Ludi za oružjem ili samo ludi

Budući da je dobro uređena policija nužna za sigurnost slobodne države, pravo građana da drže i nose oružje neće biti ograničeno.”

Tako glasi 2. amandman Ustava SAD-a, koji je donesen 1791. godine, i u tom pravu na dostupnost oružja mnogi traže uzročno-posljedičnu vezu svih masakra koji se događaju u toj zemlji, pa i u ovom posljednjem, u Las Vegasu.

S tom se tezom ne slaže Dubravko Gvozdanović, stalni sudski vještak za balistiku i vatreno oružje.

- Prije svega, ne znači da je u svim saveznim državama oružje lako dostupno jer postoje različiti propisi pojedinih država, ali i lokalnih vlasti. U usporedbi sa SAD-om, oružje je u Kanadi i Švicarskoj još dostupnije pa nismo svjedoci ovakvih pokolja, a švicarski sustav obrane čak je tako ustrojen da građani drže oružje u svojim kućama. Kada bi samo laka dostupnost oružja bila uzrok masovnih zločina, onda bi se to događalo često u tim zemljama, što nije slučaj. Imamo i primjer Norveške gdje je oružje teško dostupno pa im se dogodio slučaj Breivik. Mislim da ovo prije treba promatrati kroz sociološke probleme u kojima je američko društvo već dulje. Izvjesno je da američka vlada stalno drži ljude u strahu i da oni uvijek imaju potrebu zaštite od nekoga jer su stalno od nekoga ili nečega ugroženi. Savezna država Nevada u kojoj se dogodio masakr jedna je od najliberalnijih po dostupnosti oružja, ali nije bilo prije ovakvih masovnih zločina, što isto pobija tezu da je laka dostupnost oružja glavni uzrok zločina. Sigurno da to doprinosi posljedici zlouporabe oružja, ali nije isključivi razlog - objasnio je Gvozdanović.

Naš sugovornik smatra kako će lasvegaški masakr za posljedicu sasvim sigurno u budućnosti imati i nametanje restriktivnijih propisa o dostupnosti oružja. Uostalom, i Hrvatska ima prilično restriktivan zakon o držanju i nošenju oružja, ali prema podacima MUP-a osam od 10 ubojstava počini se ilegalnim oružjem, što ukazuje da oni koji smjeraju zločin do njega mogu doći i ne prezaju od sankcija.

Skriveno oružje

Hrvatski stručnjak koji se natječe i u praktičnom streljaštvu želi istaknuti još neke činjenice lasvegaškog masakra. - Paddock je u hotel unatoč profesionalnom osiguranju, pokrivenošću videonadzorom navodno sam unio veliku količinu oružja i streljiva. Puške je fiksirao na stalcima koji nisu laki. Sumnjam da je sve to mogao sam učiniti.

Ma koliko god masakr u Las Vegasu dao vjetar u leđa pobornicima ograničenja dostupnosti oružja, što je ozbiljno zagovarao Barack Obama, teško da će do toga brzo doći. NRA (National Rifle Association) vrlo čvrsto brani pravo građana na dostupnost oružja. Drugi amandman, koji jamči dostupnost oružja, jedni žestoko napadaju, a drugi žestoko brane pa je u središtu političkih borbi u SAD-u od osnivanja.

Unutar samog američkog ustavotvornog procesa drugi amandman bio je jedna od najžešće raspravljanih tema jer je o njegovoj formulaciji uvelike ovisio stupanj federalizacije buduće republike, pišu među ostalim stručno o 2. amandmanu Jaša Kraus, diplomirani pravnik, i prof. dr. sc. Biljana Kostadinov, s Katedre za ustavno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta. Ishodište mu je u srednjovjekovnim poveljama u Engleskoj u kojima se ograničava apsolutna vlast države i afirmiraju prava pojedinca i do svoje konačne verzije i 2. amandman doživio je nekoliko verzija. Pravo na slobodno držanje oružja nije u povijesti SAD-a značilo i pravo da svi građani mogu posjedovati oružje pa su nakon završetka građanskog rata i donošenja 13. amandmana 1865. godine, kojim je ukinuto ropstvo, južne države donijele propise koji crncima brane pravo na slobodno posjedovanje oružja.

