UZBEKISTAN

Moćni Karimov dobio 90,39 posto glasova

Na četvrtim predsjedničkim izborima od neovisnosti 1991. opet je pobijedio - sa ‘samo’ 90,39 posto glasova
 AFP

Uzbekistan je zemlja koja, na žalost, potvrđuje sve predrasude i zlobne šale o despotskim režimima srednje Azije, dostojne “zahodskih” burleski Sache Barona Cohena ili inventivnih skečeva genijalaca iz Monty Pythona. Jednostavno, režim Islama Karimova je ogledni, otužni primjer političkog stanja u postsovjetskim državama srednje Azije, pune tragikomičnih izbora, vječnih i bogomdanih vođa, poigravanja ljudskim pravima, zavlačenja ruke u državni proračun, kulta ličnosti, korupcije, pronevjere, bahatog vlastodržačkog ponašanja, straha od vlastitog mišljenja i, naravno, djece nasljednika.

Zgrabio šansu

Uzbekistan je jedna od ekonomski i demografski najpropulzivnijih država srednje Azije, strateški i politički “regionalni div” na prostoru između Kine, Rusije i Afganistana, zemlja koja je ionako bila na poznatom putu svile i središte tatarsko-mongolskih osvajača usmjerenih ka Europi, starih povijesnih središta Samarkanda i Buhare te jedna od “domovina” legendarnog lika istočnjačkoislamskih satiričnih pripovijedaka “s naravoučenijem” Nasredin hodže. Dakle, u Uzbekistanu su prošli vikend održani četvrti predsjednički izbori od stjecanja neovisnosti 1991. I nije se dogodilo ništa neobično i neočekivano.

Rezultat je možda mogao tek blago pogoditi staračku taštinu po godinama najdugovječnijeg vladara na području bivšeg SSSR-a, 77-godišnjeg Islama Karimova, zbog činjenice da je ovaj put dobio “čak” 0,35 posto glasova manje nego prije sedam godina koliko, po novome, u toj zemlji traje predsjednički mandat. Prije je trajao pet godina, ali je produljen na sedam kako bi se našla pravna kvaka koja bi omogućila Karimovu da se opet kandidira na izborima. Naime, 2007. - uz zavidni izborni odaziv smjernih Uzbeka, koji uvijek premašuje 90 posto - Karimov je dobio zadovoljavajućih 90,76 posto, da bi ovog suhog ožujka osvojio “samo” 90,39 posto glasova odanog naroda.

Islam Karimov, uz crnogorskog rekordera Milu Đukanovića koji je na vlasti od 1988. te kazahstanskog Elbasija (Vođu nacije) Nursultana Nazarbajeva od 1989., punih 26 godina vodi Uzbekistan. Karimov je u jeku gorbačovljevskih “perestrojskih” reformi 1989. bio “izabran” za šefa CK Uzbekistana, da bi nakon toga, kada su mu vlast i neovisnost države pale s neba zahvaljujući kalkulacijama Borisa Jeljcina, odlučio da on najbolje zna vladati i zgrabio ponuđenu šansu. Od komunista je postao demokratski izabrani predsjednik u sekularnom islamskom društvu.

ALEXANDER ZEMLIANICHENKO
(FILES)-- A file photo taken on April 20, 2010 shows Uzbek President Islam Karimov speaking to the media after a meeting at the Kremlin in Moscow. Uzbekistan's strongman President Islam Karimov on March 30, 2015 extended his decades-long grip on power following a weekend poll decried by Western vote monitors as lacking genuine competition. AFP PHOTO/ POOL / ALEXANDER ZEMLIANICHENKO

Neuvjerljivi dokazi

Na prvim izborima 1991. pobijedio je Mahmuda Saliha, poznatog tadašnjeg pjesnika iz stare uzbečke begovske obitelji, koji mu je do danas ostao jedini i najopasniji protivnik. Taj književnik već godinama živi u izbjeglištvu na relaciji Oslo - Berlin - Prag, pokušavajući zamesti tragove Karimovljevim “presretačima”. Preživio je atentat, ali ipak okuplja razbacanu političku emigraciju tvrdeći uzaludno - “dogodine u Taškentu”. Za njim je raspisana tjeralica zbog “pokušaja nasilne smjene vlasti” pa je 2001. bio 40 dana u zatvoru Pankrac u Pragu, i to u istoj ćeliji u kojoj je disidentske dane provodio Vaclav Havel. Salih je ipak izbjegao ekstradiciju zbog “neuvjerljivih uzbečkih dokaza”, kako je obrazložio praški sud. Karimov nakon toga - iako je i Saliha dobio sa zavidnom prednošću od 70-ak posto glasova - nije dopuštao slična iznenađenja pa svi kasniji suparnici nisu zajedno na svim izborima dobili toliko kao Salihov: više od 12 posto. Trojica ovogodišnjih drznika - Akmal Saidov, Hatamdžan Ketmanov i Nariman Umarov - zajedno su osvojili oko osam posto. Štoviše, Abdulhafiz Džalolov, profesor na taškentskom sveučilištu koji mu se nevoljko usprotivio na izborima 2001., na pitanje za koga je glasovao, imao je spreman sada već anegdotalni, ali na žalost i istiniti odgovor: “Pa, za Islama Karimova, zar ima boljeg kandidata od njega?!”

