnjetavanju Ujgura, većinskog stanovništva u Xinjiangu, te Južnokineskom moru. Iako je Zapad osudio sve poteze koje je Xi povukao u tim kontekstima, Kina je neke zemlje u razvoju ipak uspjela uvjeriti da je SAD sebični licemjer kojemu je jedini cilj blokiranje razvoja Kine.

SAD i njegovi saveznici tvrde da Xi u Xinjiangu nad Ujgurima izvršava oblik genocida, no zemlje u kojima su muslimani većina poput Saudijske Arabije i Irana o tome uglavnom šute.

Oriana Skylar Mastro, znanstvena novakinja na Institutu za međunarodne studije Freeman Spogli Sveučilišta Stanford, rekla je da dio kineske retorike u velikim zapadnim gradovima ne pada na plodno tlo. "Postoje studije koje pokazuju da ona dobro prolazi u zemljama u razvoju, da one prihvaćaju ideju da se SAD oslanja na vojni intervencionizam, a da Kina propagira mir", rekla je Mastro.

Xijeva energična diplomacija sadržava i obrambenu komponentu. Dok je Kina zbog Xijeve stroge politike "nula covida" posljednje tri godine provela u de facto izolaciji, Bidenovi napori da stvori koaliciju bogatih zemalja naklonjenih Zapadu svijet su pretvorili u mjesto koje Kini više baš i nije naklonjeno. Zemlje koje su Kinu prije dočekivale otvorenih ruku postale su bitno sumnjičavije. Ta se promjena dogodila još dok je predsjednik SAD-a bio Donald Trump.

Kada je on prema Pekingu nastupio neprijateljski, malo tko ga je slijedio, no danas je situacija drukčija. Južna Koreja, Japan, Filipini, Australija i Indija više ne vjeruju Kini i skloniji su Washingtonu. Naoko bliski odnos Pekinga i Moskve uništio je odnose Kine i Europe, poglavito zapadne, ali i istočne. Xija brine i to što međunarodna zajednica sve više suosjeća s Tajvanom, otokom koji Kina drži svojim teritorijem. Zahvaljujući naporima tajvanskih vlasti, Tajvanci su sada svjesni toga da bi se mogli sukobiti s Kinom. Tajvan radi na povećavanju svojih obrambenih mogućnosti, a na Zapadu se nametnuo kao simbol otpora Xiju i Pekingu.

Xijevi diplomatski trijumfi pokazuju da Washington neće moći izolirati Kinu ili osporiti njezinu poziciju u svijetu.

Benevolentna sila

Xijeva antiamerička retorika snagu daje i kineskom nacionalizmu, a uklapa se i u narativ Komunističke stranke Kine koji kaže da je Zapad unazad 100-tinjak godina iskoristio Kinu te da sada radi sve kako bi blokirao njezin razvoj.

Osim u konfliktima između Saudijske Arabije i Irana te Rusije i Ukrajine, Kina se aktivirala u Hondurasu, jednom od posljednjih saveznika Tajvana, te Solomonskim otocima. Uz to, Kina se uključila i u Afganistan, a Mjanmar je nedavno pozvao Peking da se uključi u okončavanje građanskog rata koji ga potresa. Kina se 2022. pozicionirala i kao posrednik na Afričkom rogu.

Ostaje za vidjeti hoće li Xi Peking uspjeti pretvoriti u silu poput Washingtona. Poput SAD-a, Kina se suočila s optužbama za imperijalizam, istim optužbama koje ona upućuje Americi. Kineski su radnici tako bile mete napada u Pakistanu, zemlji u koju Kina preko inicijative Pojas i put ulaže velike novce.

Taj i slični konflikti mogu usporiti kinesku diplomatsku ofenzivu, a ako primirja koja je Peking isposlovao propadnu, Xi će ispasti naivan i impotentan, a Kina nepoželjni saveznik u borbi protiv dominacije Zapada.

Saudijska Arabija i Iran već dosta dugo ne mogu pronaći zajednički jezik, a kineski plan za mirovno rješenje rata u Ukrajini okarakteriziran je kao površan i nekonkretan.

Unatoč tome, znanstvena novakinja Mastro kaže da Kina možda neće morati pomiriti cijeli svijet kako bi ostvarila svoj naum. Ona se samo želi pozicionirati kao benevolentna sila, za razliku od SAD-a, koji uživa reputaciju vojne sile.

"Peking pokušava reći da je sramota to što SAD nije uspio isposlovati detant između Saudijske Arabije i Irana. Kina svijetu pokušava pokazati da nije prijetnja, a da SAD je", rekla je Mastro.