Nenametljiv i ljubazan, budući šef američke diplomacije sušta je suprotnost sadašnjem

Nenametljiv i ljubazan, strastveni gitarist i borac za ljudskih prava, budući američki državni tajnik Anthony Blinken oličenje je diplomata u liku i djelu i potpuna je suprotnost sadašnjem šefu američke diplomacije Mikeu Pompeu.

Blinken je dugogodišnji suradnik izabranog predsjednika Joea Bidena koji ga je nominirao za državnog tajnika u svojoj administraciji. Tečno govori francuski i gorljivi je zagovornik međunarodne suradnje i američkih savezništava, koja su ugrožena agresivnim pristupom aktualnog predsjednika Donalda Trumpa.

Uglađen i prosijed, 58-godišnji Blinken, kojeg svi zovu Tony, ne može biti različitiji od Trumpovog državnog tajnika, grubog Mikea Pompea.

„On je blage naravi, skroman i nenametljiv koliko se može biti“, rekao je Robert Malley, Blinkenov prijatelj iz djetinjstva koji je danas predsjednik neprofitne Međunarodne krizne skupine.

„Još uvijek nisam upoznao nekoga tko se sjeća da je Tony ikada eksplodirao ili imao ispad bijesa“, dodaje Malley.

Supersile ne blefiraju

Blinken, zamjenik državnog tajnika u administraciji Baracka Obame, mogao bi ipak pokazati drugačije instinkte od Bidenovih, iako će mu kao i u proteklih dvadeset godina nesumnjivo ostati vjeran.

Posinak preživjelog iz holokausta, Blinken je zagovarao vojne intervencije na humanitarnim temeljima dok je Biden bio oprezan oko upotrebe sile, piše agencija France Presse.

„Supersile ne blefiraju“, navodno je Blinken upozorio više puta u kontekstu operacija u sirijskom ratu, iako se Obama ondje ipak odlučio na ograničenu američku ulogu.

Blinken je ranije ove godine, govoreći o „strašnom“ gubitku života u Siriji, kazao kako prošla vlada mora priznati neuspjeh u toj zemlji.

„To je nešto što ću nositi do kraja života“, rekao je za CBS News.

Blinken je karijeru u State Departmentu započeo u vrijeme Billa Clintona, a kao Bidenov pomoćnik u Odboru za vanjske poslove američkog Senata pripremao je američke odgovore na političke turbulencije i nestabilnost diljem Bliskog istoka, uključujući kontroverzne misije u Egiptu, Iraku i Libiji, piše NY Times.

Mladost u inozemstvu

Blinkenova strast za zaustavljanje ratnih zločina može se pripisati njegovom očuhu, poljskom državljaninu Samuelu Pisaru, jednom od najmlađih preživjelih u holokaustu.

Cijenjeni odvjetnik koji je radio na poboljšanju odnosa između zapada i Sovjetskog Saveza, Pisar je preselio obitelj u Pariz gdje je Blinken pohađao prestižnu školu Jeannine Manuel.

Njegov kolega Malley istaknuo je da je Blinken američku ulogu u svijetu upijao kao mladi Amerikanac u Parizu tijekom rata u Vijetnamu.

„Tony je snažno vjerovao u svoje vrijednosti i američki identitet, no živio je u stranoj zemlji i stoga je bio primoran gledati svijet očima druge države u vrijeme u kojem Amerika nije bila najpopularnija“, kazao je.

Blinkenov biološki otac istaknuti je investicijski bankar, a majka Judith Pisar godinama je vodila Američki centar u Parizu, mjesto na kojem su se susretali umjetnici.

U svojoj pariškoj mladosti počela je i Blinkenova glazbena karijera. Svirao je jazz, a potom otkrio rock, pa je u svojem srednjoškolskom godišnjaku spomenuo album „Another Brick in the Wall“ britanskog sastava Pink Floyd.

Blinken je u Washingtonu bio član sastava koji je svirao obrade Beatlesa, a slobodno vrijeme u pandemiji iskoristio je za skladanje.

Dvije pjesme njegovog glazbenog alter ega Ablinkena na glazbenim su platformama do ovog tjedna skupile samo nekoliko desetaka slušatelja.

Vjera u američku misiju

Blinken je studirao na Harvardu gdje je pisao za časopis Harvard Crimson. Tamo je recenzirao album iz kršćanske faze Boba Dylana, zaključivši da rock legenda nije „ničiji sluga“ i „uvijek radi i pjeva ono što vjeruje“.

Uslijedila je karijera u pravu, demokratskoj stranci i u senatskom vanjskopolitičkom odboru.

Blinken kaže da su njegovi pogledi i dalje oblikovani očuhom koji je preživio koncentracijske logore Auschwitz i Dachau prije nego što je pobjegao praćen kišom njemačkih metaka.

Nakon dva dana skrivanja u šumi tinejdžer Pisar je čuo tenk. Na svoje zaprepaštenje nije ugledao njemačkog, nego afroameričkog vojnika.

„Kleknuo je i rekao jedine tri riječi koje je znao na engleskom jeziku koje ga je majka naučila – 'God bless America'“, ispripovijedao je Blinken.

„Vojnik ga je podignuo na tenk, odnosno metaforički rečeno, odveo u SAD i slobodu“.

„To je država s kojom sam odrastao: Sjedinjene Države koje imaju iznimnu, jedinstvenu, dobrodošlu ulogu“, zaključio je novi američki šef diplomacije.