Petak 12. siječnja 2024. godine ujedno je 688. dan rata u Ukrajini. Nakon iznimno hladnog početka tjedna i onda kratkog zatopljenja, državu je opet zahvatio hladni val koji će eskalirati idućih dan ili dva s posebno niskim temperaturama danju i noću. Zato i ne čude porasti potrošnje struje veći od 6 posto od dana na idući dan - gdje podmirivanje potreba građanstva itekako ovisi o stanju energetske infrastrukture koju se posebno trudilo popraviti u očekivanju zimskih hladnoća. Ipak, moglo se čuti kako će se u vrhuncima potrošnje ipak bilježiti manjak od oko 3 posto potrebne struje - za čije se podmirivanje Ukrajina pobrinula i jačanjem energetskih poveznica sa susjednim prijateljskim državama. Uvoz iz Slovačke, Rumunjske i Moldove tako je jučer iznosio 4999 MWh (maksimalno do 610 MW u satu), a danas 5563 MWh (maksimalno do 715 MW u satu). Dok se i dalje bilježe ispadi pojedinih dijelova strujne mreže (bilo zbog kvarova ili borbenih oštećenja), ipak nije bilo širih nestašica ili redukcija - dok je za stanovništvo otvoreno i 1005 tzv. „točaka nepobjedivosti“ u kojima se može ugrijati, pojesti toplu hranu, pristupiti internetu ili dopuniti struju. Dio ovih punktova je u objektima Državne hitne službe (oko 750), dio ih je u mobilnim šatorima (250), a nekoliko je temeljeno i na posebnim vozilima. Dok se tijekom 2023. uspjelo oko 11 milijuna Ukrajinaca dosegnuti humanitarnom pomoći koje je prikupljeno oko 2,5 milijarde USD, procjenjuje se kako će takve potrebe u 2024. imati oko 14,6 milijuna Ukrajinaca (oko 40 posto stanovništva) – za što UN namjerava skupiti oko 3,1 milijardu USD. Takve potrebe nema oko 6,3 milijuna građana Ukrajine koji su otišli u inozemstvo, od čega ih je do kraja 2023. godine širom Europe bilo bilježeno oko 5,9 milijuna.
Situacija na terenu
Što se borbi tiče, one se i nadalje vode uzduž čitave bojišnice – posebice topništvom i zračnim udarima, dok su kopnena sukobljavanja i usprkos hladnoći te snijegu ostala donekle ograničena na pojedine uže zone posebno žestokih djelovanja. Kao prvo, na sjeveru Donbasa vidi se nastavak borbi istočno od Kupjanska, gdje Rusi i nadalje napadaju oko sela Sinkivka – gdje se usprkos jačanju agresorskih snaga i ritma djelovanja ipak ne vide naznake neke šire ofenzive prema Harkivu (koju se spominjalo bilo preko Kupjanska ili iz graničnog prostora dvije zaraćene države). Na potezu južnije, od Kupjanska prema rijeci Siverski Donjec, fronta je zadnjih dana bila posebno aktivna sjeverozapadno i zapadno od okupiranog grada Kremine (na istočnim prilazima ukrajinskim uporištima Makiivka i Terni). Kako izgleda, sva ta sukobljavanja nisu dovela do ikakvih bitnijih pomaka bojišnice.
Osim toga, kao drugo, nastavljene su borbe i oko okupiranog grada Bahmuta u Donjeckoj oblasti. Ondje se čuje o nastavku ruskih ofenzivnih nastojanja zapadno i jugozapadno od grada (posebno oko malog groblja na cesti Bahmut-Časiv Jar, koje je više puta mijenjalo ruke, te između Bahmuta i ukrajinskog uporišta Ivanivske), te nastavku agresorskih napada na ukrajinsku liniju Klišćivka-Andriivka (nekoliko km južno od Bahmuta). Dok se ondje borbe izgleda koncentriraju u prostoru kaskade jezera istočno od spomenutog poteza, ukrajinska je obrana navodno ostala čvrsta te ni zadnjih dana nije bilo vijesti o bilo kakvom ozbiljnijem pomaku fronte temeljem učestalih sukobljavanja sa snagama ruskih zračno-desantnih trupa i motoriziranih snaga iz Sjeverne flote.
