Otoci u najzabačenijim dijelovima Tihog oceana, od prve civilizacije udaljeni nekoliko tisuća kilometara, zatrpani su plastikom. Korita azijskih rijeka, nekad prepuna ribe, danas su puna odbačenih plastičnih boca. Nepregledne planine plastike ispunjavaju afričke ravnice. Europske države svoj problem s plastikom rješavaju tako što plastični otpad izvoze u manje razvijene zemlje, no to samo znači da su suočavanje s problemom odgodile, nipošto riješile.
Voda - odnosno plastika - nije došla samo do grla, već je doslovno ušla u naš krvotok. Čestice mikroplastike pronađene su u gotovo svim sustavima našeg tijela, a nedavno su otkrivene i u posteljicama fetusa što znači da su djeca i prije svog rođenja izložena plastičnim česticama čiji utjecaj na zdravlje sigurno neće biti zanemariv.
Nešto se hitno treba poduzeti. A dobra je vijest da se stvari, čini se, ipak pomiču s mrtve točke.
U Patelumi u Kaliforniji, gradu od nekih 60.000 stanovnika tek nešto sjevernije od San Francisca, prolaznike na ulici je nedavno zatekao nov prizor. Uz uobičajene kante za smeće, pojavili su se i mali ljubičasti kontejneri s otvorom veličine plastične čaše.
Vlasnici 30-ak tamošnjih restorana i kafića kavu za van su počeli posluživati u čašama iste takve ljubičaste boje, a sve to dio je inicijative Petaluma Reusable Cup, odnosno Višekratne čaše Petalume. To je prvi takav eksperiment kojemu je cilj smanjiti korištenje jednokratne plastike koja najčešće završi u okolišu.
‘Sve je više ljudi zabrinuto za budućnost zbog enormne količine plastike koju kao društvo koristimo, a jedan od lijekova za tu zabrinutost je akcija‘, kaže za Newsweek Patrick Carter, zamjenik načelnika Petalume.
Projekt je pokrenut prije tri mjeseca i za to vrijeme je u ljubičastim kontejnerima prikupljeno 200.000 čaša koje su potom oprane, dezinficirane i ponovno vraćene u ugostiteljske objekte.
‘Sada imamo dovoljno podataka da znamo kako je ovo bio jako uspješan projekt‘, kaže Kate Daly iz tvrtke Closed Loop Partners koja je investirala u ovaj projekt.
Daly u kompaniji vodi Centar za cirkularnu ekonomiju koji je i pokrenuo projekt iz Petalume, a u koji su novac uložili i Starbucks, McDonald‘s, Coca-Cola, Pepsi i druge kompanije koje žele smanjiti količinu plastičnog otpada.
Daly kaže kako se projekt pokazao uspješnim, iako, naravno, nitko ne misli da će samo ponovno korištenje čaša riješiti problem. Ali to je samo jedno od mnogih rješenja koje će se uzeti u obzir u sklopu konačnih pregovora u Ujedinjenim narodima o Globalnom sporazumu o plastici (Global Plastc Treaty) u Busanu u Južnoj Koreji.
‘Ovaj sporazum je nevjerojatno važan kako bi javnost obratila pozornost na problem s plastičnim otpadom, no ne u smislu da očajava nego da se okrene prema rješenjima‘, kaže Daly.
Ispitivanje koje je 2021. proveo World Wildlife Fund pokazalo je da je čak 72 posto Amerikanaca zabrinuto zbog toga što plastični otpad završava u moru, a 81 posto ispitanih je rekao da želi ponovno koristiti ili reciklirati kupljenu plastiku. Ali svaki sedmi ispitani je rekao i da nemaju adekvatan pristup servisima za recikliranje te da općenito nisu zadovoljni postupkom recikliranja.
UN ov proces postizanja sporazuma o plastici, koji je sada u svojoj drugoj godini, požurio je čitavu stvar i usredotočio se na rad istraživača, zajednica i rukovoditelja tvrtki kako bi se povećala ponovna uporaba, poboljšalo recikliranje i pronašli načini da se plastika zadrži tamo gdje pripada.
Newsweek je razgovarao s čelnicima poslovnih, akademskih i neprofitnih grupa koji se svi slažu kako je ovo prilika ‘koja se pruža jednom u životu‘ da se uspostave sustavi koji bi mogli transformirati industriju i izgraditi gospodarstvo u kojem plastika kruži umjesto da nakon jedne upotrebe završi u okolišu.
