Francuska je dobila četvrtog premijera ove godine, imenovanjem koje je objavio predsjednik Emmanuel Macron u petak na taj položaj dolazi François Bayrou.
Centrist, čelnik stranke MoDem koja je bliska Macronovoj stranci Renesansa. Imenovani je premijer pripadnik stare francuske političke garde što mu, vjerojatno, neće biti od pomoći pri okupljanju skupštinske većine.
Nije lako biti francuski predsjednik ove godine, ne mislim pritom na poznatu izjavu generala De Gaullea o nemogućnosti upravljanja državom koja izrađuje više od 200 vrsta sireva. Mislim na situaciju u kojoj se Republika našla prvi put otkad je postala Peta, dakle od 1958. godine.
Nakon izvanrednih izbora u lipnju i srpnju, na Narodnu skupštinu prelio se proces koji u EU traje već dulje vrijeme, fragmentacija političke scene.
Macronova stranka nema većinu i trebala bi tražiti koalicijske partnere, ali to je nepoznata vještina u zemlji u kojoj je sve do 2022. godine jedna stranka imala većinu, bila ona predsjednikova ili opozicijska kad bi nastupila kohabitacija.
Podmukli plan Le Pen
Macron je nakon Olimpijskih igara izvukao sjajnog pregovarača - dobro to znaju u Londonu, izludio ih je tijekom Brexita - Michela Barniera koji je sklopio manjinsku vladu i s Marine Le Pen dogovorio podršku radikalne desnice.
Bilo bi, možda, sve u redu da se nije uplelo pravosuđe koje je protiv liderice radikalne desnice pokrenulo proces zbog financijskih malverzacija dok je bila zastupnica u Europskom parlamentu.
Presuda će biti objavljena u ožujku; ako bude proglašena krivom, neće se moći pet godina kandidirati za javnu funkciju, čime propada njezin plan da na izborima 2027. godine postane predsjednica. Prva u francuskoj povijesti.
Zbog toga je smislila podmukli plan, da ne citiram hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića i njegov "cunning plan", i odlučila uskratiti podršku Barnierovu proračunu u nadi da će tako natjerati Macrona da odluči sazvati izvanredne predsjedničke izbore koji bi se morali održati u roku od mjesec dana. Nadala se pobjedi, pa bi je imunitet zaštitio od presude u ožujku.
Macron je rezolutno odbacio davanje ostavke, mlad je još, a ne može se više kandidirati, pa se postavlja pitanje koliko je racionalan bio plan liderice desnice.
Odmah nakon Barnierove ostavke Le Pen objavljuje da ne želi predsjedničke izbore, razumljivo, jer reakcija javnosti nije bila pozitivna: Francuska ne voli Macrona, ali još manje voli bilo kakav "cunning plan", kao i Hrvatska.
Dan nakon rušenja Barniera, Nacionalno okupljanje, stranka koju i dalje personificira Le Pen, izgubilo je izvanredne izbore za zastupničko mjesto na sjeveroistoku zemlje, gdje je tradicionalno snažna.
Ozbiljna politička nestabilnost
Francuska je suočena s ozbiljnim problemima jer je upala u ozbiljnu političku nestabilnost, na koju nije navikla. De Gaulle je bio uvjeren da je sustav postavio tako da izbjegne upravo ovakve situacije, ali Macronov udar na desni i lijevi centar prije izbora 2017. godine imao je pogubne posljedice.
Razorio je dvije povijesno velike stranke, Socijaliste i Republikance, otvarajući prostor radikalnoj desnici i ljevici, kojima se okrenula javnost nezadovoljna predsjednikovim politikama. Novinari su Macrona ubrzo u prvom mandatu proglasili Jupiterom, tipom koji uživa u pozlaćenim dvoranama Versaillesa.
Manji bi to bio problem da uz to nije išla centralizacija vlasti u predsjedničkom uredu što je oslabilo vladu, pa je Macron u sedam godina promijenio četvero premijera, ne računajući Barniera i Bayroua.
Politička kriza je opasna jer izravno utječe na ekonomsko stanje koje je na fiskalnoj razini gotovo katastrofalno, javni dug je 112 posto, a deficit na šest posto, oboje dvostruko više od kriterija Maastrichta. Inflacija je u studenom porasla uspevši se na 1,7 s 1,6 posto u listopadu, dok je rast u trećem kvartalu bio 0,4 posto.
Tržišta nisu negativno reagirala na pad Barnierove vlade, ali su prije toga prinosi na francuske suverene obveznice porasli iznad grčkih, na više od tri posto. Možda i nije idealno uspoređivati Francusku i Grčku na toj razini jer je potonja, nakon radikalnih mjera koje su joj nametnuli EU i vjerovnici, sredila javne financije pa došla u situaciju da može otplaćivati dug prije dospijeća.
Bayrou se nalazi pred zadatkom na razini kvadrature kruga. Lijevi klub u Skupštini, najjači, smatra da mu zbog toga pripada premijerski položaj iako nisu u stanju sklopiti većinu.
Desni klub je sada u fazi refleksije i teško je predvidjeti kako će se ponašati. Bayrou mora prvo osigurati dostatan broj glasova da bude prihvaćen u Skupštini, a ako u tome uspije čeka ga pokušaj prihvaćanja proračuna što je Barniera koštalo mandata.
Macronova odluka je ipak iznenađenje, očeivalo se da izabere nekog s lijevog centra jer bi tako možda mogao dobiti podršku cijelog tog kluba. Nije isključeno da se okrenuo taktici iscrpljivanja protivnika kako bi prošlo vrijeme do ljeta kad može sazvati nove izbore.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....