Vlasti u dva ključna saveznička uporišta ruskog vođe Vladimira Putina u Africi protive se prisutnosti ruskih snaga u svojim zemljama te tako predstavljaju dodatnu prijetnju naporima Moskve da osigura uporište za snažnu prisutnost na tom kontinentu nakon pada režima Bašara al-Asada u Siriji, čiji je Kremlj bio saveznik i zaštitnik.
Sudan je službeno odbio ruski zahtjev za izgradnju pomorske baze na obali Crvenog mora u Port Sudanu, izvijestio je 18. prosinca neovisni ruski medij The Moscow Times sa sjedištem u Amsterdamu, pozivajući se na dužnosnika sudanske obavještajne službe.
Rusija je navodno ponudila sudanskim vlastima svoj moćni protuzračni sustav S-400 u pokušaju da ih navede na dogovor, no bojazan od negativne reakcije Zapada natjerao je Sudan da odbije zahtjev Kremlja.
Nakon toga je libijski premijer Abdul Hamid Dbeibeh izjavio kako će se oduprijeti bilo kakvim naporima Rusije da ojača svoju vojnu prisutnost u zemlji. "Niti jedna domoljubna osoba ne prihvaća ulazak strane zemlje i nametanje njezine hegemonije i nećemo prihvatiti ulazak bilo koje strane sile, osim putem službenih sporazuma i u svrhu obuke. Borit ćemo se protiv svake strana koja uđe u Libiju bez dopuštenja ili sporazuma i ne možemo prihvatiti da Libija bude međunarodno bojno polje", rekao je Dbeibeh tijekom konferencije u Tripoliju, kako prenosi Newsweek.
Neizvjesna budućnost ključnih ruskih baza
Svrgavanje Bašara al-Asada dovelo je regionalnu prisutnost Rusije u opasnost, izazivajući neizvjesnost u vezi budućnosti njezinih strateških vojnih uporišta u toj zemlji - zračne baze Hmeimim i posebno pomorske baze Tartus, ključne točke ruskog pristupa Sredozemlju.
Razna izvješća ukazuju na to da Rusija razmatra djelomično povlačenje iz Sirije nakon što su zemlju preuzele pobunjeničke snage protiv kojih se Moskva borila na strani Asada tijekom 13-godišnjeg građanskog rata, prebacujući svoj fokus na jačanje veza sa saveznicima u regiji Magreba i sjeveroistočnoj Africi, kako bi osigurala opskrbnu liniju s afričkim zemljama bez izlaza na more i održala svoj regionalni utjecaj.
A posljednji potezi Sudana i Libije ugrožavaju ovaj cilj ruskog autokrata.
Rusija nastoji uspostaviti pomorsku bazu u Sudanu još od 2019. godine, ali unutarnji sukobi i početak građanskog rata u toj zemlji odgodili su tu mogućnost na neodređeno vrijeme.
Preko plaćeničke grupe Wagner, Kremlj je podupirao dvije frakcije sadašnjih suparničkih vojnih vlasti - paravojne Snage za brzu potporu (RSF) i redovnu vojsku Sudanske oružane snage (SAF) - te je stavila veto na rezolucije Ujedinjenih naroda koje pozivaju na prekid vatre u zemlji.
Nakon Asadovog odlaska analitičari i dužnosnici nagađali su da Rusija možda prenosi dio svojih vojnih resursa iz sirijske pomorske baze Tartus i zračne baze Hmeimim u Libiju. Wall Street Journal izvijestio je, pozivajući se na američke i libijske dužnosnike, da su ruski zrakoplovi već prenijeli opremu za protuzračnu obranu iz Sirije u baze u Libiji koje kontrolira zapovjednik Libijske nacionalne vojske (LNA) na istoku zemlje, general Khalifa Haftar, koji ima potporu Kremlja.
Prijetnja ruskom utjecaju
Istovremeno, glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, izjavio je ranije da Rusija poduzima "nužne korake" kako bi se povezala s novim sirijskim vodstvom i osigurala nastavak prisutnosti svojih vojnih baza u zemlji.
No, talijanski ministar obrane Guido Crosetto je rekao da je Moskva počela "prebacivati resurse iz svoje sirijske baze u Tartusu u Libiju". "To nije dobra stvar. Ruski brodovi i podmornice u Sredozemnom moru uvijek su zabrinjavajući, a još više ako su umjesto 1000 kilometara udaljeni dva koraka od nas", dodao je Crosetto.
Tijekom nedavne konferencije za novinare, libijski premijer rekao je da se svaki transfer ruske vojne opreme mora provoditi "u okviru sporazuma između zemalja". "Ali da snage uđu silom i protiv volje libijskog naroda, mi to u potpunosti odbijamo", dodao je.
Rusija bi možda mogla uspješno pregovarati sa skupinom Hajat Tahrir al-Šam (HTS), koja je predvodila iznenadnu pobunu protiv Asada, te zadržati svoju vojnu prisutnost u zemlji. No, ako u tome ne uspije, odbijenice Libije i Sudana dodatno će ugroziti sposobnost Moskve da održi regionalni utjecaj, o čemu je Jutarnji list već pisao, a koji je već ionako oslabljen zbog fokusa Kremlja na svoj agresorski rat u Ukrajini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....