PITANJE OPSTANKA

NAJTEŽI DANI ŠPANJOLSKOGA KRALJA FELIPEA Trese se prijestolje zbog sestre prevarantice

Tužilac u procesu za aferu Nóos - pranje novca - za princezu je zatražio novčanu kaznu od 600.000 eura, dok je puno stroži njegov zahtjev prema njezinu mužu, inače vojvodi. Za njega želi 19 godina zatvora
 AFP

Pojavu mnoštva zastava Španjolske Republike na subotnjem mitingu Podemosa u Madridu ponetko u svijetu komentira kao novu prijetnju opstanku španjolske monarhije. Kralj Felipe VI. barem ima toga u familiji: pradjed Alfonso XIII. svrgnut je kad je proglašena Španjolska Republika, kad je Kraljevina ponovno uspostavljena njome je vladao caudillo Franco koji njegovu djedu don Juanu nije dao ni prismrditi do krune čak ni nakon Francove smrti, a ujak Konstantin je svrgnut kad je (ponovo) proglašena sadašnja Grčka Republika.

Tračerska posla

Kuriozno je da ti komentatori ne navode ni ideološke razloge (ljevica je “po defaultu” republikanska, unatoč tome što suvereni narod i u republikama zna izabrati i budale i luđake kao vođe), ni političke (španjolska Kruna se u politiku ne pača javno - prva i posljednja politička intervencija donedavnoga kralja Juana Carlosa I. bilo je njegovo energično suprotstavljanje državnom udaru koji je general Armada planirao a pukovnik Tejero pokušao provesti 1981. baš u ime Kralja), čak ni ekonomske (trošak monarhije), nego baš tračerske: skandale u dinastiji, što jamačno nije španjolski specijalitet.

Možda ne škodi malo razmotriti u kojim monarhijama skandali “ruše” dinastiju, a u kojima ne, pa vidjeti da nisu po srijedi neki striktno moralistički razlozi. U Švedskoj, poznatoj po rigoroznome poslovnome (ali ne i seksualnome) moralu, kralj Karl XVI. Gustav našao se upleten u veoma pikantne priče, da je prostitutki bilo navodno više nego u Berlusconijevim ložnicama, pa se pitanje monarhije nije ni postavilo. U Belgiji je prestolonasljednik Albert bio spominjan i u nekim pedofilskim skandalima, pa ga to uopće nije spriječilo ni da postane kraljem, ni da potom preda krunu sinu.

Pitanje opstanka monarhije odnosno njezine ugroženosti skandalima, međutim, stalno se ponovo vadi kad je riječ o Windsorskoj dinastiji u Velikoj Britaniji, gdje je ljubavni život prestolonasljednika Charlesa i njegove prve žene Diane ispretresan uzduž i popreko, uz objavljivanje najintimnijih glupih konverzacija kraljevića Charlesa s njegovom tadašnjom ljubavnicom a sadašnjom suprugom Camillom. Kad bi neki građanin u normalnoj zemlji tako opsesivno gledao u tuđi krevet, razboritiji iz njegove okoline bi ga lijepo odveli psihijatru, jer je to odavno poznat psihički poremećaj - ali kada to čini sva engleska nacija uz svesrdni angažman njezina objektivnog novinstva, onda se to naziva kontrolnom ulogom tiska u zreloj demokraciji (iako se u takvoj zrelosti lijepo njuši uznapredovala gnjilež).

Strah zbog rejtinga

U Španjolskoj dinastički skandali služe, pak, u dvije svrhe: jednima da skrenu pozornost s ozbiljnih problema (ekonomske i razvojne krize, baskijskog i katalonskog separatizma itd.), a drugima baš da začine krizu, prokazujući trulu dinastiju kao simptom trule države.

Kralj Juan Carlos I. je lani u lipnju abdicirao baš zato što je njegova popularnost pala toliko da se preplašio.

Nekad (i to s pravom) veoma popularan, Juan Carlos je u ovom desetljeću naglo gubio podršku. Već 2012. je 53 posto španjolskih građana negativno ocijenilo njegovo tadašnje kraljevanje, ne odričući mu prethodne zasluge. Lani je ocjena dinastije, prema anketama, bila 3,72 na ljestvici od 1 do 10 - dakle negativna.

Malo što je pokazalo koliko je dinastija i monarhija potkopana kao prešućeni zlatni pir 2012.

Juan Carlos i grčka princeza Sofia iz danske kraljevske loze, sestra posljednjeg kralja Konstantina II., vjenčali su se 14. svibnja 1962. u Ateni, a nazočilo je 137 kraljeva odnosno kraljica, odnosno prinčeva, odnosno princeza: dovoljno za stotinjak bajki. Na bajku je podsjećao i srebrni pir: došle su deputacije koje su poslali i španjolski Grandes (plemićki magnati), i Vlada na čelu s premijerom Gonzálezom Márquezom, i još 17 bračnih parova koji su taj dan slavili srebrni pir. Za zlatni pir - samo album starih fotografija, kao da je netko kopao po tavanu monarhije pa naišao na njih.