No, nije se Karimov stalno zamarao izbornim cirkusom jer to košta, a sve se zna, nego je parlament 1995. samo produljio njegov mandat na sljedećih pet godina. Iako zvuči poput neuvjerljivog skeča, bila je to i ostala uzbekistanska stvarnost, najupečatljivija crtica iz života te države.

Ilegalni zatvori

Poznate su i metode obračuna s oporbom. Mučenja i iživljavanja po zatvorima možda bi naškodila i pokolebala čak i Ramba ili Chucka Norrisa, a omiljena metoda čuvara Karimovljeva carstva je umakanje “nepodobnih elemenata” u kipući kotao! Bivši britanski ambasador u Uzbekistanu Craig Murray (2002. - 2004.), koji se zgražao nad takvim inkvizitorskim metodama te navodio da u toj zemlji CIA ima ilegalne zatvore, bio je opozvan iz Taškenta nakon svojih uznemirujućih izvješća.

Uzbekistan je strateški važna zemlja središnje Azije, oko koje se mota i Vladimir Putin koji svaki put prvi pošalje čestitku Karimovu, možda i unaprijed.

Usprkos tome, Uzbekistan nije izravni član niti jednog proruskog bloka poput Carinskog saveza ili Euroazijske unije (Karimov je promatrač), kao što su to Bjelorusija i Kazahstan. Osim toga, Karimov je vrlo rigorozan kad su u pitanju islamski ekstremisti.

On to sasiječe u korijenu, a brojni oponenti osuđeni su na montiranim procesima kao džihadisti. To su dodatni razlozi što i ostali sa Zapada zažmire na izvješća o stanju ljudskih prava.

Uz sve to, Uzbekistan bilježi nevjerojatan rast BDP-a. Lani je iznosio 8,5 posto, a ove će godine biti nešto skromniji - oko sedam posto. Ta zemlja ima jednu od najvećih zaliha zlata - četvrtu na svijetu, s proizvodnjom od 80 tona godišnje, zatim zavidne količine urana koje iznose četiri posto svjetskih zaliha, a nisu za bacanje ni zalihe plina i nafte. Uzbekistan je i treći svjetski izvoznik pamuka. Kada se skuplja pamuk, Karimov provodi radne akcije na koje se moraju odazvati svi, a “dezertiranje” s pamučnog fronta kažnjava se zatvorom.

Ta zemlja s 31 milijun stanovnika doživljava i demografsku eksploziju, odnosno stopa nataliteta je 21,1 rođeni na 1000 stanovnika, a smrtnost je 4,9 na 1000 stanovnika. Za usporedbu, u Hrvatskoj je stopa nataliteta 9,3, a mortaliteta 12,4. Stoga se smatra da će Uzbekistan do 2050. udvostručiti broj stanovnika s početka 21. stoljeća.

S obzirom na sve to, živopisni satrapi poput Karimova jesu igrači kojima će se mnoge nepodopštine oprostiti.

U posljednje vrijeme o Uzbekistanu se najviše piše kad je posrijedi sukob Karimova i njegove ambiciozne starije kćeri Gulnare kojoj su mnogi još prije koju godinu predviđali poziciju princeze nasljednice.

Gulnara je jedna od najbogatijih žena svijeta, ali danas je u kućnom pritvoru, a s vremena na vrijeme se pojave i vijesti o njezinu nestanku. Vlastohlepni otac nije se dvoumio kad je bila u pitanju njegova pustopašna ekstravagantna kći, nekadašnja ambasadorica u Španjolskoj i bivša zamjenica ministra vanjskih poslova.









Uz to je pjevačica umjetničkog imena Googoosha, dizajnerica, osnivačica brojnih dobrotvornih društava, profesorica na taškentskom državnom sveučilištu i diplomantica Fashion Institute od Tehnology na State University of New York čiji je rezultat dizajnerski brend Guli. Tatina nekadašnja miljenica u to je vrijeme bila i savjetnica uzbečkoga ambasadora u UN-u.

Lola Karimova-Tillyaeva

Sukob sa špijunima

Gulnara je bila upoznata s tehnologijom tatine vlasti, bila je i vlasnica medijskog carstva, ali se zakačila s moćnim šefom tajne službe Rustamom Inojatovom i pukovnikom Botirom Umarovom koje je optužila da manipuliraju tatom, pa čak i za pokušaj puzećeg dvorskog udara. No, stari Karimov je taj put stao na stranu špijuna, nekadašnjih operativaca KGB-a i danas bliskih s jednim od najbogatijih uzbečkih poduzetnika Gafurom Arslanbekom Rahimovom. Lišena je diplomatskog imuniteta, zabranjeno joj je da vidi djecu i njezin imperij više ne postoji. Moćni tata ima još jednu kćer - Lolu, ambasadoricu UNESCO-a, koja s Gulnarom ne razgovara već 12 godina i vjerna je ocu, ali je mediji ne spominju kao moguću nasljednicu. Ta čast, prema opreznim najavama, mogla bi pripasti Islamu. Njegovu voljenom najstarijem unuku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 23:33