Sve češći štrajkovi, kašnjenje ili neisplata plaća, poduzetnici u raljama sve težih tržišnih uvjeta nova su realnost Kine, koja se proteklih godina dičila enormnim ekonomskim rastom, ali zahvaljujući državnim kočnicama i globalnoj krizi gospodarstvo u posljednje vrijeme kao da je na sedativima. To se, doduše, ne da na prvu iščitati iz službenih podataka o rastu BDP-a objavljenih prošlog tjedna, prema kojima je taj ključni ekonomski pokazatelj na razini 2014. godine porastao za 7,4 posto, što je nešto manje od 7,7 posto godinu ranije, ali na papiru i dalje više nego respektabilno.
No, ipak je riječ o najnižoj stopi rasta još od 1990. godine, kada se Kina pokušavala nositi s međunarodnim sankcijama uvedenima nakon masakra na Tiananmenu. Kako piše ugledni britanski The Observer , vlasti u Pekingu ovaj pad rasta nastoje prikazati kao dobru stvar i posljedicu vlastite želje da se od primarno izvozno orijentiranog gospodarstva fokusira na domaće tržište kao motor rasta. No, upravo običan puk u samoj Kini osjeti posljedice ovakvog zaokreta.
Zbog manje potražnje pale su cijene ugljena i bakra pa su štrajkovi i prosvjedi u rudnicima, a Kina je najveći svjetski proizvođač ovih sirovina, sve učestaliji. Jedan od ključnih faktora koji su pridonijeli velikom padu cijena nafte je i slabija potražnja na kineskom tržištu.
'Očito je da su najteže pogođene rudarska i industrija bušenja. Tu spadaju željezo, čelik, rafinerije, svi su se oni našli pod velikim pritiskom', izjavio je ekonomist Andrew Polk iz pekinške ispostave uglednog ekonomskog istraživačkog centra The Conference Board. 'Potrošnja se još drži dobro, ali čini se da i nju polako počinje nagrizati ekonomsko usporavanje', upozorava Polk.
Još tri godine usporavanja
Iako je jednim dijelom usporavanje doista ciljano, komunistički su vlastodršci pred velikim izazovom u nastojanjima da spriječe financijski krah, odnosno da zadrže poljuljano gospodarstvo pod kontrolom. Bude li po volji vrhuške u Pekingu, kineska će ekonomija nastaviti s usporavanjem i tijekom sljedeće tri godine. Međunarodni je monetarni fond (MMF) za 2015. godinu prognozirao rast BDP-a od 6,8 posto, a vlasti se nadaju da će uspjeti zadržati kontrolu nad posrnulim tržištem nekretnina te da će obuzdati pretjerano zaduživanje jedinica lokalne uprave.
'Financijska je kriza zadala smrtonosan udarac modelu rasta zasnovanom na izvozu', kaže Diana Choyleva, ekspertica za Kinu zaposlena u konzultantskoj kući Lombard Street Research. Napominje da iza njezine tvrdnje stoje dva razloga. 'Prvi je smanjenje globalne potražnje, a drugi prilagodba tečaja juana u odnosu prema američkom dolaru. Ne samo da je kolač sada manji, nego je i mogućnost uzimanja većeg dijela tog kolača smanjena', slikovita je Choyleva koja dodaje da službenim kineskim podacima o rastu BDP-a ne vjeruje, odnosno da su stvarne brojke o stopi rasta znatno manje.
U posljednje je vrijeme posljedice ekonomskih teškoća počeo osjećati i novostvoreni kineski srednji sloj, koji zadnjih godina mora stezati remen. Reporter The Observera u četvrtak je posjetio hipermarket Huapu u samom središtu Pekinga i naišao je na mnoštvo zabrinutih građana koji se žale na teška ekonomska vremena.
'Možda najbolje da se ostavim ovog posla'
'Ja sam poduzetnik, naravno da osjećam posljedice', izjavio je 36-godišnjak koji se bavi veleprodajom vina i duhanskih proizvoda. Predstavio se samo kao Ji i pojadao se kako su mu prihodi samo lani pali za 30 posto. 'Razmišljam da se ostavim ovog posla i promijenim karijeru', rekao je.
Djevojka Chen kaže da je zaposlena u javnom sektoru i žali se kako joj svako malo smanjuju plaću. 'Živim sama pa meni i nije toliko teško', priča.
Ranije spomenuti analitičar Andrew Polk kaže da, s obzirom na kretanja u industrijskom sektoru, ekonomsko će usporavanje nužno dovesti do usporavanja rasta plaća. 'Polako se nazire usklađivanje radne produktivnosti i kretanja plaća. U trenutku kada rast plaća premaši produktivnost, kompanije prestaju biti profitabilne', pojašnjava Polk.
Nova realnost
Predsjednik Xi Jinping svojim je sunarodnjacima prije nekoliko mjeseci poručio da trebaju prihvatiti novu realnost manjeg ekonomskog rasta. Državni su mediji otada prihvatili tu frazu pa sada 'nova realnost' služi kao izraz kojim se ljude nastoji uvjeriti da vlast i dalje čvrsto drži stvari pod kontrolom dok negdašnju mantru rasta pod svaku cijenu postupno nadomješta novim pristupom ekonomskom razvoju.