Sve je minirala Kraljica, kako se čini. Tvrdilo se da se kralj don Juan ne zove slučajno don Juan i da je zalutao među mnoge tuđe ženske plahte. Ali se također tvrdilo da se Kraljica pravi da sve to nije istina, kao i mnoge druge kraljice, sve dok veza nije javni skandal. A nespretni Kralj, nekada vrhunski športaš, ali sada kljakav u obje operirane noge, izvrnuo se u Bocvani izlazeći iz džipa, polomio kuk - i pakao se otvorio. Povrh svega, taj glupi safari organizirala mu je njemačka plemkinja Corinna zu Sayn-Wittgenstein (46), moćna valkira za koju se već šest godina tvrdilo da je ljubavnica Juana Carlosa. I tako je sve izišlo u javnost.

Infantilna infanta

Don Juan Carlos je stisnuo zube i ispričao se. Ukupno je u to investirao 11 riječi: “Žao mi je, neće se ponoviti!” (ostalo su u španjolskome bili članovi). Nije bilo dosta.

Novi kralj bi mogao biti narodskiji, popularniji, jer je mlađi, i tako spasiti španjolski dio nasljedstva Huga Capeta, a još je popularnija njegova kći, mala kraljevna Lenor, čija je mati Letizia prva kraljica građanskog porijekla u cjelokupnoj španjolskoj povijesti.

Španjolski kralj Felipe VI. (foto: Wikipedia)

Još veću štetu dinastiji je nanijela najmlađa sestra sadašnjeg kralja Felipea VI., Cristina de Borbón y de Grecia, po tituli infanta, po odgovornosti infantilna i, zapravo, kriminalka. “No recuerdo” (ne sjećam se) najčešći je odgovor koji je davala prije godine dana u Palmi de Mallorca pred sucem Joséom Castrom. Unatoč strogoj zabrani ikakva snimanja, netko je u sudnicu uvukao smartphone, pa se snimak vrtio po YouTubeu, prikazujući princezu koja glumi gusku: “Ne sjećam se”, “ne pamtim”, “ne poznam te mehanizme”.

Pedro Horrach, tužilac u procesu za aferu Nóos, obznanio je madridskom dnevniku El País da je za princezu zatražio samo novčanu kaznu, globu od 600.000 eura, dok je daleko stroži njegov zahtjev prema njezinu mužu, Ińakiju Urdangarinu, koji je vjenčanjem postao vojvoda.

Pranje novca

Za njega zahtijeva 19 godina zatvora, za njegova ortaka Diega Torresa 15 godina, 19 godina i za Torresova svaka Miguela Tejeira i tako dalje, sve do 5 godina za bivšeg predsjednika oblasne vlade Baleara don Jaumea Matasa - ukupno 130 godina tamnice za 40 optuženika. Ipak se ni princeza nije izvukla novčanom kaznom. Kao suvlasnica nekretninskog fonda Aizoon, u koji je grabežljivi vojvoda upumpao 1,7 milijuna eura državnog novca, i njoj će biti suđeno.

Vila sa sedam spavaćih soba u Barceloni koju su Inaki Urdangarin i princeza Cristina morali prodati za 7 milijuna eura da plate sudsku jamčevinu (foto: AFP)

Suština skandala je krajnje jednostavna. Ińaki Urdangarín i Diego Torres osnovali su 2003. udrugu Nóos, navodno neprofitnu, koja je sklapala ugovore s javnim upravama, npr. na Balearima (gdje je Urdangarín vojvoda glavnoga grada Palme) i u Valenciji, o organiziranju raznih događaja, ugovarajući svote koje ni izdaleka nisu bile pokrivene zbiljskim troškovima. Za isisavanje te razlike Tejeiro je smislio “kineske kutije”: organizacijske poslove su Urdangarín i Torres povjeravali profitnim poduzećima u svom vlasništvu, praktički sklapajući ugovore sami sa sobom, a tako ostvarenu “zaradu”, zapravo “opran” novac isisan iz javnih fondova, mirno su knjižili i uzeli kao svoju legitimnu zaradu. Tako je organiziran hranidbeni lanac gdje su na jednom kraju bile “neprofitne organizacije” s vojvodom na čelu, a na drugome puka lupeština. Sudac Castro, zahtijevajući od Torresa i Urdangarína odštetu za višemilijunsku eursku štetu, posebno je stavio na dušu Kraljevu zetu da je zlorabio i unovčio svoju rodbinsku vezu s Kraljem. Optužba je naknadno proširena i na infantu, unatoč Horrachevu protivljenju, jer je sudac očito nije smatrao toliko infantilnom da nije shvatila u što joj se muž upustio.

To je u Španjolskoj bio prvi put da je neki izravni član kraljevske obitelji optužen pred sudom otkako je monarhija i faktički obnovljena 1976. Tadašnji kralj Juan Carlos je zbog toga od 2012. svoju najmlađu kćer uklonio iz svih obaveza kraljevske obitelji, pa nije više bila ni na popisu plaća koje im država isplaćuje za državne poslove. Bez obzira na sve to, skandal Nóos zadao je težak udarac monarhiji.

Sada je pitanje: hoće li je Podemos pokopati?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 15:01