Oceani puni otpada
Teško je uopće pojmiti koliki su razmjeri ljudske upotrebe plastike i plastičnog otpada koji se odbacuje u okoliš.
Studija iz 2020. procijenila je da ukupna količina plastike na svijetu po težini sada nadmašuje čitav životinjski svijet. Ali to nije ono najgore. Program Ujedinjenih naroda za okoliš procjenjuje da je oko trećine ukupne plastike proizvedene svake godine, čini plastika za jednokratnu upotrebu kao što su omoti, pakiranja, boce i vrećice. I dalje većina toga završi kao otpad koji dospijeva u vodene tokove i mora, gdje može trajati desetljećima ili, u nekim slučajevima, stoljećima.
Međunarodna unija za očuvanje prirode, najveća svjetska ekološka mreža s više od 1400 organizacija članica, procjenjuje da 14 milijuna tona plastike dospije u ocean svake godine, što čini 80 posto ukupnog morskog otpada.
PROČITAJTE VIŠE: Na golemoj nakupini smeća usred oceana stvorio se zasebni ekosustav
Douglas McCauley, profesor znanosti o morima na Sveučilištu u Santa Barbari, rekao je da je pronašao plastični otpad u gnijezdu morskih ptica na otocima u Pacifiku udaljenima od najbližeg kopna i nekoliko tisuća kilometara.
‘Onečišćenje plastikom je postalo novi rak mora. Imate kitove koji gutanjem planktona konzumiraju milijune čestica mikroplastike tijekom jednog dana‘, rekao je McCauley.
Osim što se velike životinje zapetljavaju u mreže i truju plastikom, McCauley kaže da ga brine ono što plastični otpad čini najmanjim oblicima morskog života koji čine osnovu prehrambenog sustava oceana.
‘Mi zapravo nemamo pojma što bi značilo ako izgubimo te organizme koji su na samom dnu prehrambenog lanca, a na što gotovo sigurno utječe mikroplastika i još sitnija nanoplastika. Mislim da nije pretjerano reći da je u pitanju sama budućnost oceana.‘
Osim oceana, proizvodnja plastike značajno utječe i na našu klimu jer se većina plastike proizvodi od petrokemijskih proizvoda, što emitira stakleničke plinove u atmosferu. Istraživači s Nacionalnog laboratorija Lawrence Berkeley otkrili su da proizvodnja glavnih vrsta plastičnih polimera čini oko 5 posto ukupnih globalnih emisija stakleničkih plinova – više od čitavog sektora zrakoplovstva.
Također, sve je više istraživanja koja ukazuju da izloženost nekim komponentama plastike ima silno štetan utjecaj na ljudsko zdravlje.
Dr. Leonardo Trasande, profesor pedijatrije na Sveučilištu New York i voditelj Langoneovog centra za istraživanje opasnosti po okoliš na NYU, također je službeni promatrač u pregovorima vezanim za UN-ov Globalni sporazum o plastici gdje predstavlja Endokrinološko društvo, organizaciju više od 18.000 znanstvenika i kliničara usredotočenih na to kako kemikalije koje se koriste u plastici utječu na funkciju hormona.
‘Pretpostavljamo da na nas ne utječe previše plastika u oceanu, ali to nije tako‘, rekao je Trasande.
Naime, mnoge studije povezuju kemikalije poput ftalata i bisfenola koji se koriste u nekim vrstama plastike, s nizom zdravstvenih problema, uključujući probleme u razvoju kod djece, pretilost i dijabetes. A to su samo oni problemi koji su zasad poznati.
Otkako je prije dvije godine započeo rad na UN-ovom Sporazumu o plastici, Trasande kaže da je došlo do vrlo važne promjene a ta je da se na problem plastike počelo gledati kao na opasnost po ljudsko zdravlje, a ne više samo kao problem onečišćenja mora.
Upravo ta promjena i McCauleyja ispunjava, kako je rekao, ‘umjerenim optimizmom‘ jer su se određene inicijative za smanjenje količine plastičnog otpada pokazale uspješnima. No kako je plastični otpad globalni problem, i rješenje bi trebalo biti globalno.
McCauley i njegovi kolege su tako razvili računalni model koji bi mogao odrediti moguća smanjenja plastičnog otpada korištenjem različitih rješenja predloženih UN-u.
I Neil Nathan, stručnjak za oceane sa Sveučilišta u Kaliforniji, slaže se da nema jednog rješenja, već da je potreban čitav niz odluka i promjena koje će morati početi primjenjivati sve zemlje.
