PIŠE TVRTKO JAKOVINA

Lawrence Eagleburger: Milošević me nasanjkao, trebalo ga je odmah ubiti!

Umro je bivši američki državni tajnik Lawrence Eagleburger - čovjek koji se svim snagama do kraja borio za Jugoslaviju

Kad se radi o Slobodanu Miloševiću, ja sam najveći naivac na svijetu! Bože, kako me nasanjkao, rekao je na početku govora u Woodrow Wilson Centru u Washingtonu 2006. godine Lawrence Sidney Eagleburger, bivši državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država.

Konferencija je organizirana u povodu objavljivanja dokumenata američke obavještajne službe o prilikama u Titovoj Jugoslaviji. Eagleburger je u bivšoj SFRJ služio kao diplomat dva puta, jednom početkom šezdesetih, kad je bio zadužen za gospodarstvo, drugi put kao veleposlanik od 1977. do 1980. godine. Karijeru je započeo kao vojni obavještajac.

Europski jugoistok

Tako je LSE, kako su mu glasili inicijali, bio prava osoba za skup o europskom jugoistoku na temelju tajnih dokumenata. Nije, doduše, bilo do kraja sigurno hoće li se pojaviti na skupu za europske povjesničare, jer je tog dana predstavljena analiza o američkoj ulozi u Iraku, a u specijalnom tijelu koje je analiziralo politiku Bijele kuće na Bliskom istoku Eagleburger je zamijenio američkog ministra obrane. Bliski istok bio je drugo područje koje ga je osobito zanimalo, tamo ga je gurnuo Henry Kissinger, kad ga je postavio za svog najbližeg suradnika tijekom Nixonove administracije. Bavio se i holokaustom, ali je Jugoslavija ostala njegova posebna ljubav. Beograd je, mentalitetom svojih građana, savršeno odgovarao Eagleburgerovu karakteru, tamo se odlično osjećao, a postigao je i neke važne diplomatske uspjehe.

Miloševićeva povijest

Odlazak iz SFRJ, kako se moglo iščitati iz transkripta razgovora s tadašnjim saveznim sekretarom za vanjske poslove Josipom Vrhovcem, teško mu je pao, kao i njegovoj obitelji.

Eagleburger je, vidno bolestan i onemoćao, u Woodrow Wilson Centru te 2006. ustvrdio da - dok je bio čelnik State Departmenta - nije znao obiteljsku povijest Slobodana Miloševića. Prilično izravno je kazao kako je bolje - osjeti li se da bi problematična osoba mogla isplivati na vrh - učiniti sve da se to ne dogodi, pa i smaknuti takvog lidera. Sve je to humanije, nego dopustiti da netko poput Slobe postane vođa. Nije štedio ni Njemačku, koja je po njegovu sudu prerano priznala Hrvatsku i Sloveniju. Mada onizak - pa se iza podija nije dobro vidio - po glasu se moglo osjetiti kakva je ličnost bio: govorio je snažno, glasom punim emocija, što nije često u diplomata.

Tito i Sovjeti

Eagleburger je posebno cijenio činjenicu da je Tito izazivao Sovjete i tako nudio nadu u promjene u istočnoj Europi. U trenutku kad je Castrova Kuba željela od Pokreta nesvrstanosti napravili stratešku rezervu sovjetskog bloka, podržavao je politiku Beograda jer je odgovarala američkim interesima. I sam je ranije tajno pregovarao s Kubancima pa je imao razumijevanja za poteškoće Beograda s Havanom.

Bio je žestoki kritičar mnogih stvari u Jugoslaviji, ali svejedno nije vjerovao da bi se zemlja mogla raspasti. Govor u Wilson Centru trajao je dugo. Govorio je o zemlji i vremenu kad se najbolje osjećao. Odlazeći s pozornice, dočekali su ga s kolicima. “Nisam li vam rekao da ne želim da me u javnosti vide kao invalida?”, procijedio je - i sjeo. “Baš me briga”, dobacio je. Nije prestao pušiti, iako je bolovao od astme i morao uzimati kisik. Nije namjeravao smršavjeti. Nije pokazivao interes za ljude koji ga intelektualno nisu izazivali. Stvarao je sljedbenike, a mrzio apologete. Često je ponavljao da ne može razgovarati s onima koji u svemu podržavaju američku politiku.

Došao je Clinton

Prvim čovjekom State Departmenta postao je u trenutku kad su rezultati anketa pokazivali da republikancima ide loše, i da bi se moglo dogoditi da Bush st. izgubi od mlade demokratske nade Billa Clintona. Kad su republikanci već pakirali kutije da se administracija Billa Clintona može useliti u Bijelu kuću, Bush je priredio iznenađenje - imenovao je Eaglebergera državnim tajnikom. Duboko dirnut, zaplakao je zbog počasti koju je doživio. Šefom američke diplomacije bio je - 42 dana. Prije početka Pustinjske oluje I - napada SAD-a i koalicijskih snaga na Irak Sadama Huseina zbog invazije na Kuvajt - Eagelburger je uspio uvjeriti vlasti u Jeruzalemu da ne uzvrate Iraku za rakete što su padale na izraelski teritorij. Uspjeh u toj misiji bio je najvažniji razlog za imenovanje.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. prosinac 2024 10:41