“Početkom 19. stoljeća počinju promišljanja i rasprave o individualnom pravu držanja oružja, odnosno pojavljuju se prvi glasovi koji se zalažu za ograničenje tog prava!” Kentucky je bio prva država koja je zabranila nošenje skrivenog oružja zbog javne sigurnosti, a slijedili su ga Louisiana, Indiana i New York. Naime, smatralo se da skriveno oružje predstavlja prijetnju sigurnosti zbog pretpostavke zle namjere (razbojstvo, ubojstvo) osoba koje na taj način nose oružje”, pišu Kraus i Kostadinov.

Doznajemo iz njihova rada da je 1822. godine zakon države Kentucky kojim se zabranjuje prikriveno nošenje oružja smatran protuustavnim. Pokušaj atentata na njujorškog gradonačelnika 1910. godine bio je povod zabrane nošenja oružja, a zabranjeno je njegovo držanje i u domovima i poslovnim prostorima i prvi put je uvedena dozvola za posjedovanje oružja. Nakon masakra na Valentinovo u Chicagu 1929. godine i u vrijeme mafijaških obračuna 30-ih godina u SAD-u, Kongres je 1934. godine donio National Firearms Acts i povećao poreze za nabavu strojnica, prigušivača, skraćenih pušaka i sačmarica. Nakon ubojstva senatora Roberta Kennedyja 1968. godine donesen je savezni Gun Control Act koji zabranjuje na saveznoj i državnoj razini posjedovanje oružja osobama koje su na saveznoj ili državnoj razini osuđivane na kazne zatvora iznad godine dana, odnosno dvije godine, osobama koje su nečasno otpuštene iz vojske, mlađima od 18 godina, ovisnicima, psihičkim bolesnicima, osobama osuđivanima za obiteljsko nasilje i onima koji imaju zabranu prilaska drugim osobama. Nakon atentata na Ronalda Reagana 1993. godine donesen je zakon poznat kao Brady Bill (po ranjenom tjelesnom čuvaru američkog predsjednika), koji je uveo kontrolu identiteta kupaca oružja kroz nacionalnu bazu podataka NICS - National Instant Check System) koju vodi FBI, a proširena je i na privatne transakcije i trgovinu oružjem između građana. Vrhovni sud je te odredbe 1997. godine ocijenio neustavnima zbog pretjeranog upliva federalne vlasti prema saveznim državama.

Sigurnosni izazovi

Dvadeset godina kasnije, ovakva odredba olakšat će Stephenu Paddocku da počini neviđeni masovni zločin.

Masakr u Las Vegasu opet će dostupnost oružja staviti u fokus javnosti. Ali, ono što je sasvim sigurno, ključno je zbog čega je Stephen Paddock posegnuo za oružjem i počinio još jedan masakr. Oružje mu je bilo samo sredstvo kojim je ostvario cilj. Očito ga je isplanirao daleko od radara sustava kontrole i nadzora. Svaka javna pozornica, svako javno okupljanje sigurnosni je izazov. Nije to otkrivanje tople vode, već jednostavno činjenica o kojoj vode računa sve policije, službe osiguranja, pa prostor na kojem se ljudi okupljaju osiguravaju sukladno sigurnosnim rizicima i procjenama.

Nakon zločina u Las Vegasu sigurnosne službe pred novim su izazovom. Činjenica je da su sve sigurnosne službe posljednjih godina orijentirane na borbu protiv terorizma iza kojih su stajali samoubojice al-Qa’ide i ISIL-a. No, ovdje se radilo o ljudima koji su ubijali zbog političkih ciljeva. Žrtve su tražili u koncertnim dvoranama, na javnim prostorima, gradskim trgovima. Nakon 11. rujna 2001. industrija osiguranja jedna je od najlukrativnijih, a država sve više zadire u nadzor građana opravdavajući to sigurnosnim razlozima. Postavljeni su deseci milijuna nadzornih kamera koje snimaju sve i svakoga. I ubojicu iz Las Vegasa vjerojatno je snimila kamera kad je ulazio u hotel i hodnikom dolazio do sobe na 32. katu hotela, iz koje je pucao po nezaštićenim ljudima.