SVIJET NA PREKRETNICI

NATO je 2016. učinio kobnu pogrešku, ali sad imaju drugačiji plan: Ključni sastanak održan je u lipnju...

Trumpov povratak glavna je tema među veleposlanicima europskih zemalja u Washingtonu

Ilustracija, američki borbeni avion F-35 Lightning II

 Eibner-pressefoto/memmler/imag/Eibner-pressefoto/memmler/imag

Dužnosnici NATO-a osmisli su plan dugoročne vojne potpore Ukrajini tako da im eventualna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima ne poremeti planove, piše Politico.

Istovremeno, u Ankari su turski dužnosnici pregledavali projekt ‘Heritage Foundation 2025‘ tražeći Trumpove planove o Siriji, dok su se u Americi kanadski i njemački ministri sastali s republikanskim guvernerima pokušavajući ojačati odnose s američkom desnicom.

Trumpov povratak glavna je tema među veleposlanicima europskih zemalja u Washingtonu.

- Možemo li se uopće pripremiti za Trumpa, upitao je jedan od njih na jednom od tradicionalnih druženja. ‘Ili da samo čekamo i vidimo kako će nova stvarnost izgledati?‘

Više od šest mjeseci prije nego što vjerojatni sljedeći američki predsjednik preuzme dužnost, diljem NATO saveza poduzimaju se veliki napori da bi prijenos moći i vlasti u SAD-u prošao što bezbolnije. Trump je, zna se, skeptičan prema Europi, vodi izolacionističku politiku, a suočavanje s Kinom spreman je staviti ispred drugih globalnih prioriteta.

image

Donald Trump

Scott Olson/getty Images/profimedia/Scott Olson/getty Images/profimedia

Ususret ovotjednom summitu NATO-a u Washingtonu, Politico i njemačke novine Welt zajedno su krenuli u projekt izvještavanja kako bi procijenili kako se svijet priprema za Trumpov mogući povratak u Bijelu kuću; novinari obje publikacije intervjuirali su više od 50 diplomata, zakonodavaca, stručnjaka i političkih stratega u zemljama NATO-a i drugdje. Mnogi od tih ljudi tražili su i dobili anonimnost da govore o osjetljivim pitanjima diplomacije i međunarodne sigurnosti.

Iz izvještaja, vidljivo je, proizašla je slika svijeta koji se već povinovao Trumpovoj volji.

Ipak, države članice NATO-a osjećaju se sigurnije da se mogu nositi s Trumpom bolje nego je to bilo prije sedam i pol godina kada je pobijedio na predsjedničkim izborima.

Pripreme već krenule

Pripreme se, tvrde, vrše u tri kategorije.

Komunikacija s Trumpom i njegovima savjetnicima već traje, a svi se nadaju da bi se mogli izgraditi odnosi koji će pomoći u budućnosti. Druga stvar, uočljive su političke promjene čiji je cilj zadovoljiti Trumpa i umiriti njegove pritužbe o neadekvatnoj potrošnji za obranu. I treće, pripremaju se kreativne diplomatske i pravne mjere za zaštitu NATO-ovih prioriteta od petljanja Trumpa.

Čini se, dakle, da se važni koraci već naveliko poduzimaju, ali svi su svjesni da bi sve skupa, bez obzira na uloženi trud, moglo biti prepušteno na milost i nemilost Trumpu i njegovim hirovima.

- Najveći je izazov znati što će on učiniti. A to nitko ne zna točno, rekao je jedan od diplomata.

Američki saveznici ne strahuju od njihovog izlaska iz NATO-a, ali su svjesni da ‘trumpizam‘ nije nešto prolazno i spremni su i dalje činiti korake kako bi savez održali snažnim.

Camille Grand, bivša pomoćnica glavnog tajnika NATO-a i francuska obrambena dužnosnica, rekla je da savez sada pristupa Trumpu daleko drugačije nego 2017.

- Prošli put je bilo puno lakše jer nije bilo rata, kaže Grand. ‘Sada smo u okruženju u kojemu je razgovor znatno drugačiji‘.

Uoči samita koji počinje sutra, diplomatskim svijetom kolale su glasine da Trump ima ideju kako završiti rat u Ukrajini.

Dogovor, tvrde, zapravo počiva na prijetnji. Ako Putin odbije pregovarati o prekidu rata, SAD će Ukrajini davati još više oružja. Ako to, pak, učini Zelenski, SAD će povući potporu.

image

Zelenski i Trump

Saul Loeb/Afp

No, vrlo je brzo postalo jasno da tajnog plana, koji je odobrio Trump, nema, već da su u ime bivšeg predsjednika SAD-a govorili njegovi saveznici pozivajući se na izravnu vezu s njim.

Kako se izbori približavaju, saveznici imaju zadatak otkriti tko je od emisara zaista blizak Trumpu i tko od njih zaista progovara u njegovo ime.

