Može li Rezolucija 2254 spasiti Siriju?

Kako se situacija u Siriji razvija nakon svrgavanja predsjednika Bašara al-Asada, gotovo desetljeće stara rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija opisuje se kao ključna za ono što slijedi, piše Deutsche Welle.

„Narod Sirije nalazi se na povijesnoj prekretnici — i pred prilikom koja se ne smije propustiti", izjavio je prošlog tjedna u New Yorku glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Gutteres. „Proces mora biti vođen osnovnim principima iz Rezolucije 2254 Vijeća sigurnosti", dodao je on.

Slične izjave dali su mnogi visoki diplomati, uključujući američkog ministra vanjskih poslova Anthony Blinkena i njemačku ministricu vanjskih poslova Annalenu Baerbock.

Vijeće sigurnosti UN objavio je prošlog tjedna priopćenje u kojem se također slaže s ovim stavom, iako je to tijelo bilo podijeljeno po pitanju Sirije.

Rusija, jedan od stalnih članova Vijeća sigurnosti, dugogodišnji je saveznik Asadovog režima i uključila se u rat u njegovu korist 2015. godine. Rusija je više puta koristila veto ili se miješala u mjere Vijeća sigurnosti u vezi sa Sirijom, uključujući blokiranje isporuka pomoći i istrage o upotrebi kemijskog oružja Asadovog režima.

Međutim, sada kada Asadov režim više ne postoji, Rusija zauzima pomirljiviji stav prema radu Vijeća sigurnosti u vezi sa Sirijom.

Što je Rezolucija 2254?

Rezoluciju su jednoglasno usvojile članica Vijeća sigurnosti UN-a 2015. godine, dok je građanski rat u Siriji postajao brutalniji i krvaviji. Rezolucija je bila zamišljena kao temelj za pregovore o prekidu vatre. Zalaže se za mirnu tranziciju vlasti s diktature ka demokraciji.

Obitelj Asad vladala je Sirijom od 1971. godine i bila je poznata po nasilnom gušenju političkih protivnika. Nakon mirnih protesta 2011. tijekom takozvanog Arapskog proljeća, u Siriji je izbilo nasilje između vlade, koja je pokušala suzbiti proteste, i pobunjenika protiv režima.

Prema Rezoluciji 2254, svaki prekid vatre trebao je uključivati i uspostavljanje nove prijelazne vlade i izradu novog ustava. Krajnji cilj bio je postupno uklanjanje Asada s vlasti i održavanje slobodnih i pravednih izbora. Rezolucija je navela da bi ovaj proces trebali provesti Sirijci uz podršku UN-a.

„Jedino održivo rješenje za trenutnu krizu u Siriji jest inkluzivan politički proces pod vodstvom Sirijaca, koji ispunjava legitimne težnje sirijskog naroda“, najčešće je citirana rečenica iz rezolucije 2254 tijekom proteklog ratnog desetljeća.

Rezolucija 2254 također se zalaže za teritorijalni integritet Sirije, neovisnost, društveno jedinstvo i sustav upravljanja u kojem ulogu ne igraju vjere.

Kako je nastala Rezolucija 2254?

Rezolucija 2254 je u velikoj mjeri zasnovana na takozvanom Ženevskom priopćenju iz lipnja 2012. godine.

Radi se o priopćenju izdanom nakon razgovora održanih u Švicarskoj koje je organizirala grupa za akciju za Siriju koju je podržao UN. Ova grupa uključivala je ministre vanjskih poslova arapskih zemalja, EU-a, SAD-a, Velike Britanije, Turske, Kine i Rusije. Sirijci nisu sudjelovali u ovim razgovorima.

Vijeće sigurnosti UN-a podržalo je Ženevsko priopćenje 2013. godine, ali je rezolucija 2254 kasnije preciznije definirala korake potrebne za okončanje sukoba.

Je li Rezolucija 2254 i dalje primjenjiva?

Kako je jedan komentator primijetio na društvenoj mreži X: „Primjena 2254 danas djeluje kao prepisivanje lijekova za bolest koja više ne postoji."

Zaista, neki detalji rezolucije sada su zastarjeli. Na primer, predviđa pregovore i podjelu vlasti između sirijske oporbe i sirijske vlade, na čijem je čelu bio Asad. Očito, ta vlada više ne postoji.

Praktično šef sirijske vlasti, Ahmad al Šara, vođa paravojske koja je predvodila svrgavanje Asadovog režima, također je ukazao na ovu točku. Al Šarina Glavna komanda, koja vodi zemlju kroz trenutnu tranziciju, načelno podržava rezoluciju 2254, navodi se u priopćenju organizacije.

Međutim, na sastanku sa specijalnim izaslanikom UN-a za Siriju, Geirom Pedersenom, u Damasku ovog vikenda, Al Šara je predložio da se rezolucija 2254 treba da aktualizirati u skladu s novom stvarnošću na terenu.

Strano miješanje

Tijekom vikenda, zemlje sudionice sastanka takozvanog Astanskog procesa također su izrazile podršku rezoluciji.

Astanski proces pokrenula su 2017. Rusija, Iran i Turska kako bi se „potakli“ mirovni pregovori u Siriji. Sve te zemlje imale su značajnu ulogu u sirijskom ratu — Rusija i Iran podržavali su Asadov režim, dok je Turska podržavala neke pobunjeničke grupe.

Prošlog vikenda, predstavnici tri zemlje Astanskog procesa sastali su se s ministrima vanjskih poslova Egipta, Saudijske Arabije, Iraka, Jordana i Katara u Akabi u Jordanu. Grupa je izdala priopćenje u kojem se slaže da se sirijska tranzicija treba odvijati u skladu s rezolucijom 2254.

Ova izjava naišla je na skepticizam sirijskih oporbenih grupa. Oni strahuju da bi rezolucija 2254 mogla poslužiti kao izgovor za strana miješanja u Siriju.

Neki Sirijci izrazili su slične sumnje u vezi s ulogom UN u tranziciji, doživljavajući ih kao ili nemoćne ili beskorisne tokom dugotrajnog građanskog rata.

Mapa puta

Usprkos kritikama, rezolucija 2254 i dalje se čini kao najvjerojatniji prijedlog za vođenje sirijske tranzicije.

„Članicama Vijeća sigurnosti lakše je držati se osnovnih principa 2254 nego da osmisle potpuno novi plan za ulogu UN u Siriji", kaže Richard Gowan iz trusta mozgova Krizna grupa.

Rezolucija bi mogla jednostavno poslužiti kao temelj za „sirijsko-sirijski dijalog, uz sudjelovanje cjelokupnog spektra, uključujući pouzdane pojedince, tehnokrate, stručnjake, patriote“, rekao je prošlog tjedna Jahja al Aridi, sveučilišni profesor i bivši glasnogovornik sirijske oporbe.

Da bi bila uspješna, sirijsku tranziciju „moraju provesti Sirijci za Sirijce, ali uz vanjsku pomoć“, napisao je Carl Bildt, bivši premijer i ministar vanjskih poslova Švedske, u tekstu za Project Syndicate. „Proces pod okriljem UN-a predstavlja najbolji put prema naprijed."