Kao treće, najžešće borbe su i dalje bilježene oko okupiranog grada Donjecka. Na njegovom sjeverozapadu nastavio se ruski pritisak na ukrajinsku tvrđavu Avdiivku – i to posebno na južnu stranu ove ukrajinske izbočine prema okupiranom Donjecku. Iako se ondje vode desetine okršaja dnevno, ipak je bilo vijesti o simboličkom napredovanju branitelja na prostoru južno od uporišta Severne, te na zapadnim prilazima mjestu Pervomajske – čime ipak nije promijenjena ukupna situacija. Za razliku od toga, nastavljen je pritisak agresora jugozapadno od Donjecka, u prostoru nedavno osvojene zone srušenog grada Marinka, gdje Rusi nastoje napredovati prema zapadu (do ukrajinskog uporišta Georgiivka), te jugu (oko sela Pobeda i dalje do Novomihailivke). Treba posebno napomenuti situaciju oko ukrajinskog uporišta Novomihailivka – gdje je nakon svakodnevnih borbi braniteljima izgleda uspjelo agresore odbaciti od neposrednih prilaza na jugu ovog izduženog naselja, čime je ozbiljno stabilizirano tamošnje stanje. Za to vrijeme, čulo se i o slabo uspješnim ruskim nastojanjima da prošire područja pod svojom kontrolom južno i sjeverno od tog ukrajinskog uporišta, ne bi li u budućnosti pokušali šire opkoljavanje ovog tvrdog oraha ukrajinske obrane.
Konačno, kao četvrto, moglo se čuti o nastavku borbi u pojedinim zonama bojišta na jugu Ukrajine. Posebno se to tiče učestalih ukrajinskih napada na rusko uporište Prijutne (jugozapadno od Velike Novosilke), te borbe na prostoru južno od Orihiva – gdje je navodno bilo manjih ukrajinskih uspjeha oko sela Robotine, za razliku od stanja kod okolnih ruskih uporišta Novoprokopivka i Verbove. Jednako su tako nastavljena i sukobljavanja na donjem toku Dnjepra, gdje Rusi i dalje nastoje pregaziti ukrajinski mostobran na okupiranoj istočnoj obali rijeke kod sela Krinki. Kako izgleda, ondje su snage završile prilično ujednačene – gdje Ukrajinci ne uspijevaju bitnije ojačati ili proširiti svoj mostobran, a agresori ga ne uspijevaju uništiti (usprkos svakodnevnim intenzivnim pokušajima). Napomenimo kako se uočilo i promjene u sastavu tamošnjih ruskih snaga, koje sada sadržavaju manje jurišnih trupa „Šturm Z“, a više ponešto sposobnijih marinaca i padobranaca.
Zračni napadi
Kao prvo treba napomenuti da se zadnjih dana na bojištima ustanovilo dva noviteta u ruskoj lepezi uporabljenih borbenih sredstava. Kao prvo, to je - prema nekim navodima - verzija iranskog kamikaza-drona Shaheed-238 opremljena mlaznim motorom, čiji je prvi primjerak navodno srušen s neba Ukrajine (što još nije službeno potvrđeno iz ukrajinskih izvora). Kao drugo, jučer se moglo i službeno čuti da je Ruska Federacija proteklih dana kod Harkiva koristila „projektile kratkog dometa“ proizvedene u Sjevernoj Koreji, dok se još analiziraju i pojedini ostaci iz oblasti oko Odese. Dok se o isporukama balističkih raketa KN-23 moglo iz pojedinih svjetskih obavještajnih izvora čuti 4. siječnja – sada su ti navodi potvrđeni i s terena, ukazujući na još jedan ruski izvor vojne opreme pribavljene kršenjem brojnih međunarodnih propisa i sankcija.
