Najneobičnija misija rata: Kako je konvoj vozila kroz ruševine Gaze došao do 900 tisuća novčanica

Kad je prošli utorak počelo krhko i kratkotrajno primirje između Izraela i Hamasa, konvoj vozila je kroz ruševine sjeverne Gaze krenuo u jednu od najneobičnijih misija rata: povrat oko 180 milijuna šekela u gotovini, piše Financial Times.

Zaliha novčanica, teška blizu jedne metričke tone i vrijedna 50 milijuna dolara, čuva se u dvije podružnice Banke Palestine smještene u nekim od najrazrušenijih dijelova opkoljene enklave.

Zabrinuti zbog sve veće nestašice gotovine na jugu Gaze, gdje je pobjegla većina od 2,3 milijuna stanovnika i gdje se sada nalazi većina korisnika humanitarne pomoći, dužnosnici Banke Palestine vidjeli su primirje kao priliku da vrate novčanice šekela i pomognu u sprječavanju kolapsa gospodarstva.

Operacija spašavanja, nazvana ‘ConOps-Gaza‘, morala se pomno planirati: bila je potrebna podrška UN-a, stražari, odobrenje iz Izraela i toliko razrađenih aspekata sigurnosti da je Financial Times zamoljen da u svojem tekstu izostavi neke detalje. Otprilike 900.000 novčanica bilo je dovoljno da se napuni mali transportni kontejner.

‘Bio je to svakako neobičan konvoj. Nadrealno, ali neophodno‘, rekla je druga osoba uključena u logistiku. Misija je završena, novčanice su sada dostupne za cirkuliranje u južnoj Gazi, gdje se svaki dan provode slične akcije da se održi protok novca usprkos intenzivnom izraelskom bombardiranju.

Dok posljednja dva mjeseca projektili padaju na Gazu, zaposlenici banke su privatnim autima otišli do zatvorenih poslovnica, izvadili gotovinu iz trezora i napunili bankomate kako bi održali kakav-takav protok novca.

‘Učinili smo to u bankomatima i poslovnicama smještenim u relativno sigurnim područjima‘, rekao je dužnosnik Banke Palestine, ističući da je samo šest BoP automata za gotovinu radilo na jugu i u središnjem dijelu Gaze.

Ponekad je osoblje moralo u tajnosti premještati gotovinu između poslovnica i bankomata, jer posebna vozila koja banke obično koriste za premještanje iskorištenih novčanica u mirnodopsko vrijeme više nisu opcija u južnoj Gazi.

Mjere palestinskih banaka pokušaj su ublažavanja goleme krize u gospodarstvu Gaze koje ovisi o novcu, gdje se opkoljeno stanovništvo suočava sa skokom cijena, ozbiljnom nestašicom hrane i stalnom prijetnjom bombardiranjem. S upozorenjem glavnog tajnika UN-a da bi se javni red u Gazi uskoro mogao ‘potpuno raspasti‘, održavanje bankomata postat će još teže.

Teškoće i prije rata

Čak i prije sukoba, gospodarstvo Gaze bilo je u problemima: 81 posto stanovništva smatralo se siromašnim i oslanjalo se na međunarodnu pomoć, prema podacima UN-a. Oni koji dobivaju potporu izvan Gaze ili kojima plaća sjeda na bankovne račune - poput državnih službenika i obitelji koje primaju naknade za smrti ili ozljede u ratovima s Izraelom - oslanjaju se na mreže bankomata.

Isplate od Palestinskih vlasti također su neujednačene. Bili su prisiljeni smanjiti isplate plaća javnim radnicima, isplaćujući samo po pola plaće od početka rata. ‘Posuđivao sam od gotovo svih od početka rata‘, rekao je Iyad Khaled, državni službenik koji je s 10 članova svoje obitelji sa sjevera Gaze pobjegao u južni grad Khan Younis.

Otac troje djece sada mora brinuti o roditeljima, kao i o sestri i o njezinoj djeci. ‘Zar nije dovoljno što smo izgubili svoje kuće i sve što posjedujemo? Sada moram preživjeti s pola svoje plaće sa svim dodatnim ljudima o kojima moram brinuti. Jedva se snalazimo, ljudi će umrijeti od gladi.‘

Nestašica je novčanica, elektronička plaćanja su rijetka, a inflacija je sve gora. Osnovne namirnice poput mlijeka u prahu, brašna, soli i kvasca izuzetno su rijetke i cijene su im skočile.

Svježeg mlijeka nema, jaja su poskupila tri puta, cijena brašno se udeseterostručila, a paket topljenog sira poskupio je s 3 na 10 šekela prije nego što je potpuno nestao s tržišta.

Tijekom primirja, neke poslovnice banaka u južnoj Gazi ponovno su otvorene i nude samo hitne usluge. Palestinska monetarna uprava, koja regulira poslovanje zajmodavaca, izdala je upute za ponudu kredita radnicima na teritoriju gdje su plaće smanjene ili se uopće ne isplaćuju.

Također je od banaka zatraženo da isplate hitna sredstva tvrtkama i da reprogramiraju dug za zajmoprimce. Trgovci koji koriste POS uređaje za plaćanje karticama sada smiju kupcima koji to zatraže vraćati gotovinu.

Bankomati ne rade...

Banke su uvele i mjere poput produljenja valjanosti bankovnih kartica koje su bile pred istekom. Ali pristup gotovini u konačnici ovisi o struji i internetu; bankomati ne rade za vrijeme čestih nestanaka struje.

Om Saher Khalil (52), majka sedmero djece, koja je sa svojom obitelji pobjegla iz sjeverne Gaze u Rafah na jugu, rekla je da nije dobila ništa od palestinskih vlasti od početka rata.

‘Za nas nema uplata. Živimo od svake pomoći koju ljudi pruže. Hladno nam je, nikad se ne najedemo dovoljno i stalno nas bombardiraju. Kakav je ovo život?‘

Mnogi kažu da čak i ako prežive rat, čeka ih samo sumorna budućnost puna tuge i teškoća.

Abu Udai Abu Sultan, otac petero djece koji je pobjegao u grad Deir al-Balah, rekao je da je njihova obiteljska kuća uništena.

‘Vrijedila je 200.000 dolara i sada je potpuno uništena‘, rekao je.

Sultan je podigao kredit koji mora početi otplaćivati tek nakon rata, ali i dalje je zabrinut.

‘Ako preživimo rat, morat ću vratiti novac, ali moja plaća neće biti dovoljna. Morat ćemo spavati na ulici.‘

Zaposlenica u privatnom sektoru, Om Mazen al-Sheikh, koja također prima samo pola plaće, požalila se da palestinske vlasti ne bi trebale nuditi zajmove, već pomagati ljudima donacijama.

‘Najmanje što bi vlada mogla učiniti je osigurati nam hranu. Usred smo ratne katastrofe i gladni smo.‘

Rekla je da je već posudila novac i da nema pojma kako će ga vratiti. ‘Pola plaće nije dovoljno ni za ono osnovno. Ako Bog da svi ćemo umrijeti, što bi bilo bolje od ovog života.‘