Navode se ‘epidemiološki razlozi‘, ali pozadina bi mogla biti drugačija

Iako je bilo najavljeno da će ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, u sklopu svoje balkanske turneje, u utorak 27. listopada stići u Zagreb, koji nije posjetio već 15 godina, sve je najednom odgođeno - zbog, kako se kaže, "epidemioloških razloga". Znamo da je situacija s pandemijom u Hrvatskoj prilično loša, ali Lavrov se pobojao samo ovdašnjeg bujanja "covid-situacije", jer 26. listopada je u Ateni, a 28. listopada (na nekoliko sati) u Sarajevu (oko toga ima misterioznih zavrzlama, ali o tome nešto dalje u tekstu), a onda istog dana u Beogradu, u kojem ostaje i 29. listopada.

Dakle, od cijelog ciklusa otpao je samo Zagreb, iako je taj dolazak najavio novi ruski veleposlanik Andrej Nesterenko prilikom predaje vjerodajnica na Pantovčaku. Pojavila se, najednom, informacija da je korona "ušla" u rusku ambasadu i da je to razlog nedolaska Lavrova, ali je čudno zašto se to ne bi objavilo kao razlog, jednog ipak značajnog otkazivanja posjeta, nego je sve obavijeno velom intrige, ako se već, recimo, objavilo kada su koronu imali ruski premijer Mihail Mišustin ili Putinov glasnogovonik Dmitrij Peskov. Razlozi su vjerojatno, ipak negdje drugdje.

Taj dolazak trebao je uzburkati "bonacu" ili čak "žabokrečinu" što vlada već dugi niz godina u hrvatsko-ruskim odnosima, koji nisu ni loši, ali daleko od toga da su dobri. Kao da su ravnodušni. Rusija s Hrvatskom danas ima "poluzamrznute" odnose, bez tendencije značajnijeg poboljšanja, pogotovo jer je evidentno da vladajuća struktura s Andrejom Plenkovićem na čelu ne pridaje osobitu važnost približavanju Rusiji. A pokazalo se da su u Kremlju i ovaj put odlučili zaobići Zagreb, očito šaljući poruku da im Hrvatska trenutno nije prioritet ni previše važna. Prema napisima u nekim ruskim medijima, možda je Lavrov odbio doći jer ga nije želio ili mogao primiti premijer Andrej Pleneković, kojeg zbog njegova pokornog europskog (nije poput recimo Orbána) i ukrajinskog angažmana baš ne mirišu u Moskvi. Naime, portal Regnum je nedavno, u kratkoj vijesti, objavio kako je dogovoren sastanak s predsjednikom Zoranom Milanovićem, kojeg proteklih dana u ruskim medijima naveliko hvale zbog njegova napada na Inicijativu triju mora, koja je, po njemu, loša jer joj je nakana izoliranje Rusije (baš "izolaciju" u Moskvi ističu kao glavni razlog nastanka te sporne inicijative), te ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom, a s premijerom Plenkovićem, kako piše izdanje, susret je neizvjestan.

Sankcije Rusiji

Vrlo je moguće da bi to bio razlog Lavrovljeva, još jednog, zaobilaženja Zagreba, jer ako Plenković doista nije želio (ili mogao) primiti Lavrova, bila bi to "pljuska" na koju, s razlogom, Moskva ne može pristati. Podsjetimo da Hrvatska prihvaća sankcije koje EU uvodi protiv Rusije (posljednje su uvedene zbog atentata novičokom na oporbenog čelnika Alekseja Navaljnog; ili, recimo, svojedobno je Hrvatska zbog sličnog napada na bivšeg tajnog agenta Skripalja u Engleskoj, za razliku od Slovenije ili Grčke, protjerala ruskog diplomata) i spremno provodi politiku Bruxellesa prema Moskvi, pa to može biti samo dodatni razlog za otkazivanje posjeta - kao neke vrste posljedice najnovijih napetosti između EU i Kremlja. Zbog novih sankcija iz "paketa Navaljni" Lavrov je izjavio kako će Rusija prekinuti kontakte s Bruxellesom u europskim institucijama te će voditi pojedinačne odnose s članicama EU, što svjedoči posjet Grčkoj, ali ne i Hrvatskoj. Ne treba zaboraviti ni to (Putin to nije dobro primio i pamti takve "uvrede") da je predsjednik Zoran Milanović ovog ljeta - zbog zbilja dječje naivnog obrazloženja da se pokvario Vladin zrakoplov - u zadnji čas odustao od odlaska na Putinovu vojnu paradu u povodu 75. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata. Možda se sada i Lavrovu pokvario avion!?

