Neprijateljske zemlje, izolacija, prijetnje ratom, uhićenja... Sada je jasno koji je Putinov cilj!

Je li svijet, nakon velikih društvenih, političkih i kulturoloških tektonskih poremećaja i drastičnog okretanja kotača povijesnog razvija prije nekih 30-ak godina, zatvorio krug i ponovno se vraća na "ishodište" koje mu najviše odgovara - hladnoratovske i blokovske podjele, samo u novim okolnostima? Rusija i Zapad nisu u ovih 30 godina uspjeli postati saveznici iako se u jednom trenutku činilo da bi to moglo funkcionirati.

Tu novu suradnju obje su strane zamišljale drugačije - Zapad je mislilo da rušenjem komunizma Rusija treba prihvatiti zapadne obrasce demokracije i civilizacijske vrijednosti, a Rusija je u tome vidjela opasnost za "svoj način života" i njezino derogiranje kao velesile i ravnopravnog sudionika u globalnoj igri.

Kola su pogotovo krenula nizbrdo u ožujku 2014. godine, kada je Zapad prigrlio Ukrajinu, za koju Rusija smatra da joj je neophodna kao određena tampon zona prema Zapadu koji se proširenjem EU i NATO-a dokotrljao do samih ruskih granica, ali i kao potvrda vlastite snage i važnosti. Bez Ukrajine Rusija ne može biti velesila, rekao na je ukrajinski politolog Vadim Trjuhan.

Jednopolarni svijet

Vladimir Putin u međuvremenu je, kako se voli reći, podigao Rusiju s koljena, vratio joj staru patinu imperija, ekonomski ju i vojno ojačao, pa čak i teritorijalno proširio anektirajući ukrajinski poluotok Krim, ali na osnovu tog svog "projekta" uveo je autoritarni režim i demokraciju u Rusiji praktički sveo na trivijalnu dekoraciju uz brutalne obračune sa svakom, pa i najslabijom oporbom ili s drugačijim mišljenjem.

On je već četvrti mandat na vlasti, a osigurao si je da se još najmanje dvaput može kandidirati na predsjedničkim izborima, čime bi, ako to ostvari, vladao Rusijom čak 36 godina. Odnosi Moskve sa Zapadom (SAD-om i EU) u ovom su trenutku na najlošiji od već spomenutih tektonskih poremećaja 30-godišnje danosti, pa i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov govori o obnovi hladnog rata.

- Ako SAD ne odustane od svoje politike jednopolarnog svijeta u kojem će se svi samo podrediti interesima Zapada, živjet ćemo opet u uvjetima hladnog rata, ako ne i gore - rekao je ovih dana Lavrov te potvrdio da je svijet ušao u novu eskalaciju napetosti, koja podsjeća na nekadašnju blokovsku podijeljenost.

- Izazivati i neprijateljski se odnositi prema Rusiji, postala je neka vrsta novog sporta. Mi nećemo rušiti mostove suradnje, ali upozoravamo da će svi oni koji se drznu ugrožavati naše nacionalne interese i sigurnost zažaliti kako nikada u životu nisu - istaknuo je ruski predsjednik Vladimir Putin u svojem nedavnom izvještaju o stanju nacije, usporedivši SAD s Kiplingovim zlim tigrom Šir kanom iz "Knjige o džungli", a ostale zapadne zemlje sa šakalima koji mu nastoje ugoditi. Time je potvrdio da je Rusija "nešto drugo" te da će i dalje biti velesila koja se postavlja kao alternativa Zapadu.

Putinov prvi diplomat izjavio je, pak, da su odnosi "gori nego što su bili između SAD-a i SSSR-a". - Tada je bilo puno riskantnih i kriznih situacija i napetosti, ali postojalo je uzajamno uvažavanje, što danas izostaje - rekao je Lavrov.

On je za te pokvarene odnose optužio Baracka Obamu te predložio SAD-u da "ponište razorne učinke te politike i krenu ispočetka", ali je odmah izrazio skepsu prema spremnosti Joea Bidena na to jer je, kako je rekao, "zajahao na valu iste politike". Naime, vladajućoj kremaljskoj garnituri diže se kosa na glavi od najava da će američka administracija posvetiti veliku pozornost ljudskim, građanskim i političkim pravima u Rusiji, baš u trenutku kada je započeo konačni obračun s liberalnom i antirežimskom oporbom, te zaštititi opstanak "zavjetne" Ukrajine.

Upravo su te dvije stvari dovele do novog pogoršanja odnosa. Rusija gomila vojne snage na granici s Ukrajinom, a istodobno je pri kraju konačni obračun s demokratskom oporbom, koju simbolično predstavlja Aleksej Navaljni. Rusija, osim toga, prolazi i Scilu i Haribdu u odnosima s nekadašnjim svojim (Sovjetskim) satelitima, istočnoeuropskim državama Poljskom, Češkom, Bugarskom, Rumunjskom, Estonijom, Litvom i Latvijom (jedino je Orbánova Mađarska u milosti). Prag i Sofija optužili su Rusiju da stoji iza niza eksplozija u njihovim vojnim skladištima (oružje je bilo namijenjeno Ukrajini i Gruziji).