Jedna od lekcija koju su američki saveznici izvukli iz prve Trumpove administracije jest da su osobni odnosi s njim i njegovim ljudima najvažniji. Kao predsjednik uspostavio je tople veze s nizom vođa, od Shinza Abea i Jaira Bolsonara do Borisa Johnsona i Kim Jong Una, od kojih su svi koristili tu izravnu osobnu vezu u vlastitu korist.

Ulizivanje već krenulo

Otkako je Trump zaključao republikansku nominaciju, poljski predsjednik Andrzej Duda i bivši japanski premijer Taro Aso osobno su mu odali počast. Kao i David Cameron, bivši britanski ministar vanjskih poslova i premijer, koji je iskoristio posjet Mar-a-Lagu kako bi iznio argumente Trumpu za potporu ratnim naporima u Ukrajini.

image

Donald Trump i Andrzej Duda

Xose Bouzas/Hans Lucas Via Afp

François-Philippe Champagne, kanadski ministar koji pomaže u vođenju priprema za izbore u SAD-u, sastao se s republikanskim guvernerima, uključujući Henryja McMastera iz Južne Karoline i Jima Pillena iz Nebraske, naglašavajući međunarodnu stabilnost kao zajedničku zabrinutost, tvrdi osoba upućena u sadržaj sastanka.

Prošle jeseni, njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock posjetila je Teksas kako bi se sastala s guvernerom Gregom Abbottom, moćnim Trumpovim pristašom, napravivši prijateljsku uvertiru, ali također iznijevši svoje oštro neslaganje s Abbottom o pravima na pobačaj.

Možda je najrazmetljivije obraćanje Trumpu i koaliciji MAGA ovog proljeća došlo od Davida Lammyja, britanskog ministra vanjskih poslova u sjeni u to vrijeme, koji je prošlog tjedna nakon tamošnjih izbora imenovan glavnim diplomatom Ujedinjenog Kraljevstva.

Tijekom posjeta Washingtonu u svibnju, Lammy se susreo s Trumpovim saveznicima. U javnim izjavama, Lammy je rekao da je Trumpova kritika NATO-a često bila ‘pogrešno shvaćena‘, te da je bivši predsjednik uglavnom želio da Europa troši više na obranu.

Ovo je bio dramatičan preokret za Lammyja, koji je prethodno opisao Trumpa kao rasista i ‘sociopata koji mrzi žene i simpatizira neonaciste‘. No činilo se da njegova turneja po Washingtonu ima jasnu svrhu: otvoriti put za odnos s Trumpom u vladi - i osigurati da britanski glasači znaju da on to radi.

Nekoliko minuta nakon završetka sastanka, priče o tome dospjele su u London Times i Daily Mail.

Jedan Trumpov savjetnik, uvidjevši da je svrha razgovora bila da Britanci mogu reći da su razgovarali, čudio se što su laburisti otkrili vijest prije nego što je Lammy uopće napustio zgradu: ‘Oni su cijelu tu stvar imali unaprijed napisanu‘.

- U svijetu diplomacije smatralo se da je Lammy obavio dobar posao i da je za laburiste bio pametan potez da osiguraju svoje oklade u slučaju da se za šest mjeseci moraju suočiti s Trumpovom administracijom, rekao je dobro pozicionirani diplomat.

Od svojih zahtjeva ne odustaje

No, ako se veći dio Trumpove transatlantske agende i čini fluidnim i vođenim impulsima, u jednoj je stvari bio potpuno dosljedan: želi da europske zemlje troše daleko, daleko više na vlastitu obranu.

A Europa ima dobre razloge za povećanje izdvajanja za obranu koji nemaju nikakve veze s Trumpom. Ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine razbila je iluziju u mnogim europskim prijestolnicama da se Putin može tretirati kao kvaziprijatelja ili da se njegove imperijalne ambicije mogu zadržati na Krimu i nekoliko rubnih područja istočne Europe.

image

Donald Trump

Bill Pugliano/getty Images/profimedia/Bill Pugliano/getty Images/profimedia

Ali ruska je prijetnja još više zastrašujuća za Europu zbog Trumpove ambivalentnosti prema NATO-vim obvezama kolektivnoj sigurnosti. Bivši predsjednik otvoreno se bunio protiv onih koji zaostaju u izdvajanjima za obranu u Europi i drugdje, dajući oduška frustraciji što velik dio svijeta računa na to da će američki porezni obveznici platiti račun za strane sigurnosne potrebe. Ranije ove godine, Trump je rekao da će dati Rusiji odriješene ruke da ‘radi što god žele‘ NATO saveznicima koji ne ispunjavaju svoje obveze obrambenih troškova.

Velik dio NATO saveza zato se okrenuo ulaganjima u obranu, a cilj je, istovremeno, odvraćanje Rusije i udovoljavanje Trumpu. Procjenjuje se da 23 od 32 države članice NATO-a troše dva posto ili više svog BDP-a na obranu, ispunjavajući cilj zacrtan za Savez 2014.