S obzirom na to da je Hrvatska, odnosno Andrej Plenković, aktivna u Inicijativi triju mora, koju Rusi smatraju antiruskim proameričkim čedom, te da bi izgradnjom LNG terminala na Krku on postao direktna konkurencija ruskim energetskim interesima, moguće je da i zbog toga Lavrov na ovakav način šalje poruku ne samo Hrvatskoj nego i Bruxellesu. Napomenimo da je Plenković uskočio na nedavni summit Triju mora u Talinu umjesto Milanovića, koji je otkazao svoj nastup, a za to je htio zadužiti Grlić Radmana. Vjerojatno će ovih dana biti razvidnije zašto je Lavrov dao "cipelu" Zagrebu, od naivnih "epidemioloških razloga" kojim se, zapravo, vrijeđa zdrava pamet. Podsjetimo se da su odnosi Hrvatske i Rusije bili najlošiju u vremenima premijera Ive Sanadera (on je otkazao hrvatsko sudjelovanje u projektu plinovoda Južni tok), da ih je pokušala reanimirati njegova nasljednica Jadranka Kosor, a potom i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, ali se ništa konkretno nije dogodilo - kako su se brzo uzburkali, tako su brzo i splasnuli, a posljednjih su godina u fazi "toleriranja". Očito je da se hrvatsko-ruski odnosi iz faze netalasanja ipak spuštaju na nižu razinu.

Prioriteti na Balkanu

No, posve je jasno da su Srbija i Republika Srpska ruski prioriteti i saveznici na Balkanu, te im je do odnosa s njima daleko više stalo nego do navlačenja s Hrvatskom, pogotovo jer se posljednjih mjeseci, nakon tzv. Washingtonskog sporazuma između Srbije, Kosova i SAD-a, govorilo da se Vučićevo klatno pomaklo na stranu Donalda Trumpa, pa sada Lavrov mora potvrditi da to nije tako, odnosno Vučić bi ga trebao uvjeriti da je njegovo klatno uvijek na istočnoj strani svijeta, pogotovo jer se bliže vrlo neizvjesni američki izbori. Aleksandar Vučić otvoreno se stavio na Trumpovu stranu, a mogućnost da u Bijelu kuću uđe Joe Biden, puno bolji poznavalac ovdašnjih prilika, izaziva blagi napad panike na Andrićevu vencu. Nagađa se da bi i to mogla biti tema razgovora.

Osim s Vučićem, Lavrov će se naći s još jednim osloncem i temeljnim kamenom ruskog utjecaja na Balkanu - patrijarhom SPC-a Irinejom, a i Miloradom Dodikom, ruskom vodećom ekspoziturom. Naime, prije dolaska u Beograd Lavrov će u Sarajevo. (U glavni grad BiH, prema prvotnom planu, trebao je krenuti iz Zagreba.) No tu, kako smo napomenuli, postoje stanoviti tajanstveni nesporazumi. Prema beogradskim medijima, Lavrovljeva glasnogovornica Marija Zaharova najavila je posjete svog šefa Srbiji i Republici Srpskoj (a ne BiH). Milorad Dodik rekao je da će on Lavrova ugostiti u istočnom Sarajevu te da je dolazak u "BiH i Sarajevo tek formalno pokriće" za ono pravo - posjet Republici Srpskoj. I što je važno, nakon toga Dodik će s Lavrovom do Beograda i Vučića. Nije naodmet ponovno napomenuti da u Moskvi upravo Dodika smatraju svojim najvažnijim igračem na Balkanu. Željko Komšić, trenutni predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na to je pak rekao da će Lavrov posjetiti Predsjedništvo i razgovarati s čelnim ljudima BiH.

'Lavrov nije Čović'

- Lavrov nije Dragan Čović da ga može vući pod ruku te govoriti da je od sastanka u Predsjedništvu važnije neko okupljanje u Lukavici - napisao je Komšić u svom priopćenju, ali je činjenica da nakon tog susreta ide baš Dodiku na ručak u tzv. srpski dio Sarajeva. Dodik, naravno, ovo može sve govoriti da napakosti drugoj dvojici članova Predsjedništva Šefiku Džaferoviću i Željku Komšiću, ističući da je on glavni Lavrovljev domaćin te da njemu Putinov prvi diplomat dolazi u goste, ali to sigurno i nije daleko od istine. Dodik je svakako onaj političar na kojeg Rusi najviše stavljaju, pa čak neki napominju da je on tu i kao korektor samom Vučiću.

U najavnom tekstu Lavrovljeva posjeta beogradska Politika ističe kako je Lavrov "izabrao Beograd umjesto Zagreba" te navode riječi bivšeg Miloševićeva ministra vanjskih poslova Živadina Jovanovića kako su "odnosi Srbije s Rusijom i Kinom strateški", a "toga nemamo u odnosima sa SAD-om, EU-om i NATO-om". Sergej Lavrov dolazi u Srbiju, koja je Rusiji ipak važnija destinacija od Zagreba, jer, kako kaže Slavenko Terzić, bivši ambasador Srbije u Moskvi - Rusija ima interese na Balkanu i "nema namjeru da se povuče".

Osim toga, treba napomenuti da je ovo područje jedino još "slobodno" od euroatlantskih integracija te da su Srbija i BiH jedine zemlje koje nisu članice ni EU ni NATO-a, a sada se nakon promjene vlasti u Crnoj Gori ukazala, po Rusiji, mogućnost da Podgorica otkaže "gostoprimstvo" NATO-u, na čemu Moskva itekako inzistira, pa će se i pitanje sastavljanja nove vlade u Crnoj Gori, navodno, naći na stolu razgovora s Vučićem, ali i patrijarhom Irinejom.