McCauley i drugi istraživači sa Sveučilišta Kalifornija, Sveučilišta Santa Barbara i Sveučilišta Berkeley su prije nekog vremena u časopisu Science objavili kako bi ti izgledalo da se ništa ne poduzme. Do godine 2050. količina plastičnog otpada bi se gotovo udvostručila te bi dosegla 121 milijun metričkih tona. Godišnja emisija stakleničkih plinova od proizvodnje te plastike bi se povećala za 37 posto.
Međutim, isti tim znanstvenika je ustanovio i da bi primjenjivanje samo četiri političke odluke moglo do sredine stoljeća smanjiti emisije plinova od proizvodnje plastike za trećinu, te za 90 posto smanjiti količinu plastičnog otpada. Te odluke su: obavezno recikliranje, porez na pakiranje, investiranje u gospodarenje otpadom i infrastrukturu za recikliranje te, možda i najvažnije, dogovor da se količina proizvedene nove plastike vrati na razinu iz 2020.
‘Plastika je vrlo vrijedan materijal, nezamjenjiv u nekim medicinskim uređajima i na drugim mjestima - s time se svi slažemo‘, kaže McCauley. ‘Ali ono što mi sada radimo je da uzmemo slamku, koristimo je 35 sekundi i onda bacimo u okoliš gdje će trajati još 350 godina.‘
Kako bi dočarao razmjere problema, McCauley je američkim predstavnicima u UN-ovim pregovorima dao mali poklon: uzorke čepova plastičnih boca, upaljače i ostali plastični otpad koji je prikupio na malenom otočiću usred Tihog Oceana.
Napredak u poslovnom svijetu
Posljednjih desetak godina Erin Simon gradi partnerstva između tvrtki koje se bave plastikom i grupa za zaštitu okoliša. Simon ima iskustvo u korporativnom svijetu - bila je inženjer pakiranja u HP-u - a sada svoje poslovne veze koristi u Svjetskom fondu za prirodu (World Wildlife Fund - WWF), gdje je voditeljica odjela za plastični otpad i poslovanje.
‘Nismo u stanju upravljati plastikom koju danas imamo i nećemo se moći nositi sa svime što proizvodimo‘, kaže Simon i naglašava da će se proizvodnja plastike uz trenutnu stopu rasta udvostručiti do 2040.
PROČITAJTE VIŠE: Ova opasna tvar pronađena je u baš svakom uzorku ljudske placente: ‘Sada je jasno otkud sve te bolesti...‘
WWF je neprofitna organizacija za zaštitu okoliša koja ima suradnike u privatnom sektoru: oko 250 članova Poslovne koalicije za Globalni sporazum o plastici. Simon kaže da tvrtke shvaćaju da ne mogu same ispuniti vlastite ciljeve smanjenja plastičnog otpada.
‘Tvrtke imaju mnogo javnih obveza o korištenju recikliranog materijala i recikliranju svojih proizvoda, ali te obaveze neće moći ispuniti ako ne postoji infrastruktura za recikliranje, ako ne postoje politike i ako ne postoji naplata‘, kaže Simon.
Simon je rekao da bi sporazum s globalnim dosegom mogao potaknuti financiranje recikliranja i omogućiti usvajanje univerzalnog dizajna za plastične proizvode i uklanjanje problematičnih materijala - ključne mjere za poboljšanje recikliranja plastike.
‘Potrebni su nam sustavi recikliranja koji funkcioniraju. Danas to još nemamo‘, kaže Simon.
Agencija za zaštitu okoliša SAD-a da je recikliranje nekoliko vrsta plastičnih proizvoda, poput plastične PET ambalaže i HDPE boca, u SAD-u blizu 30 posto, no da je stopa recikliranja za svu plastiku manja od 9 posto.
Jonathan Quinn, direktor US Plastics Pact-a (Pakt o plastici), skupa tvrtki koje rade na cirkularnom gospodarenju plastikom, kaže kako je recikliranje plastike ipak u porastu.
Zanimljivo, Quinn potječe iz obitelji koja se bavila plastikom. Njegov je otac radio u plastičnoj ambalaži, a suprugu je upoznao na događaju vezanom uz industriju plastike.
‘Moj život se vrtio oko toga. No moj tata nikada nije brinuo o utjecaju ambalaže na okoliš. O tome se uopće nije razmišljalo‘, kaže Quinn i dodaje kao se sada dobar dio njegova posla odnosi na ispravljanje nekih grešaka koje je napravila prethodna generacija.