Kao drugo, napomenimo da zadnjih dana – usprkos izostanku većih ruskih napada na Ukrajinu masovnim korištenjem raketa ili kamikaza-dronova – ipak nipošto nije mirno. U noći od utorka 9. na srijedu 10. siječnja opet se dvjema raketama sustava S-300 u modu napada na kopnene ciljeve iz obližnje Belgorodske oblasti u Rusiji gađalo Harkiv, drugi po veličini grad Ukrajine. Tom je prilikom pogođen dječji medicinski centar, ali nije bilo žrtava – baš kao ni kod kasnijeg ruskog napada jednom raketom Kh-59. Dok se tijekom dana čulo o nizu ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad Rusije (regije Saratov, Volgograd, Voronjež, Rostov na Donu) – sve to agresore nije omelo od večernjih napada raketama S-300 po Harkivu. Barem dvije eksplozije u Kijevskoj četvrti navodno su izazvale ukupno 13 ozlijeđenih kada se gađalo tamošnji hotel „Park“ u centru grada. Jedna je raketa pala pred njegovu zgradu, a druga na krov čime je djelomično uništen stražnji dio ovog hotela u kojem je bilo i stranih gostiju (ozlijeđeni iz Turske i Gruzije, oboje novinari turskih medija). Osim toga, u četvrtak 11. siječnja opet se bilježilo i ukrajinske bespilotne letjelice iznad Rusije (kako na prilazima Moskvi, u regijama Voronjež, Kaluga i Tula, tako i na jugoistoku, kod Rostova na Donu), te manje štete od tih napada.
Muke po mobilizaciji
Ne bi li mogla nastaviti uspješno odolijevati ruskim napadima tijekom predstojećih mjeseci, Ukrajina aktivno radi na promjenama svog nacrta zakona br. 10378 „o poboljšanju mobilizacije, vojnog računovodstva i vojne službe“. Nakon što je taj propis početkom tjedna bio detaljno raspravljen u Odboru za nacionalnu sigurnost, obranu i obavještajne poslove Vrhovne Rade, navodno je većina teksta bila usuglašena – a ostalo je tek nekoliko otvorenih pitanja. Posebno su sporne bile odredbe o elektroničkom pozivanju na vojnu službu (koje je teško nedvojbeno isporučiti), pitanja mobilizacije pojedinih kategorija invalida (s napomenom kako je dosta vojnih obveznika navodno pribavilo potvrde o invalidnosti i time izbjeglo rat) – kao i prava na oduzimanje vozila za vojne potrebe (što je bilo itekako sporno i u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata).
No dok se još u srijedu 10. siječnja najavljivalo da će konačni i usuglašeni prijedlog ovog zakona u četvrtak 11. siječnja biti podnesen parlamentu – nacrt dug oko 200 stranica teksta se umjesto toga vratio inicijatoru. Kako se čulo iz vladajuće stranke „Sluga naroda“, pojedine njegove odredbe su izravno kršile ljudska prava, a neke nisu bile optimalno formulirane – usprkos potvrđenoj vojnoj nužnosti donošenja ovog propisa, gdje bi dodatno ljudstvo omogućilo rotacije osoblja s bojišnice i davanje duljih odmora borcima.
Dok se danas čulo kako Ministarstvo obrane Ukrajine u bliskoj budućnosti planira predstaviti parlamentu novi nacrt ovog bitnog propisa – tu će se u obzir morati uzeti i brojni prigovori, amandmani te alternativni prijedlozi. Do tada, nastavljena je i mobilizacija temeljem dosadašnjih propisa (koji nerijetko izazivaju incidente), a čulo se i o pozivima pojedinih diplomatskih predstavništava Ukrajine u inozemstvu da se podobni muškarci u izbjeglištvu prijave za služenje vojne obveze – gdje je posebnu zapaženost zadobila i snimka iz Varšave u kojoj neka uniformirana osoba predaje ukrajinskom izbjeglici pisani poziv na mobilizaciju – što bi bio prvi jasno zabilježeni primjer otvorene mobilizacije izvan granica Ukrajine.
