Na Kosovu se događa nešto čudno, muslimani prelaze na katoličanstvo, strani mediji spominju i Hrvate. Oglasio se i Kurti

Što piše u tekstu New York Timesa?

Tekst je objavljen pod naslovom "Pomak prema kršćanstvu uzburkao duhove u muslimanskoj zemlji".

U podnaslovu piše: "Kršćanski preobraćenici na Kosovu, gdje su velika većina ljudi muslimani, nadaju se da će oživiti predislamsku prošlost koju vide kao ključ svog europskog identiteta."

U uvodu autori Andrew Higgins i Fatjona Mejdini pišu:

"Katolički svećenik stajao je za oltarom u crkvi na vrhu brda gdje se odvijalo masovno krštenje, uranjajući desetke glava u vodu i crtajući križ prstom na svakom čelu.

Zatim se radovao povratku duša kršćanstvu u zemlji u kojoj su velika većina ljudi muslimani. Pred njim su stajali muškarci, žene i djeca...

Ceremonija je bila jedna od mnogih proteklih mjeseci na Kosovu, bivšem srpskom području naseljenom većinom etničkim Albancima, koje je sebe proglasilo neovisnom državom 2008. U popisu stanovništva prošlog proljeća, 93 posto stanovništva izjasnilo se kao muslimani, a samo 1,75 posto kao rimokatolici.

Mali broj kršćanskih aktivista etničkih Albanaca, koji su svi obraćenici s islama, pozivaju svoju etničku rodbinu da na crkvu gledaju kao na izraz svog identiteta. Oni to nazivaju ‘pokret povratka‘, poticaj za oživljavanje predislamske prošlosti koju vide kao sidro mjesta Kosova u Europi i prepreku vjerskom ekstremizmu koji se prelijeva s Bliskog istoka", piše ugledni NYT u velikoj reportaži.

Pišu dalje:

"Sve dok Osmansko Carstvo nije osvojilo ono što je današnje Kosovo i druga područja Balkana u 14. stoljeću, donoseći sa sobom islam, etnički Albanci bili su prvenstveno katolici. Pod osmanskom vladavinom, koja je trajala do 1912., većina stanovnika Kosova promijenila je vjeru.

Preokretanjem tog procesa, rekao je otac Fran Kolaj, svećenik koji je izvršio krštenja, etnički Albanci mogu povratiti svoj izvorni identitet.

Etnički Albanci, koji vuku svoje korijene od drevnog naroda zvanog Iliri, žive uglavnom u Albaniji, zemlji na Jadranskom moru. Ali oni također čine veliku većinu stanovništva u susjednom Kosovu i više od četvrtine stanovništva u Sjevernoj Makedoniji.

U crkvi u kojoj su održana krštenja, nacionalistički amblemi nalaze se uz vjersku ikonografiju. Dvoglavi orao, simbol Albanije, ukrašava toranj i zaslon iza oltara."

"Vrijeme je da se vratimo na mjesto gdje pripadamo – s Kristom", rekao je otac Kolaj u intervjuu.

U mnogim muslimanskim zemljama odricanje od islama može donijeti tešku kaznu, ponekad čak i smrt. Do sada ceremonije krštenja koje se održavaju na Kosovu nisu izazvale nasilno protivljenje, iako je bilo nekih ljutitih osuda na internetu. (Nije poznato koliko se obraćenja do sada dogodilo.)

Ali povjesničari, koji se slažu da je kršćanstvo bilo prisutno na Kosovu mnogo prije nego što je Osmansko Carstvo donijelo islam, dovode u pitanje način razmišljanja novog kršćanskog pokreta.

"Iz povijesne perspektive ono što oni govore je istina", rekao je Durim Abdullahu, povjesničar sa Sveučilišta u Prištini. No, dodao je, "njihova logika znači da svi trebamo postati pogani" jer ljudi koji su živjeli na području današnjeg Kosova prije dolaska kršćanstva, a kasnije i islama, bili su nevjernici.

Kao i mnogi drugi Kosovari, g. Abdullahu je rekao kako vjeruje da je Srbija, koja ima većinom pravoslavno kršćansko stanovništvo, pomogla potaknuti pokret povratka kao način sijanja razdora na Kosovu. Iako je Srbija dugo bila optuživana za potkopavanje stabilnosti Kosova, nema dokaza da je promicala prelazak na pravoslavno kršćanstvo.