U lipnju je Pakt o plastici predstavio već drugi niz ciljeva za smanjenje plastičnog otpada i poboljšanje recikliranja do 2030. Time su naglašene inicijative za ponovnu upotrebu kao što je Petaluma projekt čaša za višekratnu upotrebu, kao i dizajn koji potiče da se ambalaža ponovno koristi, reciklira ili kompostira.
Okupljeni oko Pakta o plastici ponajprije žele eliminirati ono što se naziva ‘problematičnom plastikom‘, poput slamki i malih žličica za miješanje napitaka.
Quinn je rekao da te, naoko male, mjere, zajedno sa značajnim pomacima u recikliranju, mogu pomoći da reciklirana plastika postane pristupačnija. Taj je ekonomski pomak ključ za poticanje recikliranja i smanjenje plastičnog otpada, smatra Quinn.
‘Moramo postići da cijena reciklirane plastike bude što bliža cijeni nove plastike kako bismo je učinili financijski održivom‘, rekao je.
Ponovno pokretanje recikliranja
Međutim, kad je recikliranje u pitanju jedno su obećanja,a drugo stvarna akcija. Podaci ankete koje je objavila skupina za reciklažu Keep America Beautiful otkrili su da 63 posto ljudi daje nacionalnom učinku recikliranja ocjenu ‘C‘ (‘trojka‘), a 22 posto ocjenu ‘D‘ ili ‘F‘ (‘dvojka‘ ili ‘jedinica‘).
Na primjer, kad je državna tužiteljica New Yorka Letitia James prošle godine tužila PepsiCo i Frito-Lay, u tužbi je PepsiCo prozvan jer je javno tvrdio da će recikliranjem ‘osigurati da se vrijedni materijali koji se koriste u pakiranju recikliraju i ponovno koriste, umjesto da postanu otpad.‘
Međutim, utvrđeno je da se mnogi omoti uopće ne mogu reciklirati, a boce se mogu reciklirati samo ograničen broj puta.
PROČITAJTE VIŠE: Kalifornija digla tužbu protiv jedne od najmoćnijih svjetskih korporacija: ‘Lagali ste ljudima, govorili im kako da odlažu plastiku...‘
U rujnu je glavni državni odvjetnik Kalifornije Rob Bonta tužio ExxonMobil jer su obmanjivali javnost i tvrdili da promiču takozvano napredno recikliranje, koje koristi visoke topline i kemijske procese za razgradnju plastike.
Kate Bailey iz Udruge za recikliranje plastike, kaže da takve tužbe motiviraju tvrtkama da više rade na rješenjima.
‘Preko sudskog spora javnost vrši pritisak. A javnost je ljuta na plastiku i tvrtke diljem svijeta na to reagiraju na različite načine‘, kazala je Bailey.
Bailey radi u recikliranju 20 godina i ne slaže se s tvrdnjom da recikliranje plastike ne funkcionira.
‘Recikliranje radi, samo što bi trebalo raditi puno bolje‘, kaže Bailey i dodaje kako procesi recikliranja sada stagniraju i treba ih ponovno pokrenuti.
Svi oblici recikliranja suočavaju se s ekonomskim izazovima, nastavila je Bailey, a recikliranje plastike također je otežano jer potrošači u kante za recikliranje stavljaju predmete koji se ne mogu reciklirati. Tu dolazi do izražaja dizajn proizvoda, poput kanti za recikliranje u Petalumi s otvorima koji odgovaraju obliku čaša i ljubičastoj boji tih čaša i kontejnera.
Bailey također smatra da je sporazum UN-a prilika da se usklade globalna pravila dizajna za plastiku tako da se više materijala može reciklirati.
Rekla je da politike proširene odgovornosti proizvođača mogu pomoći da se troškovi skupljanja plastike prebace na proizvođače kako bi platili recikliranje, pravilno gospodarenje otpadom i programe ponovnog korištenja nalik onima koji su uspješno testirani u Petalumi. I ona se slaže da bi cijena reciklirane plastike trebala biti ista cijeni nove plastike.
‘Rad UN-a na Globalnom sporazumu o plastici prekretnica je u načinu na koji upravljamo, trošimo i odlažemo plastiku‘, rekla je. ‘Mislim da ćemo za nekoliko godina na ovo gledati kao na trenutak u kojem se dogodio veliki pomak.‘
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....