Međunarodna arena
Dok su u Sjedinjenim Američkim Državama nastavljene političke rasprave o odobravanju idućeg velikog paketa financijske pomoći Ukrajini (bez čega izgleda neće biti i daljnjih velikih paketa vojne pomoći, gdje se doniranu robu nadomještava domaćom novom proizvodnjom) – početkom ovog tjedna se čulo i o jačanju nastojanja tamošnje predsjedničke administracije da se temeljem industrijske suradnje ojačaju i domaći kapaciteti Ukrajine za proizvodnju nužnog naoružanja i streljiva. Nedostatak takvih bitnijih pomaka izgleda da u Washingtonu jača i usmjerenje prema korištenju oko 300 milijardi USD međunarodno zaplijenjenih od Rusije u korist ratom pogođene Ukrajine – ideju koja posljednjih dana izgleda uživa i podršku predsjednika Joe Bidena. Takav bi se potez koordiniralo s državama skupine G7 i Europske unije – u svrhu osiguranja svojevrsne „ratne odštete“ za Ukrajinu, koja je prema procjenama Svjetske banke podnijela oko 411 milijardi USD šteta od ruske agresije. Iako takav pristup zamrznutim ruskim sredstvima još nipošto nije usuglašen, već se iz Moskve čulo da bi on predstavljao „korak prema potkopavanju međunarodnog financijskog autoriteta i povjerenja međunarodnih investitora“.
Za to vrijeme Europska unija se tek nada kako bi ipak možda uspjela ispuniti proklamirani cilj proizvodnje milijun topničkih granata za Ukrajinu do proljeća ove godine – kako jačanjem proizvodnih kapaciteta, tako i konačnim smanjenjem izvoza ovakvih granata izvan EU i njihovim usmjeravanjem prema Ukrajini. Ujedno teku i pripreme za skup početkom veljače na kojem bi se trebalo riješiti višegodišnje financiranje Ukrajine u obećanom iznosu od 50 milijardi eura (17 milijardi donacija i 33 milijarde povoljnih kredita). Naravno, o tome se već krenulo graditi i političke kule u oblacima – strukturu usmjerenu na obnovu i modernizaciju Ukrajine, ali ne i prethodno izričito dobivanje rata protiv ruskog agresora. Novi „Fond za Ukrajinu“ trebao bi imati tri formalna stupa (plan za obnovu, okvir za savladavanje rizika koji priječe investiranje, te tehničku pomoć za prilagodbu zemlje EU-članstvu) – a njegovo bi usvajanje lako moglo dovesti i do novih popusta za Mađarsku ne bi li se uklonio njen veto na europske planove. Iako se već u više navrata spominjalo kako postoji metoda osiguravanja sredstava za Ukrajinu i mimo mađarskog veta, pojedini europski mediji navode da je na stolu i alternativna ideja – uvođenje preispitivanja EU-financiranja na pola vremenskog perioda (2025. godine), što bi osiguralo konsenzus za početak isplata, a mađarskom premijeru Viktoru Orbanu ostavilo prostora za potencijalne buduće blokade ako se trošenje novaca pokaže problematičnim.
Za to vrijeme, u Bruxellesu je 10. siječnja održan i sastanak „Vijeća NATO-Ukrajina“ gdje su okupljene veleposlanike NATO-članica i Švedske ukrajinski dužnosnici video-vezom upoznali sa stanjem na terenu i svježim borbenim izazovima. Naravno, naglasak je bio na daljnjem jačanju ukrajinske protuzračne obrane opet suočene s masivnim valovima ruskih napada – baš kao i buduće prikupljanje pomoći – što je tema koju bi se valjda raspravljalo i na redovitim sastancima „Ramstein formata“ da oni nisu izostali zadnja dva mjeseca. Naravno, nije tu mnogo pozitivnog donijela ni činjenica kako izgleda kasni i isporuka dodatnog PZO sustava NASAMS, za čije se pribavljanje još prije godinu dana obvezala Kanada, s direktnom isporukom tako donirane opreme iz SAD (proizvođač) prema Ukrajini (krajnji korisnik).
