Megaprojekt koji je trebao ‘zbratimiti‘ Putina i Xija odgođen - zbog cjenkanja: ‘Tražili su još...‘

Gradnja dugo planiranog megaprojekta, koji povezuje ruska plinska polja s Kinom, odgođena je zbog cjenkanja.

Plinovod Snaga Sibira 2, koji bi trebao prelaziti preko mongolskog teritorija, više od desetljeća prioritet je Moskve, a dobio je još više na važnosti nakon što je Europa ograničila uvoz ruskog plina kao odgovor na sveobuhvatnu Putinovu invaziju na Ukrajinu.

Mongolski premijer Luvsannamsrain Oyun-Erdene otkrio je za Financial Times da će izgradnja plinovoda između Rusije i Kine biti odgođena do daljnjega, dodavši da dvije strane "trebaju više vremena za detaljnije istraživanje ekonomskih studija".

Ogromni infrastrukturni projekt trebao je započeti početkom ove godine, ali su rekordne globalne cijene plina tijekom posljednje dvije godine zakomplicirale pregovore između Pekinga i Moskve. "Kineska i ruska strana još uvijek rade izračune vrijednosti i procjene ulaganja te dogovaraju ekonomske koristi", dodao je Oyun-Erdene. Ruski državni energetski div Gazprom započeo je studiju izvodljivosti za projekt još 2020. i želi da plinovod bude operativan do 2030. godine. Zamjenik ruskog premijera Aleksandar Novak je poručio da će vrijeme izgradnje biti finalizirano nakon potpisivanja obvezujućih sporazuma s kineskim partnerima. Plinovod Snaga Sibira 2 (PS-2) išao bi od poluotoka Jamal u zapadnom Sibiru, preko Mongolije, sve do sjeveroistočne Kine. Protezao bi se na 3550 kilometara, od čega bi 950 kilometara prolazilo mongolskim teritorijem.

Karta masivnog plinovoda koji bi povezivao Rusiju i Kinu

/Jutarnji.hr

Kina već dobiva plin iz istočne Rusije kroz plinovod Snaga Sibira (PS-1), koji je počeo s radom 2019. godine. Taj je plinovod prošle godine prenosio približno 23 milijarde kubnih metara plina, a očekuje se da će 2025. dosegnuti puni kapacitet od 38 milijardi kubnih metara.

Novi plinovod bi u Kinu donosio još 50 milijardi kubnih metara plina, čime bi Moskva stvorila novo tržište za plin koji je prethodno prodavala Europi. Ruski je plin prije Putinove invazije činio otprilike polovicu ukupnog uvoza EU, odnosno u Europu je pristizalo više od 150 milijardi kubnih metara ruskog plina godišnje.

Sergej Vakulenko, bivši direktor strategije za Gazprom Neft i suradnik pri Zakladi Carnegie za međunarodni mir, rekao je da će Rusija vjerojatno tražiti bolje financijske uvjete od Kine nego što je postigla u ugovoru za PS-1, potpisanom 2014., kada su globalne cijene plina bile znatno niže. Iako uvjeti ugovora PS-1 nisu javno dostupni, Vakulenkova analiza podataka pokazuje da je Rusija prodavala plin po znatno nižoj cijeni od Turkmenistana ili Uzbekistana, koji također isporučuju plin Kini. "S jedne strane, Kinezi nemaju što puno razmišljati jer trebaju ovaj plin. S druge strane je Rusija, koja ima mnogo plina i želi bolje uvjete. Pretpostavljam da je u ovom trenutku na djelu cjenkanje", smatra Vakulenko.

Kinesko ministarstvo vanjskih poslova nije izravno komentiralo pregovore, ali je istaknulo da je prirodni plin važan aspekt kinesko-ruske energetske suradnje. "Obje strane dosljedno su surađivale na području prirodnog plina na temelju načela uzajamnog poštovanja i uzajamne koristi", navodi se u priopćenju ministarstva za FT.

Analitičarka tvrtke Rystad Energy, Wei Xiong, rekla je da lokalna industrija u Kini još uvijek računa na početak rada plinovoda 2030. godine kako bi zadovoljila rastuću kinesku potražnju. "Iako su cijene plina iz cjevovoda porasle u posljednjih nekoliko godina, one su još uvijek puno niže od uvoza ukapljenog plina", rekla je Xiong, misleći na ukapljeni prirodni plin koji stiže u Kinu iz Australije i Katara. "Dugoročno gledano, Kina treba oboje kako bi diverzificirala svoju opskrbu plinom", zaključila je.