Napada li Rusija CIA-ine agente tajnim oružjem? ‘Ovo je nešto najstrašnije što sam doživio‘

Marc Polymeropoulos probudio se u svojoj hotelskoj sobi s mučninom i zvonjavom u ušima. “Mislio sam da ću povratiti. Nisam mogao ustati. Padao sam po sobi", prisjeća se. "Više sam puta bio ranjen iz vatrenog oružja, no ovo je bilo nešto najstrašnije što sam doživio."

Kao višerangirani djelatnik antiterorističke jedinice Središnje obavještajne agencije Sjedinjenih Američkih Država, Polymeropoulos je više godina proveo na zadatku u Iraku, Siriji i Afganistanu.

Amerikanac vjeruje da je te noći, kada su ga probudile mučnina i zvonjava u ušima, bio žrtva napada tajnim, mikrovalnim oružjem, piše BBC.

Nakon što se Rusija umiješala u predsjedničke izbore u SAD-u koji su se održali 2016. godine, CIA je pozvala sve svoje iskusne agente kako bi poduzela kontraofenzivu. Polymeropoulos se našao među tim agentima.

Polymeropoulos je naposljetku postao voditelj tajnih operacija CIA-je u Europi i Euraziji. Surađivao je sa saveznicima SAD-a kako bi razotkrio sumnjive ruske aktivnosti, pa tako i trovanje bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripalja koje se 2018. godine dogodilo u engleskom gradu Salisburyju.

Polymeropoulos je Moskvu posjetio u prosincu 2017. godine, no tada nije bio na zadatku. Htio je iskoristiti uobičajeni sastanak između ruskih i američkih špijuna kako bi vidio Rusiju. Inzistira da tamo nije bio ni na kakvom tajnom zadatku. Rusima nije bilo drago što on dolazi, ali nisu pružili otpor.

"Sindrom Havane"

Polymeropoulos se razbolio ubrzo po dolasku u Moskvu. Vrtoglavicu, kaže, više nema, ali drugi simptomi nisu otišli. "Migrene me muče već tri godine", rekao je za BBC te dodao da nakon povratka u SAD nije mogao izgurati jedan radni dan te da je morao otići na višemjesečno bolovanje.

Tada je počelo njegovo medicinsko putovanje.

Polymeropoulos je postao sumnjičav kada je doznao da su američki diplomati i neki Kanađani koji su boravili na Kubi u Havani prijavili da ih muče isti problemi koji muče i njega. Bilo je onih koji su čuli glasne zvukove nakon kojih bi uslijedila snažna bol. Drugi su rekli da su osjećali pritisak u glavi. Treći su se žalili na smušenost i vrtoglavicu. Sve te tegobe dolazile su iz jednog konkretnog smjera na jednoj konkretnoj lokaciji. Postale su poznate kao "sindrom Havane".

Polymeropoulos vjeruje da se njemu dogodilo isto što se američkim diplomatima dogodilo na Kubi.

Američke nacionalne akademije znanosti u prosincu 2020. godine utvrdile su da se simptomi koji prate "sindrom Havane" podudaraju s učincima "usmjerene, pulsirajuće energije radijskih frekvencija". Time su odbačene mogućnosti da su osobe koje su prijavile takve simptome bile otrovane, a isključena je mogućnost da se radi oboljenju na bazi psihe.

"Otkrili smo da je manja skupina pojedinaca odmah nakon oboljenja s nama podijelila nekoliko vrlo neobičnih i prepoznatljivih kliničkih otkrića i ta su nas otkrića dovela do formiranja našeg mišljenja", rekao je profesor David A. Relman sa Sveučilišta Stanford, voditelja radne skupine pri Američkim nacionalnim akademijama znanosti koja je definirala "sindrom Havane".

Radna skupina, međutim, nije utvrdila je li pulsirajuća energija korištena kao oružje te tko stoji iza napada u Havani.

Oskudica dokaza

Kada je Polymeropoulos prošao liječnički pregled u uredima CIA-e, rečeno mu je da se njegovi simptomi razlikuju od onih koje su prijavili diplomati iz Havane te da između njegovog oboljenja i te vrste napada nema veze. On smatra da se simptomi nisu podudarali jer je svaka osoba drukčije reagirala na napad, ali i da je moguće da je ono čime se "udarilo" po ljudima evoluiralo.

Polymeropoulos je 2019. godine odlučio izaći u javnost sa svojim tezama. Htio je ukazati na taj problem i osigurati si tretman u specijalističkoj bolnici. Tretman je dogovoren, a kaže da je CIA ozbiljnije shvatila njegove tvrdnje kada je postalo očito da on potencijalno nije jedina žrtva napada. Prema nekim izvještajima, najviše šest djelatnica CIA-e prijavilo je simptome poput onih koje ima Polymeropoulos. Incidenti koji su uzrokovali oboljenja navodno su se dogodili u zemljama mimo Kube i Rusije, a uključuju Kinu.

