U
Ž
I
V
O
Islamska država je živa i žilava. Tako i Al-Qa‘ida i mnoge druge terorističke skupine, kako one koje se lažno pozivaju na islam tako i one druge, koje se baziraju na različitim ideologijama, prije svega neonacističkim, radikalno desnim. Radikalno lijeve su haračile do pada Berlinskog zida.
Njihove zločine povezuje modus operandi. Napad mora biti namjeran, planiran, rezultat svjesne kalkulacije počinitelja. Nasilje je sastavni dio, cilj je izazvati što više materijalne štete, ali prije svega biti što krvaviji, što više poginulih. Napadač u Las Vegasu 2017. godine pucao je na sudionike koncerta na otvorenom samo s jednim ciljem: da bude zapamćen kao lik koji je ubio najviše ljudi odjednom. To nije terorizam, to je sumanut zločin.
Planiranje i krvoproliće preduvjeti su kojima se postiže stvarni cilj, slanje poruke koja je prije svega ideološka, može biti politička, često je religiozna - ove dvije potonje često se isprepliću. Što je više žrtava i štete, to će poruka jače odjeknuti, zamisao je da dosegne globalnu razinu.
Napadači uvijek gaje nadu da će i njihovo ime ostati zabilježeno - vidi lik iz Las Vegasa - zbog čega uvijek slijedim stav Jacinde Ardern, bivše novozelandske premijerke, koja je nakon pokolja u Christchurchu 2020. godine odbila spominjati ime počinitelja, bijelog suprematista, jer bi on to želio.
Iz ove teme isključujem državni terorizam koji trenutačno gledamo u pojasu Gaze, pa u Sudanu i drugdje.
Islamska država prošle godine počinila je stravične pokolje u Iranu i Rusiji, ali na Zapadu, nasreću i zahvaljujući radu obavještajnih službi - primjerice, onemogućen napad na koncert Taylor Swift u Beču - od 2016. godine i napada na zračnu luku u Bruxellesu svjedočimo djelovanju pojedinaca. Uvriježio se pojam “usamljeni vuk”, ali isti ne odgovara istini jer svaki od njih indoktriniran je na određeni način, dakle postoji sustav preko kojeg se zadojio radikalnim idejama.
Napadača u Magdeburgu, koji je u Njemačku došao iz Saudijske Arabije 2006. godine, nazivaju islamističkim spavačem, taqiyyah. No nije pronađen niti jedan element koji bi njegovo djelovanje povezao s radikalnom ideologijom koja se bazira na islamu, ali jest više nego dostatna količina podataka koji govore da se njegov antiislamizam preobratio u mržnju prema njemačkim, po njegovom sudu, preblagim politikama prema migrantima iz islamskih država. Saznanje da je Saudijska Arabija javila Njemačkoj da bi mogao djelovati potvrđuje u kojoj mjeri ga je Rijad držao pod nadzorom kao prijetnju.
Potpuna zaštita od terorizma ne postoji, koliko god moćan bio državni nadzor, pojedinac ili manja skupina pronaći će mogućnost djelovanja. Primjer za to je Narodna Republika Kina koja ima najopsežniji i najdetaljniji nadzor stanovništva pa je prošle godine doživjela više napada nezadovoljnih građana koji su već dobili službeni naziv “bijes protiv društva”.
Kad je riječ o pojedincima, treba imati na umu da je redovito riječ o osobama čije je mentalno zdravlje pomućeno, koje su emocionalno nestabilne, u dvojbi oko vlastitog identiteta i osobnosti. Laka meta za unovačitelje. Ne više toliko uživo, koliko u virtualnom svijetu.
Krivica ne smije pasti na migrante koliko god bi to Donald Trump htio. Ili Miro Bulj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....