Uporišta takozvane Islamske države, Raka i Mosul, moraju pasti ove godine, izjavio je u ponedjeljak u Bagdadu francuski ministar obrane Jean-Yves Le Drian, a jučer je dodao da “iračke snage, uz podršku međunarodnih zračnih napada, rade na zaokruživanju Mosula”.
Le Drian nije krio da je riječ o izuzetno teškom pothvatu jer je IS ondje još od ljeta 2014. godine, da se učvrstio i da je spreman na obranu. No, kad se tome doda izjava koju je tijekom vikenda dao američki predsjednik Barack Obama, kako je “trenutačno prioritet” skršiti tzv. Islamsku državu, sasvim je jasno da je “operacija Mosul” već u poodmakloj fazi. Posljednje vijesti iz Iraka potvrđuju, međutim, da međunarodna koalicija ne sudjeluje samo u zračnim udarima na snage terorista.
Tehnička funkcija
Naime, krajem prošlog mjeseca u Iraku je poginuo drugi marinac, čime je u potpunosti razbijena priča o tome da su te snage razmještene “u tehničkoj, a ne u borbenoj funkciji”. To su američki dužnosnici konačno i potvrdili, ističući da je već uspostavljena barem jedna samo američka vojna baza - dosad su američki vojnici u “savjetničkoj funkciji” bili smješteni u bazama iračke vojske. Osim toga, javnost je konačno saznala i da u Iraku ne boravi samo 3870 vojnika, nego njih više od pet tisuća. Koliko točno, ostaje “vojna tajna”. Doznalo se također da sve veći broj tih vojnika izravno djeluje u borbama zajedno s iračkim snagama protiv terorista IS-a.
Takav razvoj stanja nije neuobičajen. Naime, operacija oslobađanja Mosula izuzetno je važna i pad toga grada uistinu bi predstavljao iznimno snažan udarac teroristima. Iračke snage, bez obzira na intenzivnu obuku koju prolaze, i dalje nisu dovoljno čvrste da bi mogle same voditi tako opsežne operacije. U operacijama sudjeluju i Kurdi te razne šijitske milicije pa treba uspostaviti neki zajednički centar za koordinaciju. Budući da je poznato kako između Kurda i šijita ne postoji potrebna razina povjerenja, i tu je važna uloga američkih snaga. Konačno, tu je i pitanje sunita koji se većinom nalaze pod okupacijom IS-a, ali kako javljaju posljednje informacije, ne znaju što bi: vladavine IS-a svakako bi se željeli osloboditi, ali su u strahu da bi im se snage šijita i Kurda, kad uđu u Mosul, mogle osvetiti. I na tom je planu izuzetno važno da suniti koji žive pod zulumom IS-a znaju da su na terenu i Amerikanci te da barem donekle imaju osjećaj sigurnosti koju donosi treća, sektaški neuključena strana. Cijela bi operacija mogla proteći lakše ako bi se sunite potaknulo na pobunu protiv IS-a kad krene vojna operacija. Kako, pak, donosi Reuters, američke i međunarodne snage su više nego uvjerene da će operacija razbijanja IS-a teći po planu pa se stoga okreću razmišljanju o “danu poslije”. Sasvim je razumljivo da Washington razmišlja na taj način jer iza sebe ima bolno iskustvo intervencije u Iraku 2003. godine kada nije postojao nikakav plan što napraviti s tom zemljom kada se sruši vlast Sadama Huseina.
I politički progres
To je sažeto izrazio američki ministar obrane Ash Carter izjavom da “uspjeh u vojnoj kampanji protiv IS-a ovisi jednako o političkom i ekonomskom progresu”. Problem je, jasno, manjak novca jer su u nedavno oslobođenom Ramadiju razmjeri uništenja golemi. UN traži 400 milijuna dolara kao inicijalna sredstva te upozorava da bi zaostajanje u obnovi moglo poništiti očekivane vojne uspjehe. To znači da bi Irak potonuo u nestabilnost i bilo bi pitanje trenutka kada bi se opet pojavio neki sličan pokret na razvalinama IS-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....