Neke su zemlje nedavno predstavile nove ambiciozne planove za proširenje svojih vojnih kapaciteta. Norveška je u travnju predstavila 12-godišnji plan za utrošak 152 milijarde dolara na obranu, većim dijelom usmjerenim na proizvodnju raketa i topništva.

Rumunjska, koja je potpisala ugovor vrijedan 4 milijarde dolara za nabavu raketa Patriot pod Trumpovom administracijom, pomaže proširiti ono što će uskoro postati najveća NATO-ova vojna baza u Europi.

U Poljskoj, koja troši više od 4 posto svog BDP-a na obranu, najviše od bilo koje zemlje NATO-a, neki dužnosnici vrše pritisak na ostatak Europe da drži korak. Duda, desničarski predsjednik koji je prijatelj s Trumpom, pozvao je članice saveza da postignu ciljnu potrošnju od 3 posto.

Ipak, nisu svi saveznici odgovorili jednakim entuzijazmom.

Italija i Kanada daleko su od ispunjavanja praga, baš kao i Španjolska, Portugal i Belgija.

Politički pritisak na te i druge zemlje vjerojatno će rasti u nadolazećim mjesecima, ne samo od strane Trumpa, već i od njihovih susjeda. Riho Terras, bivši zapovjednik estonskih obrambenih snaga koji je sada član desnog centra u Europskom parlamentu, rekao je to otvoreno.

- Ne bojim se Trumpovog povlačenja iz Europe, rekao je. ‘Bojim se da Europa nije voljna potrošiti više novca na obranu‘.

Finska ministrica vanjskih poslova Elina Valtonen, govoreći za Politico na kraju sastanka ministara vanjskih poslova EU-a u Luksemburgu, rekla je da Europa ne može utjecati na američke izbore - ali može od sebe postati ‘vrlo privlačan partner Sjedinjenim Državama‘.

Žele stvari riješiti prije pobjede Trumpa

Na sastanku ministara obrane NATO-a sredinom lipnja u Bruxellesu, članovi saveza načelno su se složili oko plana prijenosa kontrole nad potporom NATO-a Ukrajini. Do ove točke, Sjedinjene Države su preuzele vodstvo u organiziranju vojne pomoći kroz jedinicu od 300 ljudi poznatu kao Sigurnosna pomoćna grupa-Ukrajina, smještenu u američkom vojnom uredu u Wiesbadenu.

Stoltenberg je predložio alternativnu konfiguraciju: prijenos odgovornosti za upravljanje pomoći na sam NATO, a posebno na europske partnerske države. U teoriji, to bi administraciju pomoći učinilo ‘otpornom na Trumpa‘, kako kažu neki diplomati. Konačna odluka očekuje se na summitu NATO-a u Washingtonu.

image

Jens Stoltenberg

Simon Wohlfahrt/Afp

Ako se provede, ovaj bi plan postupno prebacio kontrolu nad pomoći na skupinu od 200 vojnika NATO-a u belgijskom gradu Monsu - skupinu koja bi nastavila raditi sa Sjedinjenim Državama, ali pod zastavom NATO-a.

Sheme poput ove, osmišljene kako bi ublažile utjecaj Trumpovih ukaza na zajedničke prioritete NATO-a, mogle bi biti brzo testirane ako se Trump vrati na vlast.

State Department nedavno je priznao da je još jedan američki saveznik, Južna Koreja, vršila pritisak za rano obnavljanje sporazuma koji pomaže u plaćanju 28.000 američkih vojnika stacioniranih u zemlji. Sadašnji sporazum istječe 2025., ali ponovno pregovaranje s Trumpom moglo bi biti mnogo teže, s obzirom na njegove česte pritužbe o cijeni američke potpore Južnoj Koreji.

Ipak, nije jasno koliko bi ovi formalni aranžmani stvarno mogli poslužiti za ograničavanje Trumpa kada bude imao predsjedničke ovlasti.

Uz svu odlučnost u nekim europskim prijestolnicama da se drugom Trumpovom predsjedničkom mandatu pristupi s relativnim optimizmom, također je nemoguće pobjeći od jednostavne stvarnosti da nitko na kontinentu zapravo ne zna koliko bi kaotičan mogao biti drugi Trumpov mandat.

Istovremeno, neki Trumpovi savjetnici uznemirili su Europu govoreći s ambivalentnošću o američkoj predanosti obrani NATO saveznika svojom punom vojnom snagom. Elbridge Colby, bivši visoki dužnosnik Pentagona koji se smatra kandidatom za vođenje Vijeća za nacionalnu sigurnost u drugoj Trumpovoj administraciji, opetovano je uznemirio saveznike govoreći da se SAD ne može pretjerano širiti u Europi nauštrb suprotstavljanja Kini.

U intervjuu, Colby je naznačio da postoje ograničenja onoga što SAD može učiniti da se suprotstavi određenim vrstama ruske agresije, poput napada na baltičke države, zaključuje Politico.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 09:28