Arheolozi su 2022. otkrili ostatke rimske crkve iz šestog stoljeća u blizini Prištine, a 2023. pronašli mozaik s natpisom koji ukazuje da su rani Albanci, ili barem narod koji je možda bio povezan s njima, bili kršćani.

Ipak, Christophe Goddard, francuski arheolog koji radi na nalazištu, rekao je da je pogrešno nametati moderne koncepte nacije i etničke pripadnosti drevnim narodima. "Ovo nije povijest nego moderna politika", rekao je.

Tragovi daleke predislamske prošlosti Kosova također su preživjeli u malom broju obitelji koje su se držale rimokatolicizma unatoč riziku da budu izopćeni od svojih muslimanskih susjeda.

Marin Sopi, 67, umirovljeni učitelj albanskog jezika koji se krstio prije 16 godina, rekao je da su članovi njegove obitelji generacijama bili "prikriveni katolici". U djetinjstvu, prisjetio se, on i njegova obitelj slavili su ramazan s muslimanskim prijateljima, ali tajno su slavili Božić kod kuće.

"Danju smo bili muslimani, a noću kršćani", rekao je. Otkako je postao kršćanin, rekao je, 36 članova njegove šire obitelji službeno je napustilo islam.

Islam i kršćanstvo na Kosovu uglavnom su koegzistirali u miru, sve dok pravoslavni kršćanski vojnici i nacionalističke paravojne skupine iz Srbije nisu devedesetih počeli paliti džamije i protjerivati ​​muslimane iz domova.

Strani kršćanski misionari držali su se podalje od kosovske kampanje obraćenja. Ali neki etnički Albanci koji žive u zapadnoj Europi ponudili su potporu, videći povratak katoličanstvu kao najbolju nadu Kosova da jednog dana uđe u Europsku uniju, klub većinom kršćana.

Arber Gashi, etnički Albanac koji živi u Švicarskoj, otputovao je na Kosovo kako bi prisustvovao ceremoniji krštenja u crkvi u Lapušniku, koja gleda na poprište velike bitke 1998. godine između srpskih snaga i Oslobodilačke vojske Kosova.

On i drugi aktivisti zabrinuti su da financiranje izgradnje džamija i drugih aktivnosti iz Turske i zemalja Bliskog istoka, poput Katara i Saudijske Arabije, s njihovim konzervativnijim pristupima, prijeti tradicionalno opuštenom obliku islama na Kosovu. Većina tog novca je otišla u projekte ekonomskog razvoja koji nisu povezani s religijom.

U središtu Prištine nalazi se kip u čast Majke Tereze, katoličke časne sestre i dobitnice Nobelove nagrade za mir albanskog podrijetla, a njime dominira velika rimokatolička katedrala izgrađena nakon rata sa Srbijom. Ali Turska trenutno financira izgradnju ogromne nove džamije koja će biti još veća.

G. Gashi također je rekao da se boji povratka islamskog ekstremizma koji se pojavio u prvom, kaotičnom desetljeću neovisnosti Kosova. Prema nekim brojkama, Kosovo je dalo više novaka Islamskoj državi u Siriji nego bilo koja druga europska država.

Kršćanstvo bi, pak, otvorilo put u Europu, rekao je.

Represije vlasti posljednjih godina ušutkale su ekstremizam i učvrstile tradicionalno opušteno kosovsko shvaćanje islama. Ulice Prištine pune su barova u kojima se poslužuje širok izbor alkohola. Žene s velom su izuzetno rijetke.

Gezim Gjin Hajrullahu, 57, učitelj koji je bio među onima koji su nedavno kršteni u Lapušniku, rekao je da se pridružio Katoličkoj crkvi "ne zbog same vjere", već zbog "našeg nacionalnog identiteta" kao etničkih Albanaca. Njegova se supruga također obratila.

Kosovski albanski premijer Albin Kurti, u intervjuu u Prištini, umanjio je važnost vjere za albanski identitet. "Za nas su religije došle i prošle, ali mi smo još uvijek ovdje", rekao je. "Za Albance, u smislu identiteta, vjera nikada nije bila na prvom mjestu."

To ih razlikuje od ostalih naroda u danas nestaloj, multietničkoj saveznoj državi Jugoslaviji, koja se raspala tijekom balkanskih ratova ranih devedesetih. Glavne zaraćene strane u ranim fazama sukoba govorile su uglavnom istim jezikom i izgledale su slično, ali su se jasno razlikovale jedna od druge po vjeri – Srbi po pravoslavnom kršćanstvu, Hrvati po rimokatoličanstvu i Bošnjaci po islamu.

