‘Ma, koga briga hoće li me talibani natjerati da pustim bradurinu! Znate li što nas najviše muči?‘

Mnogi u Afganistanu, iako nervozni zbog povratka talibana na vlast, ne brinu toliko oko ljudskih prava i manjka sloboda koje će nedvojbeno uskoro iskusiti. Najviše ih brine hoće li uopće moći preživjeti i pribojavaju se potpunog ekonomskog sloma zemlje. Hoće li moći prehraniti obitelj pitanje je koje se postavlja češće od onog hoće li morati imati duge brade, javlja Associated Press čija je reporterka svjedočila žustroj raspravi upravo o ovim temama u lokalnoj pizzeriji u Kabulu.

Strahuje se za budućnost novih naraštaja, naročito nakon što su deseci tisuća stranaca napustili zemlju u protekla dva mjeseca. Prijeti li glad, humanitarna kriza?

- Moram napustiti zemlju kako bih zaradio za obitelj, da mogu preživjeti - kaže Mustafa koji je u pzzeriju došao kako bi uz čaj porazgovarao s prijateljima o budućnosti. Kao i mnogi Afganistanci, Mustafa je zabrinut. Ima 11 članova obitelji i poigrava se s idejom da bolju budućnost potraži u susjednom Iranu. Kaže da su mu primanja srezana za 75 posto otkako su talibani preuzeli vlast. Sada zarađuje svega pedeset dolara mjesečno, nedovoljno za preživljavanje.

Vlasnik pizzerije Mohammad Yaseen također se žali. Kaže da više ne može platiti ni najamninu za svoju radnju. I on je odlučio otići iz zemlje. Kako piše AP, danonoćno pregledava stare poruke e-pošte kako bi ustanovio postoji li netko tko ga je voljan zaposliti.

- Ne odlazi mi se zbog mene, nego zbog djece - kaže.

Ipak, postoji mogućnost da će se poslovi vratiti u normalu u Kabulu, afganistanskoj prijestolnici koja broji više od pet milijuna duša. Trgovine su otvorene, prodavači se veselo cjenkaju i, osim na aerodromu, nema kaosa niti prestanka života. Talibani su u maskirnim uniformama samo kada su na dužnosti, u ostalim slučajevima nose tradicionalne nošnje ili duge tunike. Lokalnu ekonomiju podigla je prodaja malih bijelih talibanskih zastava s arapskim stihovima iz Kurana. Prodajom tih zastava maloljetni Shah Mohammad zarađuje i do 15 dolara na dan. Ranije je, kaže, prodavao krpe za čišćenje automobila te zarađivao oko četiri dolara na dan.

Nije svima tako dobro. Vladini uredi i ministarstva tjednima nisu isplatili plaće. Ispred Afganistanske narodne banke stoje stotine ljudi. Svi pokušavaju podići svoj novac, no banka je postavila ograničenje od 200 dolara po osobi dnevno.

- Banke su zatvorene. Svi koji imaju išta novca pokušavaju pobjeći iz ove zemlje. Nitko ne donosi novac u zemlju - kaže Noorullah koji je 11 godina u Kabulu držao željezaru, a sada si više ne može priuštiti ni da plaća najam prostora. Nema kamo, a ni kako otići,

- Rođen sam ovdje, ovdje živim čitav život i ovdje ću umrijeti - kaže.

Komentirajući 20-godišnju prisutnost Amerikanaca kojoj je sada došao kraj, kaže da je razočaran.

- Amerika se ovdje nije proslavila. Korupcija je sve preuzela, više nema ničega - rekao je.