PIŠE HRVOJE SLIŠKOVIĆ

Ne daj Bože nikad više ovakvih Olimpijskih igara, održane su i to je njihov jedini uspjeh

Zanemarimo li strast sportaša koju je, ionako, samo ekran prenosio, sve ostalo se može podvući pod nužno zlo
 Charly TRIBALLEAU/AFP

Ono malo sportaša koje je još bilo preostalo u Tokiju veselo se prošetalo Olimpijskim stadionom, predsjednica Organizacijskog odbora zamahnula je olimpijskom zastavom koju su s ponosom preuzeli predstavnici sljedećeg domaćina, Pariza. Za tri godine, nadamo se i vjerujemo, svijet će se toliko oporaviti da će se olimpijski duh ponovno moći osjetiti. Jer ovo čemu je svijet svjedočio posljednjih 16 dana, ipak, nije ono što se podrazumijeva pod terminom "Olimpijske igre" i ono što svijet želi od njih.

Službeni moto 32. olimpijskih igara bio je "Ujedinjeni emocijom", ali nadimak koji im bolje odgovara i po kojim će se pamtiti Tokio 2020. je "ne daj Bože nikad više ovakvih Olimpijskih igara". Održane su i to nije samo njihov najveći uspjeh, nego je i jedini. Nema...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 21:10