MILOŠEVIĆ I 12 GODINA NAKON SMRTI DIJELI SRBIJU Neki ne žele čuti za njega, a brojni štovatelji polažu mu vijence na grob, Dačić bi mu dizao spomenik

Bivši srbijanski predsjednik Slobodan Milošević i dvanaest godina nakon smrti dijeli Srbiju čiji se građani ne mogu složiti je li heroj nacije koji zaslužuje spomenik i ulicu u Beogradu ili političar o čijem liku, djelu i zločinima povijest tek treba dati svoj sud.

Slobodan Milošević preminuo je u pritvorskoj ćeliji Haškog suda (ICTY) u Scheveningenu 11. ožujka 2006., ne dočekavši presudu po optužbi za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene na Kosovu, u Hrvatskoj i u BiH 1990-ih godina.

Obljetnicu smrti u nedjelju obilježavaju štovatelji i izaslanstva njegove Socijalističke partije Srbije (SPS) polaganjem vijenaca na grobu u Požarevcu, Miloševićevu rodnom gradu.

Dvadesetak mladih aktivista SPS-a i predstavnici nevladine udruge "Sloboda" predali su 9. ožujka beogradskim vlastima prijedlog da mu se u prijestolnici Srbije podigne spomenik i da jedna ulica ili trg dobiju njegovo ime.

Taj čin je "moralna obveza i ljudski dug prema čovjeku, političaru i državniku koji se dosljedno do kraja života borio za nacionalni integritet", stoji u prijedlogu.

Njega podupire i predsjednik SPS-a, šef srbijanske diplomacije Ivica Dačić. "Slažem se s idejom, ali će konačnu riječ imati novi saziv gradske skupštine", rekao je Dačić za "Večernje novosti".

Podmladak socijalista u petak je prijedlog proslijedio i šefu države Aleksandru Vučiću, a ta odluka mogla bi biti jedna od prvih za koju će, nakon prošlotjednih lokalnih izbora, glasati nova beogradska gradska skupština.

Apsolutnu većinu imat će Vučićevi naprednjaci (SNS) sa 64 mandata, vjerojatno potpomognuti glasovima osmero vijećnika Dačićevih socijalista s kojim koalicijski dijele vlast i u nacionalnoj vladi.

Povjesničar Čedomir Antić tvrdi da je podizanje spomenika Miloševiću "pokušaj da se podigne rejting socijalista", jer "njihovo biračko tijelo nestaje".

"Vjerujem da ne možemo naći nijedan Miloševićev uspjeh tijekom 90-ih godina. Ostavio je Kosovo kao otvoreni problem i to nam se poslije vratilo u ratu. Ustvari, bio je stručnjak da zakamuflira i zamaskira poraz. On je, zapravo, simbol propasti jedne čitave generacije - naše", rekao je Antić za N1.

Socijalisti ustraju u tvrdnjama o Mioševićevim državničkim zaslugama i zaštiti nacionalnih interesa, navodeći kako Miloševića, 12 godina poslije njegove smrti, "svjetska literatura pamti potpuno drugačije".

"U 85 posto je ocijenjen kao pozitivna politička osobnost u Europi s kraja 20. stoljeća. To je danas mišljenje Europe i svijeta", rekao je Miloševićev suradnik Milutin Mrkonjić.

"Jedino ako jelovnike u skupim restoranima računa kao knjige", ironično je uzvratio povjesničar Antić.

Podijeljena su i mišljenja građana koji se u televizijskoj anketi izjašnjavaju ili neutralno, okupirani vlastitim problemima i nije im do nikakvih spomenika, ili su, pak, otvoreno za i protiv.

"Neki ljudi kažu da je to dobro da bismo svijetu pokazali koliko smo još uvijek zaostali. Ali, mi se ionako ništa ne pitamo"; "Ja sam za to da se podigne jer sam bio njegov čovjek svojevremeno, pukovnik sam bio, ja sam za to!"; "Nisam za to jer mi je otjerao sina u Vukovar, pa poslije na Kosovo, zašto da mu dignu spomenik?", neki su od odgovora anketiranih građana koje prenosi N1.

Bivši predsjednik Srbije i SR Jugoslavije Slobodan Milošević uhićen je 1. travnja 2001., a srbijanska vlada izručila ga je Haškom sudu 28. lipnja 2001. pred kojim je 27. svibnja 1999. zajedno s još četvoricom visokih dužnosnika SRJ i Srbije optužen za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene na Kosovu. Protiv Miloševića ICTY je 9. listopada 2001. podigao optužnicu i za ratne zločine u Hrvatskoj, a 23. studenog za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u BiH.

Suđenje Miloševiću u Haagu počelo je 12. veljače, a u pritvorskoj ćeliji u Scheveningenu preminuo je 11. ožujka 2006. Pokopan je bez državničkih počasti i vjerskog obreda u dvorištu rodne kuće svoje supruge Mire Marković u Požarevcu, a pogrebu nije nazočio nitko od članova najuže obitelji jer, po njihovim tvrdnjama "nisu dobili dovoljna jamstva" za svoju sigurnost.