Kosovski izbori pokazali su da su promjene moguće i da narod zna reći kad mu je dosta

U jesen 1997., dvije godine nakon završetka rata u Hrvatskoj i BiH, oči svjetske javnosti bile su okrenute prema Prištini, glavnom gradu Kosova pod opsadom Miloševićeve policije. Dok je u svim drugim dijelovima Europe tog 1. listopada počela nova školska godina, vrata prištinskog sveučilišta bila su zatvorena za albanske studente, kao i vrata svih drugih škola na Kosovu. Albanci su nastavu pohađali u privatnim kućama.

Bilo je to tada normalno stanje, svima prihvatljivo, samo da ne bude rata. Pod vodstvom Ibrahima Rugove, kosovski Albanci vodili su mirni, pasivni otpor Miloševićevu režimu. Za to su dobili simpatije Europe i svijeta, ali ništa više. Mladi su bili osuđeni živjeti pod okupacijom, poniženi, bez perspektive.

Tada mladi student Albin Kurti pokrenuo je inicijativu za prosvjede protiv Miloševićeva režima. Mirni otpor koji je vodio Ibrahim Rugova isključivao je prosvjede na trgovima da se "ne bi provociralo srpsku policiju". No studenti su tada odlučili reći da strpljenje ima granice, da se nikoga više ne boje, da život u poniženju nema smisla. Taj je prosvjed bio i protiv Miloševićeva režima, ali i poruka da je došao kraj mirnom otporu.

Poruka svijetu da strpljenje ima granice. Izašli su na proteste koje je srpski režim zabranio, slali poruke, održali govore i - dobili batine. Ništa od tada na Kosovu više nije bilo isto. Albanci su masovno počeli podržavati Oslobodilačku vojsku Kosova koja je i povela oružanu pobunu. Albin Kurti postao je jedan od glasnogovornika OVK. Svijet se počeo aktivno baviti kosovskim problemom. Uslijedila je međunarodna konferencija u francuskom dvorcu Rambouillet, pa NATO-ova intervencija, oslobođenje Kosova i na kraju i neovisnost.

Prije dva dana Albin Kurti poveo je još jednom pokret koji je odlučio pokazati kako strpljenje ima svoje granice. Ovaj put nije mobilizirao Albance, i mlade i starije, i na Kosovu i u dijaspori, protiv nekog stranog režima. Ovaj put je parlamentarne izbore na Kosovu nazvao je "referendumom" u kojem će narod reći: Dosta je. Iskoristio je gnjev naroda zbog korupcije u društvu, beznađa, nedostatka osnovne zdravstvene zaštite.

Htjeli su reći dosta onima koji su već 20 godina na vlasti i ne dopuštaju nikakve promjene. Onima koji su se prepucavali i međusobno vrijeđali tijekom predizbornih kampanja, a nakon njih udružili u ono što je Kurti nazivao "podijelom plijena", stvorivši vlade u kojima je bilo više ministara nego u kineskoj ili ruskoj vladi. Jednom je na Kosovu bilo čak 72 zamjenika ministara.

Politička elita na vlasti imala je i prešutnu potporu međunarodne zajednice. U želji da održi takozvanu "političku stabilnost", Europska unija tolerirala je korupciju, premda je deklarativno tražila da se protiv nje svi bore. Misija Unije EULEX, iako je imala svoje sudove s izvršnim ovlastima, nije riješila ni jedan veliki slučaj korupcije ili organiziranog kriminala na visokoj razini. I protiv te Misije je pokret Vetëvendosje, koji je vodio Albin Kurti, prosvjedovao. "EU nam treba slati sveučilišne profesore, liječnike i inženjere kao pomoć, a ne korumpirane suce i carinike", govorio je.

Pokret Vetëvendosje u nedjelju je na izborima na Kosovu pobijedio dosad nezapamćenom većinom. Sami su dobili više glasova od svih drugih stranaka zajedno. Tradicionalne stranke doživjele su katastrofu. Kosovsko društvo dokazalo je da su promjene moguće i da narod zna reći kada je dosta. Nisu poraženi samo oni koji su na vlasti, nego i oni koji su u oporbi jer su veći dio vremena u poslijeratnom Kosovu bili na vlasti. Vetëvendosje je jedina stranka koja nije nikada bila na vlasti, osim 50 dana prošle godine kad su srušeni, jer su se svi ujedinili protiv nje. Jer je i protivljenje promjenama bilo snažno, sve do nedjelje 14. veljače.

Kosovo je ovime još jednom poslalo poruku Europskoj uniji i ona sad ima šansu pomoći najmlađoj državi, i po tome koliko dugo postoji kao država, ali i po dobi stanovništva. Za Uniju će izazov biti i posredovanje u dijalogu između Kosova i Srbije. Pobjednici izbora najavili su da im dijalog sa Srbijom neće biti među prioritetima. Da neće pristati na dijalog u kojem će se tražiti da se "Srbiji nešto da", jer smatraju da je Srbija više dužna, počevši od isprike za zločine.

Naravno da će tražiti da Srbija prizna Kosovo, ali i ako ga Srbija ne prizna, neće to doživjeti kao kraj svijeta. Zato što vjeruju da se mnogo stvari na Kosovu može promijeniti bez obzira na to što Srbija misli o tome. Dosadašnja politika EU kroz deset godina propalog dijaloga također se mora promijeniti.

Ironija je da će se Kurti u Bruxellesu sad naći na suprotnoj strani od predstavnika Srbije, uključujući i predsjednika Aleksandra Vučića, koji su bili i u Miloševićevoj vlasti potkraj 90-ih. Ovaj put u dijalogu za normalizaciju odnosa u kojem posreduje EU. No ovako velika Kurtijeva pobjeda donosi i golemu odgovornost. Vetëvendosje će trebati odustati od svađalačke politike kojom je dosad dobivala simpatije. Trebat će znati i slušati međunarodnu zajednicu koja ne voli da ju se previše podsjeća na propuste. Ali ove promjene na Kosovu doista jesu povijesne i daju još jednu povijesnu šansu.