POTRAGA ZA OCEM

KUĆNI DNK PRIBORI UNIŠTILI ANONIMNOST DONORA SJEMENA 'Bilo bi naivno misliti da će osoba u SAD-u donirati sjeme ili jajašce i ostati anonimna'

 Profimedia, Sciencephoto RM

Ryan Kramer uzeo je bris iz svojih usta i nakon samo devet dana potrage saznao tko mu je biološki otac - donor sjemena koji je mislio da će zauvijek ostati anoniman i nikada nije bio podvrgnut DNK testiranju.

Bilo je to 2005., kada su potrošački DNK testovi bili u povojima. Krameru je bilo 15 godina.

Trinaest godina kasnije, ljudima koji su rođeni zahvaljujući doniranom sjemenu ili jajašcima eksplozija kućnih pribora za ispitivanje DNK otvorila je novi svijet. Sve se više njih koristi tehnologijom kako bi otkrilo identitete svojih donora.

Donorima se na području potpomognute oplodnje uvijek jamčila anonimnost.

Ali stvari su se promijenile, kaže genetička genealoginja CeCe Moore, osnivačica tvrtke DNADetectives.

"Bilo bi naivno misliti da će osoba u SAD-u donirati sjeme ili jajašce i ostati anonimna", rekla je Moore. "To neće biti tako".

Iako nikada nisu poslali svoj DNK u potrošačku bazu podataka, donore se može identificirati neizravno, pomoću njihove genetske bliskosti s nekim od udaljenih rođaka koji to jesu učinili.

Pošto je najmanje 10 milijuna ljudi u SAD-u bilo na DNK testiranju, već puka vjerojatnost upućuje na to da se gotovo pola američke populacije na ovaj ili onaj način može povezati s registriranim internetskim DNK profilima.

"Donor će u nekom trenutku biti otkriven. Mislim da je to neizbježno", kaže Peter Schlegel, predsjednik Američkog društva za reproduktivnu medicinu.

Ista internetska stranica koja je Krameru prodala DNK pribor dobila je njegove rezultate i pronašla u svojoj bazi podataka dvije osobe s genomskom sličnošću koja je značila da imaju istog pretka kao i Kramer.

On i njegova samohrana majka Wendy potom su pregledali javne podatke u Los Angelesu. Znali su donorov datum rođenja, jedini biografski podatak koji banka sjemena daje, i željeli vidjeti odgovara li nekome od one spomenute dvojice. Bingo! Otkrili su preklapanje.

Šesnaestero polubraće i polusestara

Kramer je nazvao oca koji je kazao da je "oduševljen" što ga čuje. Od tada su u redovitom kontaktu.

On je prvi pronašao svojeg donora putem DNK testiranja.

Danas u Americi postoje četiri portala koji nude DNK usluge i potrage - Ancestry, 23andMe, Family Tree DNA, My Heritage. Imaju toliko korisnika da je prava rijetkost da netko ne pronađe barem dalekog rođaka.

Od rođaka u drugome ili trećem koljenu koriste se tradicionalne genealoške metode za sastavljanje obiteljskog stabla, poput izvoda iz matičnih knjiga rođenih i umrlih, popisa stanovnika ili novinskih arhiva.

Potraga za donorom potom se sužava eliminacijom po spolu, godinama i lokaciji. Što je više javnih podataka, brža je potraga.

Zahvaljujući tim DNA stranicama, Kramer je od 2005. pronašao šesnaestero polubraće i polusestara, od toga osmero u zadnjih godinu dana.

"Vjerojatno ću ih do kraja života pronaći više, što je zapanjujuće", rekao je Kramer.

Krameru je danas 28 godina i radi u Googleu. Kaže da je osjećaj kada pronađe nekoga od rodbine nevjerojatno pozitivan.

"Te ljude smatram svojom proširenom obitelji".

Zabranjeno u Francuskoj

Između 2015. i 2017. prodaja kućnog DNK pribora u SAD-u nevjerojatno je porasla i omogućila izradu kritične mase DNK profila.

Negdje u to vrijeme Erin Jackson saznala je da je začeta doniranim sjemenom.

Odmah se testirala i nedugo nakon toga u bazi 'naletjela' na polubrata.

"Sličnost je bila nesporna", kazala je.

Nakon toga je inicirala opsežno genealoško istraživanje i uspjela pronaći oca.

Suprotno Kramerovom iskustvu, njezin ju je biološki otac zamolio da ga više ne kontaktira.

S obzirom na to da je anonimnosti očito došao kraj, Jackson se nada da će to prisiliti banke sjemena da limitiraju broj djece začete sjemenom jednog donora.

U Americi takvih restrikcija nema, ali je u Britaniji maksimum postavljen na deset obitelji po donoru.

U Francuskoj je u tijeku javna rasprava o mogućem dokidanju anonimnosti donora. Ondje je zakon jako strog i kućni DNK pribori su zabranjeni.

No zabranu nije teško zaobići i u teoriji je dovoljno samo nekoliko stotina tisuća profila da se počnu pronalaziti preklapanja.

To se već događa u Britaniji i u manjem omjeru u Nizozemskoj, rekla je Moore.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 17:42