Prošlog tjedna američki mediji izvijestili su kako je s proizvodne trake sišao 1000. model borbenog aviona pete generacije, F-35 Lightning II. Riječ je o velikom uspjehu za program koji traje praktički od početka ovog stoljeća, a tijekom kojeg je u njega dosad utrošeno čak 438 milijardi dolara, zbog čega se naziva i najskupljim vojnim projektom u povijesti. Naime, riječ o svojevrsnom "3 u 1" borbenom avionu koji ima tri podvarijante (F-35A, F-35B i F35C), od kojih je svaka zapravo zasebni zrakoplov. Tijekom njihova razvoja, testiranja, ali i uvođenja u operativnu službu ovi su se avioni susreli s nizom problema, zbog čega se cijeli program svojedobno nazivao propalim. O tome kako je zamišljen F-35, kako je tekao njegov razvoj, koje su mu ključne karakteristike, kako je postao ogromni izvozni uspjeh i zašto Izrael ima posebnu verziju ovog aviona, razgovarali smo s novinarom AFP-a Ivanom Fischerom.
Video podcasta pogledajte ispod
- F-35 je svestran, najmoderniji švicarski nožić među lovačkim avionima pete generacije. Može se koristiti praktično za sve - to je tri aviona u jednom, i mornarički, desantni i lovački koji se može koristiti za borbu zrak-zrak, zrak-zemlja, može nositi čak i nuklearno naoružanje u teoriji. K tome je slabo vidljiv za radare, posjeduje najmoderniju tehnologiju komunikacije i integracije s drugim sustavima, ima niz senzora, sustave za protuelektroničko ratovanje i elektroničko ratovanje. Ali prije svega je to veliki komercijalno-politički uspjeh SAD-a, objašnjava Fischer.
U sam program F-35 krenulo se s idejom zamjenskog aviona za britanski Harrier koji je mogao vertikalno slijetati i uzlijetati. Tako da je prva ideja bila napraviti avion za američke marince. No, onda su se tu javili i mnogi drugi interesi te se javila ideja da se napravi jedan zrakoplov koji će zadovoljiti sve grane američke vojske - i marince, zračne snage i mornaricu. I kao takav koncept je izložen američkom Kongresu uz argument da će tako biti i puno jeftiniji, nego da se radi više zasebnih aviona. No, cijeli program ispao je enormno skup:
- Pitanje je je li uopće mogao biti jeftiniji s obzirom na sve što je trebao donijeti. Bilo je puno problema u njegovom dizajnu i proizvodnji, a i sama "3 u 1" ideja aviona bila je jedan od razloga zašto su se troškovi programa toliko napuhali. No, da se razvijalo više različitih aviona, možda bi na kraju zajedno koštali i više, smatra Fischer i dodaje da je pitanje bi li F-35 bio toliko marketinški uspješan da se išlo u tom smjeru.
Izvrsna prodaja
A da mu prodaja dobro ide vidi se po podatku da ga je kupilo ili naručilo, uz SAD, još 16 drugih država, dok su još tri izrazile snažnu namjeru da ga nabave u budućnosti. Ukupno se očekuje da bi stranim partnerima trebalo biti prodano oko 1000 aviona, uglavnom F-35A i F35B (potonjeg kupuju UK, Italija, Japan i Singapur, a vjerojatno i Južna Koreja).
- Ovaj avion u startu je zamišljen kao izvozni proizvod, za razliku od F-22. Bila je ideja da, recimo, mijenja F-16 kao i glavni izvozni proizvod američke vojne industrije. Plus, u projekt se ušlo s određenim državama partnerima, koje proizvode dio komponenta. A i oni su k tome nadoknadili dio troškova u razvoju i proizvodnji samog aviona.
Sami avioni su zbog velikih brojki u kojima se proizvode već i dosta jeftiniji nego na početku programa pa tako F-35A košta oko 82,5 milijuna $, F-35B 109 milijuna, a F-35C 102 milijuna (bez naoružanja, obuke itd.)
- To je usporedivo s Eurofighterom i najnovijim modelima F-16, kaže Fischer.
No, do tih brojki došlo se kroz vrlo mukotrpan razvoj kojeg je obilježio niz zastoja i problema.
- Jedan od najvećih problema bila mu je manevrabilnost, što su mu prigovarali i neki piloti. Čak se činio slabijim od aviona četvrte generacije. No, vojni analitičari ističu da nije i toliki deficit budući da se u zračnim borama budućnosti očekuje da se odvijaju izvan dometa ljudskog oka, gdje F-35 načelno ima veliku prednost. Razlozi za to su njegova slaba vidljivost za radare, a tu je i izrazito napredni radar kojim može pratiti veliki broj meta. Plus kad i detektira metu, svojim naprednim komunikacijskim sustavom može tu informaciju prenijeti i drugim platformama (avionima, PZO) koje mogu onda djelovati po protivniku, kaže Fischer i naglašava kako je taj avion zapravo "spojiv sa svime".
- Dakle, ideja je da bude poveziv sa svim borbenim sustavima. I računalni sustavi koji to postižu su najveća inovacija F-35, a s njima je tijekom razvoja bilo najviše problema. Ta integracija svih sustava njemu da je veliku prednost nad borbenim avionima četvrte generacije.
Što to imaju Izraelci
Ovaj avion k tome napravljen da nosi i cijeli spektar projektila, zrak-zrak i zrak-zemlja, koje proizvode SAD i njegovi saveznici. Dosta važan faktor je u tome da oni stanu u njegov unutarnji spremnik kako se ne bi narušile stealth karakteristike aviona.
Osim tri "regularne" inačice ovog aviona, posebnu verziju F-35A modela ima Izrael. Oni su nakon više molbi jedini dobili dozvolu da na avion instaliraju neke svoje sustave, poput onih ze elektroničko ratovanje, a i njihov model ima poseban naziv - Adir ("Moćni"). Također, Zračne snage Izraela prve su, iznad Sirije, iskoristile F-35 u borbenim uvjetima, a navodno ga prilagođavaju i za potencijalno djelovanje na metama u - Iranu.
- Sve informacije koje imamo o tom zrakoplovu su došle od Izraelaca. Oni tvrde da su njime izrazito zadovoljni i smatraju da im daje tehnološku nadmoć u regiji. Kako tvrde, već se pokazao u rušenju krstarećih projektila Hutija, ali i nekih iranskih dronova. Ali to što mi vidimo s njihove strane je propaganda, jer vidimo i čujemo samo za njihove uspjehe, kaže Fischer.
Po pitanju domaćih sustava i oružja koje je Izrael instalirao na "Adira", Fischer smatra da je Tel Avivu bilo ključno da zadrži i nadogradi "know how" svoje vojne tehnologije.
- Oni su nadodali svoje sustave za elektroničko ratovanje, senzore i sustave za protuelektroničko ratovanje. Je li to najbolja verzija F-35-ice, teško je reći.
Na kraju, Fischer smatra da je F-35 dao neku prednost SAD-u i drugim državama koje su ga kupile, ali nije siguran ne bi li to postigli i neki borbeni avioni 4.5 generacije.
- Moderne verzije tih zrakoplova, poput Eurofightera i Rafalea u većini pogleda posjeduju vrlo slične borbene kapacitete, minus stealth, senzorska integracija i komunikacija. Je li ta prednost zaista bilo nužna za zračnu prevlast, nisam siguran.
Detaljnu analizu pogledajte u videu podcasta na početku teksta!
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.