'Nova realnost', tvrde dužnosnici u Pekingu, kinesku će ekonomiju učiniti poštenijom i održivijom, a država će usput konačno moći ostvariti napredak u zaštiti desetljećima devastiranog okoliša.
'Čini se da je tržište, ludo za brzinom i brojkama, propustilo primijetiti činjenicu da je kineska ekonomija u novoj realnosti zdravija, da su se pojavili pozitivni trendovi stabilnog rasta, optimizirana struktura, poboljšana kvaliteta i bolja socijalna zaštita', ustvrdila je prije nekoliko dana u jednom od izvještaja državna novinska agencija Xinhua.
Sudjelujući na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, kineski premijer Li Keqiang je inzistirao da će njegova država izbjeći krah te da će nastaviti s 'reformama i restrukturiranjem i osigurati dulji period održivog srednjeg do brzog rasta'.
No, profesor ekonomije na kineskom sveučilištu Renmin Chen Xiushan uvjeren je da će, primjerice, naftni radnik s krajnjeg sjevera Kine na 'novu realnost' gledati sasvim drugačije od nekog tehnološkog poduzetnika u Pekingu. Dok god tržište nekretnina nastavlja propadati, ekonomsko bi usporavanje moglo biti kobno za ljude zaposlene u proizvodnji osnovnih sirovina, poput željeza ili cementa. S druge strane, neki bi drugi sektori mogli biti na dobitku. Tu spadaju zdravstveni, tehnološki i kulturni sektor, kojima stižu velike dotacije iz državnog proračuna.
Također, neke će se kineske regije 'novoj realnosti' prilagoditi bolje od drugih. Obalni dio jugoistočne Kine mogao bi kroz gospodarsko usporavanje proći neokrznut, ističe Chen Xiushan, navodeći da je u tom dijelu države razvijen čitav niz poslovnih sektora. No, kopneni dijelovi Kine i regije ovisne o teškoj industriji gotovo će se sigurno susresti s velikim teškoćama. 'Sjeveroistočni dio Kine nema mnogo šansi za preživljavanje ekonomske tranzicije jer se tamošnje gospodarstvo sastoji od anakronih polupropalih državnih kompanija i već sada stanovništvo trbuhom za kruhom masovno seli prema jugu', kaže Xiushan.
Potrošnja snažna, ali rupa je prevelika
Ekonomistica Karen Ward iz ugledne investicijske banke HSBC kaže da je potrošnja u Kini u ovom trenutku i dalje snažna i stabilna, ali navodi da to nije dovoljno za popuniti rupu. 'Zato država i dalje pumpa novac u velike projekte javnih radova', pojašnjava Ward.
Stručnjaci su podijeljeni u stajalištima kada je riječ o trošenju na velike infrastrukturne projekte. Neki strahuju da je država ulupala novac na sasvim nepotrebne stvari, pa spominju 'mostove koji ne vode nikuda', aludirajući na simbole japanskog ekonomskog balona koji se raspršio tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća. Upozoravaju da državne investicije trenutno sačinjavaju više od polovice BDP-a.
No, drugi eksperti, poput spomenute Karen Ward, smatraju da je infrastruktura nešto što Kina očajnički treba. 'Pogledate li čime raspolažu - primjerice kanalizacijske sustave - uvidjet ćete da je to i dalje jako siromašna država. Grade stvari koje su im potrebne. Meni to više nalikuje na Japan iz 50-ih, a ne 80-ih godina prošlog stoljeća', tvrdi Ward, aludirajući na veliku japansku obnovu nakon ratnih razaranja.
'Ima sektora koji stvarno proizvode previše - željezare su svakako jedan od njih. Ali općenito gledajući, troše li novac uludo samo kako bi generirali rast? Mene vam to uopće ne brine', zaključuje Ward.
Kineski vlastodršci neprestano inzistiraju da mogu izbjeći krah. 'Kada bih uspoređivao kinesku ekonomiju s vlakom, rekao bih vam da ovaj vlak ne usporava, a uskoro će dobiti snažniji pogon pa će kliziti sigurnije, a usput će donijeti nove prilike za rast', rekao je u Davosu premijer Li Keqiang.
Velika kušnja
Diana Choyleva iz konzultantske tvrtke Lombard Street Research ističe da promjena brzine neće biti lagana. 'Novo vodstvo u Pekingu želi reforme, ali njihova će odlučnost biti na velikoj kušnji', rekla je.
Londonski ekonomist i dobar poznavatelj kineskih prilika George Magnus upozorio je prošlog vikenda da će usporavanje rasta sasvim sigurno imati bolne financijske posljedice za neke u Kini. 'Gotovo sigurno postoji donja granica rasta ispod koje se ne smije, a to je na 7 ili ne puno niže od 7 posto. Padne li BDP ispod toga, vlastodršci će biti na mukama zbog povećanja nezaposlenosti, a zbog sve češćih štrajkova i radničkih prosvjeda porast će mogućnost društvene destabilizacije.'
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....