Ljudi iza najmučnijeg zadatka u Ukrajini: ‘Mi izvlačimo mrtva tijela, i naše i Ruse. Prvo dignemo dron...‘

Artur i Denys otvaraju vrata svog bijelog kombija označenog crvenim križem i brojem 200. Vojnim kodom za prijevoz mrtvih vojnika. Iz vrata izbija mučan miris smrti, a po podu gmižu crvi s tijela kojeg su izvukli ranije. Uobičajen je to prizor za ovu dvojicu mladih Ukrajinaca koji su pristali obavljati jedan od najmukotrpnijih zadataka – izvlačenje tijela civila i vojnika koji su poginuli u ratu. I vlastitih sugrađana, i Rusa.

- Naš je zadatak osigurati da ni jedno mrtvo tijelo ne ostane na bojnom polju – rekao je Artur za BBC koji ih je sreo na nedavno oslobođenom području u istočnoj Ukrajini.

Upravo tamo gdje su ruševine raskopale tlo, a granate stvorile velike rupe nalazi se nekoliko tijela do kojih trebaju doći. U daljini se još uvijek čuje zvuk borbe koji im ne da da zaborave koliko je njihov posao opasan.

- Rizici su opravdani jer je najvažnije izvući mrtve iz ovog strašnog rata – uvjeren je Artur dok Denys lansira mali dron s kamerom kako bi najprije izvidjeli lokaciju na kojoj se nalaze tijela. Istovremeno su na oprezu i traže bilo kakav trag mina jer je jedna nedavno ozlijedila člana njihove ekipe. Sada tijelo najprije prevrnu udicom iz sigurne udaljenosti, a tek mu onda priđu jer ruske snage često postavljaju zamke u razrušenim zgradama, a ne libe se sakriti ih ispod tijela stradalih. Ukrajinski vojni inženjer čak procjenjuje da u oslobođenim područjima istočne Ukrajine ima oko 100 tisuća mina pa će trebati mnogo vremena da ih očiste.

- Jedna godina borbe u pravilu je jednaka pet godina razminiranja – kaže inženjer.

Nakon 20 minuta promatranja lokacije dronom, Artur i Denys identificirali s lokaciju – riječ je o bombardiranoj zgradi kraj uništene željezničke pruge. S pancirima i kacigama ulaze u ruševinu i nalaze pougljenjene ostatke triju tijela. Isprva ih je teško razlikovati od izgorjele drvene ograde, ali dvojica mladića ipak uspijevaju naći kosti. Pažljivo pregledavaju tlo ne bi li pronašli bilo što po čemu bi mogli identificirati tijelo.

I uspijevaju. Spaljena kopča vojnog opasača otkriva im da ovoga puta izvlače mrtve Ruse, a komadići keramičkih pancirnih ploča to potvrđuju. Izvukli su i nekoliko osobnih predmeta, poput naočala, iz zemlje pa ih fotografiraju i stavljaju sa strane kako bi i oni mogli biti stavljeni u vreće s tijelima. Nekoliko sati trebalo im je da pokupe svaki djelić onog što je ostalo od tijela koja zatim odnose u lokalnu mrtvačnicu.

- Kad izvučemo mrtve Ruse, vjerujemo da će oni biti razmijenjeni za naše pokojnike pa da će i oni biti dostojanstveno pokopani u Rusiji – govori Artur koji s Denysom često odlazi na pogrebe ukrajinskih vojnika koje su na ovaj način vratili iz zaborava.

Ove su godine doživjeli više smrti nego života pa priznaju da će im posao s vremenom zasigurno utjecati na emocionalno stanje.

- Ali razumijem da radimo dobar posao pa me to malo motivira i daje vjeru da će rat uskoro završiti – poručuje mladi Ukrajinac.