Milijun su ih pobili zašiljenim štapovima, a onda u 3 godine i 8 mjeseci sravnili sa zemljom: ‘Ovo je najnesretnija država na svijetu!‘

Dok stojim kao ukopan na periferiji Siem Reapa, stopalima uronjen u prašinu, bez interneta, vozača i smjera, uz posesivni zagrljaj vlage koja moju košulju pretvara u krpu za suđe, prilazi mi mali tasmanijski đavo. Ima možda deset godina ili deset godina i 6 mjeseci kako njen uzrast voli istaknuti, neposlušna joj kosa lomi špangice napola, a oči su joj bistre, zelene. Već treći put dolazi do mene i svaki put najavi dolazak tako da me po čašici koljena mlatne plastičnom bocom Pepsi-Cole. "Okej, igrat ćemo igru", kaže ojađeno na besprijekornom engleskom, "a ako te pobijedim, dat ćeš mi dolar."

"A što ako ja pobijedim tebe?" odgovaram.

Zagleda se u mene kao da sam je uvrijedio. S glave skine jednu od špangica koje joj ne služe ničemu. "Dobit ćeš moju...