Mediji u Italiji: Uredniku više od godine zatvora jer je oklevetao suca da je naredio ženi abortus

Alessandro Sallusti (55), do prije nekoliko dana glavni urednik milanskog Giornalea (dnevnika čiji su vlasnici Paolo i Silvio Berlusconi), morao bi ovih dana u zatvor na 14 mjeseci, ako ne zahtijeva od suda da mu odredi alternativnu kaznu (neki socijalno koristan rad, na primjer).

Osuđen je jer je u Liberu, kojemu je bio glavni urednik 2007-2008, objavljen članak potpisan pseudonimom Dreyfuss, a u njemu tvrdnja da je sudac Giuseppe Cocilovo naredio nekoj ženi da počini abortus. Sudac je tužio za difamaciju (u hrvatskome zakonodavstvu: uvredu), pa je Sallusti osuđen u prvom stupnju na novčanu kaznu a u prizivu na zatvor, što je potvrdio i Vrhovni kasacijski sud.

Traže novčanu kaznu

U Italiji se - osobito u novinarskim i političarskim krugovima - digla panika do neba.

Jedni kažu da je strašno da novinar za klevetu odnosno uvredu ide u zatvor, kada se gotovo svugdje po Evropskoj uniji za to plaća novčana kazna.

Argument valjan, poglavito za sustave u kojima nema opasnosti da novinska laž upropasti nevina čovjeka (kao što je upravo il Giornale, ne bez zadovoljstva glavnog urednika vatikanskoga Osservatorea Romana, upropastio tadašnjega glavnog urednika Avvenirea i inih glasila Talijanske biskupske konferencije Dina Boffa, koji se usudio kritizirati Berlusconija a ponešto i Vatikan). Argument valjan i za sustave gdje novinare i urednike ne maltretiraju i uništavaju neutemeljenim sudskim, presudama za klevetu i “duševnu bol” (kako je uništavan “Feral Tribune” presudama za “vrijeđanje” svaki put kad bi Merčepa povezao sa zločinima za koje mu se sudi tek sada). Ali argument dvojben, utoliko što novčane kazne za svog novinara zna platiti nakladnik, pa se ne ostvaruje smisao kazne.

Drugi, i to mnogi, kažu da je presuda Sallustiju napad na “pravo na informiranje” i kažnjavanje za “delikt mišljenja”.

U tom sklopu je i Giorgio Napolitano, kao predsjednik Republike i time predsjednik Vrhovnoga sudbenog vijeća, zatražio spise na uvid. Istih dana Napolitano je Parlamentu sugerirao da, s obzirom na prepune zatvore, pokaže milosrđe. Parlament može izglasati otpust (indult); posljednji put je tako otpustio (otpisao) svima linearno 3 godine zatvora, što je značilo da nije ni ušao u zatvor tko je u tom razdoblju dobio do 3 godine zatvora. Takav otpust sada bi izvukao i Sallustija. Istodobno je inicirana i izmjena zakona.

Lažni autor

U ovome konkretnom slučaju nije posrijedi pravo na informiranje i na slobodu mišljenja, nego na dezinformiranje i slobodu obmanjivanja, što je upravo obrnuto svrsi i smislu novinarstva te, zapravo, napad na slobodu informiranja.

Dan pošto je Sallustijeva presuda postala izvršna, u Zastupničkom domu se oglasio Renato Farina (57), izabran na listi Berlusconijeva Puka sloboda. Farina je priznao da je tekst napisao on i da je optužba u članku bila lažna.

Farina je bio istaknuti novinar katoličkih listova, prvi stranac koji je pisao o Međugorju. Za (novčani) račun vojne špijunaže SISMI lažno je u novinama optužio Romana Prodija da je kao predsjednik Evropskog povjerenstva podržao “specijalne isporuke” (muslimana koje su SAD lovile i otimale po evropskim državama).

Kukolj među novinarima

On je također, praveći se da ih intervjuira, pokušavao ispipati od milanskih tužilaca koliko su se približili istini o otmici i “specijalnoj isporuci” bivšega milanskog imama “Abu Omara”. Zbog toga je izbačen iz Novinarske komore, a Sallusti je već bio suspendiran jer mu je dopustio objavljivati iako je bio kažnjen. Zato je tome već sudski kažnjavanom klevetniku i difamatoru objavio članak s novim difamacijama, pod pseudonimom.

Nekima su i Sallusti i Farina heroji slobodnog novinarstva. Meni su kukolj koji ugrožava pravo na istinitu informaciju, opasnost po naš zanat. A što su etički - ne znam napisati, ne nalazim izraz dovoljno težak da izrazi svu indigniranost.