Aktivisti pokreta za povratak vjeri predaka vjeruju da etnički Albanci također trebaju učvrstiti svoju nacionalnu lojalnost religijom u obliku rimokatolicizma.

Boik Breca, bivši musliman aktivan u pokretu, inzistirao je na tome da Katolička crkva nije upad stranaca, već pravi izraz albanskog identiteta i dokaz da Kosovo pripada Europi.

Rekao je da je njegovo zanimanje za kršćanstvo počelo kada je Kosovo, zajedno sa Srbijom, još uvijek bilo dio Jugoslavije. Poslan je u zatvor na obali Hrvatske kao politički zatvorenik. Mnogi od njegovih suzatvorenika bili su katolici, prisjetio se, i pomogli su probuditi ono što sada vidi kao svoju pravu vjeru i uvjerenje da su "svi naši preci bili katolici".

"Da biste bili pravi Albanac", rekao je, "morate biti kršćanin."

Ovo je stajalište uvelike osporavano, uključujući i gospodina Kurtija, premijera.

"Ne vjerujem u to", rekao je.

Trenutni pritisak protiv islama započeo je sastankom u listopadu 2023. u Dečanima, bastionu nacionalističkih osjećaja u blizini granice Kosova s ​​Albanijom. Skup, na kojem su sudjelovali nacionalistički intelektualci i bivši borci Oslobodilačke vojske Kosova, raspravljao je o načinima promicanja "albanskosti" i odlučio da će kršćanstvo pomoći.

"Od danas više nismo muslimani", poručili su prisutni uz slogan: "Biti samo Albanci."

Sastanak je doveo do formiranja onoga što je u početku nazvano Pokret za napuštanje islamske vjere, provokativan naziv koji je uglavnom odbačen u korist "Povratak korijenima". (Doslovno prevedeno "Pokret povratka")

Iz svog ureda u Prištini, ukrašenog modelom Meke, kosovski veliki muftija Naim Ternava sa zebnjom i užasom promatra promjene. Pritisak na muslimane da prijeđu na kršćanstvo, rekao je, riskira narušavanje vjerskog sklada i koriste ga "strani agenti za širenje mržnje prema islamu".

"Naša je misija", dodao je, "zadržati ljude u našoj vjeri. Govorim ljudima da ostanu u islamu."

Europska priča o albanskom junaku

Ključno nadahnuće katoličkog pokreta Kosovara je katolički vojskovođa i junak Gjergj Kastrioti, kojeg su Hrvati s ljubavlju zapamtili kao Jurja Kastriotića. Ovaj hrabri albanski vojskovođa u Europi je poznatiji po muslimaskom imenu Skenderbeg, koje je dobio od osmanskih gospodara.

Naime, početkom 15. stoljeća malog Jurja je otac bio prisiljen poslati na sultanov dvor, gdje je primio islam i gdje je odgojen kao elitni sultanov rob-vojnik janjičar. Pokazao se toliko dobrim vojskovođom da je od sultana dobio čin generala, a zatim i naslov pokrajinskog upravitelja valije, te sve počasti i bogatstvo koje su dolazili sa sultanovom milošću. Usprkos tome Juraj je u zreloj dobio napustio islam i vratio se katoličkoj vjeri svojih predaka. Čak štoviše, postao je jedan od zadnjih vođa otpora širenju Osmanskog Carstva na Balkanu. Iako znatno slabiji, Juraj je čak poveo i katolički "sveti rat" protiv osmanskog sultana i islama. Ova hrabrost mu je donijela europsku slavu i važne saveznike, papu, Veneciju i moćno Napuljsko kraljevstvo. Da bi što jače istaknuo njegovu važnost, papa je Jurju dodijelio počasni naslov "athleta Christi", što će reći Kristov šampion. Iako je sultan nakon 13 velikih pohoda uspio osvojiti njegovu rodnu Albaniju, Juraj se sve do smrti u kršćanskim vojskama borio protiv Osmanlija.

Zbog svoje hrabrosti, ali i zbog dosljedne privrženosti vjeri svojih predaka, Juraj Kastriotić danas je simbol pokreta za povratak Kosovara na katoličku vjeru.