Časopis GQ, koji je prvi pisao o Polymeropoulosu, tvrdi da je viši dužnosnik CIA-e 2019. godine obolio tijekom putovanja u Australiji, što su kasnije potvrdili i australski mediji. Drugi djelatnici CIA-e oboljeli su u Poljskoj i Gruziji.

Dužnosnik Bijele kuće rekao je da je prilikom boravka u hotelu u Londonu u kolovozu 2019. godine osjetio pritisak u glavi i druge simptome "sindroma Havane". Britanske sigurnosne službe upoznate su s ovim slučajem, no trenutno se ne zna što se točno dogodilo. London i Washington razgovarali su o slučaju, a Ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije reklo je BBC-ju da ne zna je li netko od njihovih djelatnika također obolio od "sindroma Havane".

Bivši djelatnik britanske obavještajne zajednice rekao je za BBC da bi bilo kakav dokaz koji bi Rusiju povezao s ovim napadima promijenio "sve".

Bombardiranje mikrovalovima

Medijski napisi nakon prvih incidenata u Havani sugerirali su da tajni dokazi ukazuju da upletenost Rusije. Nedavno se pisalo o tome da su američki obavještajci pomoću mobilnih podataka otkrili da su ruski obavještajci na nekim lokacijama napada bili u blizini CIA-inih agenata. Podaci su se, međutim, pokazali nedovoljnima za formalnu optužbu.

Postoji mogućnosti da su svi ti pojedinci oboljeli jer su prostorije u kojima su boravili "bombardirane" mikrovalovima kako bi se s elektroničkih uređaja skinule informacije. To se radilo još za vrijeme Hladnog rata. Bivši djelatnik CIA-e John Sipher rekao je da su ruske sigurnosne službe to uredno radile američkoj ambasadi u Moskvi, a i da su imali kombi kojim su mogli na ulici "napasti" bilo kojeg njima sumnjivog pojedinca. On vjeruje da je Moskva kriva za zdravstvene probleme CIA-inih agenata, ali da ne zna zašto su napadnuti. Drugi bivši agent CIA-e koji je služio u Moskvi rekao je da vjeruje da su Rusi američke agente napali direktnom energijom, ali da ne može reći jesu li napadnuti s ciljem da im se baš tim naudi.

Polymeropoulos smatra da su ga Rusi napali zato što su od njega nešto htjeli doznati. Dokazi koji su u međuvremenu prikupljeni, a za koje sam Polymeropoulos kaže da nisu čvrsti, kod njega su probudili vjerovanje da je napadnut kako bi mu se naudilo.

Jedna teorija kaže da su Amerikanci u Havani napadnuti zato što je Rusija htjela omesti bilo kakav napredak u odnosima između SAD-a i Kube, tradicionalnog ruskog saveznika. Poslije su, navodno, proširili sferu djelovanja te su napali agente CIA-e za koje su znali da rade protiv njih. To bi bilo protivno nepisanom pravilu da se suparničkim obavještajcima ne nanose fizičke ozljede, no CIA i britanska obavještajna agencija MI6 kažu da su Rusi znali njihove agente pratiti pomoću radioaktivne špijunske prašine koja predstavlja opasnost za zdravlje. Polymeropoulos nadalje tvrdi da su ruski obavještajci od dolaska na vlast Vladimira Putina puno spremniji kršiti pravila. "Napad novičokom u Salisburyju predstavlja eskalaciju, ali ne predstavlja značajno odstupanje o uobičajenog ponašanja ruskih agenata", pojasnio je.

'Radije bi da su me upucali'

Rusi su objavu Američkih nacionalnih akademija znanosti iz prosinca 2020. odbacili kao "provokativnu i neutemeljenu". "Nemamo nikakve informacije o 'oružjima koje koriste usmjerene mikrovalove", rekli su iz ruskog ministarstva vanjskih poslova.

Polymeropoulos želi da Kongres istraži te napade, a neki su se senatori već angažirali na tom pitanju. Profesor Relman rekao je za BBC da želi da se cijela situacija detaljnije promotri, a predsjednik SAD-a Joe Biden najavio je reviziju ruskih "agresivnih aktivnosti". Američki ministar vanjskih poslova Antony Blinken obećao je da će podijeliti više informacija o "sindromu Havane", a novi bi se direktor CIA-e, bivši američki ambasador u Rusiji Bill Burns, također trebao uključiti u slučaj.

Blinken je najavio da će netko odgovarati za ovo ako se utvrdi da iza napada stoji neka država.

Polymeropoulos kaže da mu je važno da se dozna istina, iako mu ona neće pomoći da ozdravi. "Radije bih da su me upucali. Radije bih da na mome tijelu postoji rupa za koju znam i koju onda mogu pokušati zakrpati, a ne ovo", rekao je. (Priredio Damjan Raknić)