Turneja po Baltiku
Za to vrijeme ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je krenuo na turneju po Baltiku, odnosno u tri tamošnje države koje su ujedno valjda i najžešći podržavatelji Ukrajine u odolijevanju ruskoj agresiji. Utorak 9. siječnja Zelenski je proveo u Vilnijusu, gdje se susreo s kompletnim vrhom vlasti u Litvi. Tu se moglo čuti i o idućim paketima pomoći koju ta država priprema za Ukrajinu – streljivo i generatore u siječnju, te oklopnjake M577 u veljači ove godine. U srijedu 10. siječnja Zelenski je osvanuo u Estoniji da bi u Talinu čuo kako ta država za Ukrajinu tijekom iduće četiri godine planira odvojiti raznu vojnu pomoć u vrijednosti 0,25 posto svog BDP-a – a četvrtak 11. siječnja Zelenski je proveo u Latviji. Na konferenciji za medije u Rigi moglo se čuti kako ta država za Ukrajinu planira novi paket vojne pomoći – haubice, streljivo, protuoklopno naoružanje, granate, terenska vozila, helikoptere, bespilotne letjelice, komunikacijsku opremu, te sredstva za jačanje energetskog sustava – dok će Latvija nastavi aktivno sudjelovanje i u vojnoj obuci ukrajinskog ljudstva te liječenju i rehabilitaciji ranjenika.
Tek je nešto bolje od toga prošao današnji posjet britanskog premijera Rishija Sunaka Kijevu, koji se ondje sastao sa Zelenskim i ukrajinskim vrhom vlasti – objavivši ujedno novi paket potpore. U iduće dvije godine Velika Britanija planira Ukrajini dati 2,5 milijarde funti vojne pomoći, što je za 200 milijuna više nego u protekle dvije godine. Uz to je potpisan i Sporazum o sigurnosnoj suradnji kojim se na idućih 10 godina definiralo pomoć UK pri obnovi teritorijalnog integriteta Ukrajine, suradnju u odvraćanju vojne eskalacije (ili nove) agresije Ruske Federacije, te potporu Velike Britanije euroatlantskim integracijama Ukrajine. Posebno je tu usuglašena i pomoć ukrajinskoj kontroli svog zračnog i pomorskog prostora, provedbi NATO reformi, utvrđivanju položaja na granicama, te zadovoljavanju potreba u vojnoj medicini i protetici. Uz to, treba računati i na britansku podršku tijekom predstojećeg sastanka međunarodnog skupa savjetnika za nacionalnu sigurnost – koji bi trebali 14. siječnja u švicarskom Davosu opet diskutirati o primjeni ukrajinske „formule mira“ za okončanje rata i ruske agresije na Ukrajinu.
Za kraj, napomenimo i da je u četvrtak 11. siječnja u Istanbulu konačno potpisan sporazum Bugarske, Rumunjske i Turske o zajedničkom razminiranju Crnoga mora. Ova inicijativa, koju se već duže najavljivalo, trebala bi stati na kraj brojnim incidentima vezanim uz mine koje su ili potiho postavljene širom Crnog mora, ili su se otrgle sidrištima i onda slobodno plutaju ugrožavajući trgovačke pravce svih tamošnjih država. Ipak, glavnina posla bi se koordiniranim korištenjem minolovaca trebala odvijati u teritorijalnim vodama zemalja potpisnica, kao i u njihovim pojedinim isključivim gospodarskim pojasima na tom zatvorenom moru. Na čelu inicijative bit će „Odbor protuminske mornaričke grupe“ sastavljen od čelnika ratnih mornarica država potpisnica, a planira se zajednički rad u periodima od po 15 dana, ukupno četiri puta svake kalendarske godine – ne bi li se zajednički postupno izašlo na kraj s ozbiljnom minskom opasnošću na Crnom moru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....