Međusobno izbacivanje diplomata poprima bizarne razmjere. Česi su protjerali 18 ruskih diplomata, a još će ih protjerati 60 jer ruska ambasada u Pragu, kažu, nije diplomatsko predstavništvo, nego "isturen obavještajni punkt". Rusi su odgovorili protjerivanjem 20 čeških, a onda je uslijedilo po nekoliko diplomata iz svake od istočnoeuropskih zemlja, osim Mađarske.

Zbog hladnoratovske atmosfere i nikada lošijih odnosa Rusija najavljuje "popis neprijateljskih država" koji se, kako kaže Lavrov, sastavlja "minuciozno i s jasnim kriterijima" i uskoro će biti objavljen, a šire i popis domaćih udruga, institucija i pojedinaca koji mogu dobitni etiketu stranih agenata i ekstremista.

Ruski sociolog Igor Ejdman u svojem je blogu napisao da sastavljanjem "popisa neprijateljskih država" kremaljska elita pokazuje sve svoje frustracije i fobije te da su "umjesto restauracije imperija, o kojoj mašta Putin, dobili izolaciju". Ejdman smatra da je mit o zlom Zapadu koji samo smišlja urote protiv Rusije dosad bio mantra marginalnih nacionaldomoljubnih teoretičara urote, a sada je postao dio ideološkog mainstreama.

Saveznici i sateliti

S obzirom na katastrofalne odnose s bivšim saveznicima u istočnoj Europi, Ejdman kaže da se treba zapitati kako je to Putinova Rusija uspjela u "nedruge" pretvoriti sve svoje bivše saveznike i satelite. Već danima traju nagađanja o tome tko će se sve naći na tom popisu, kao i - što nije manje bitno - koga na popisu neće biti. Dakle, iako se još ne zna cijeli niz s toga popisa, Sergej Lavrov je potvrdio da će na njemu sigurno biti SAD.

Ruski mediji navode da će se među "nedobronamjernim zemljama" naći i Kanada, Velika Britanija te Australija. Mnogi nagađaju što će biti s Njemačkom i Francuskom. Lako je moguće da tamo neće biti Njemačke ili će to biti uvjetno. Naime, delikatno je na popis staviti Njemačku zbog Sjevernog toka 2, za koji, unatoč brojnim problemima i prijetnjom sankcijama, Rusi vjeruju da će proraditi jer je to i u interesu Berlina.

Ni Hrvatska i Slovenija, pretpostavlja se, neće biti na tom popisu uz ostale države srednje i istočne Europe. Na popisu će se naći i dvije postsovjetske države - Ukrajina (sigurno) te vrlo moguće i Gruzija, kao zemlje za koje se smatra da su "zabile nož u leđa Rusiji", ali Moskva ne gubi nadu da će pod svoje okrilje vratiti tu zabludjelu mlađu braću.

No, dok radi popis nedobronamjernih država, rusko pravosuđe dijeli nepodobnim nevladinim i oporbenim udrugama te medijima etikete "stranih agenata", a Udruga za borbu protiv korupcije Alekseja Navaljanog mogla bi dobiti i zlokobnu etiketu ekstremističke organizacije.

Upravo to traži moskovsko tužiteljstvo. Zbog toga je već nekoliko podružnica udruge Alekseja Navaljnog diljem Rusije obustavilo rad. Ivan Ždanov, jedan od bliskih suradnika Navaljnog, smatra da je time počeo završni obračun sa svakim tko misli drugačije te da će oporba prijeći u ilegalu.

Ruski politolog Dmitrij Oreškim kaže, pak, da se u Rusiji sve manje može govoriti o oporbi te da se opet vraća na vremena disidenata, a upravo takvim smatra Navaljnog. Svojim filmom o Putinovu dvorcu na Crnom moru Navaljni, na kojeg se išlo nervnim agensom novičokom, "prešao je liniju tolerancije režima", a s obzirom na to da je dirnuo u samog Putina, osveta je neizbježna i žestoka.

Navaljni je u zatvoru, a već mu se priprema nova optužnica. On sam u lošem je zdravstvenom stanju, a izložen je neviđenom medijskom linču. Navaljni je žrtva povrijeđene taštine i uvrede veće od njegova političkog značenja i snage. Ovakvim mjerama, smatra politolog Aleksej Makarkin, Kremlj želi do parlamentarnih izbora u rujnu obezglaviti ili barem staviti u nelegalan položaj prosvjednu antirežimsku infrastrukturu.

Sociologinja Tatjana Stanova kaže, pak, da režim poručuje da nema kompromisa s onima kojim imaju veze s Navaljnim. Propitkuju i režim, iako, kaže Stanova, "žele suzbiti ono što se suzbiti ne može". Proglašavanje ekstremistima - osim što to podrazumijeva i moguću dugogodišnju zatvorsku kaznu - znači onemogućavanje javne djelatnosti, istupanja u medijima, kandidiranje na izborima, sudjelovanje u obrazovnom procesu, pa čak i prikupljanje donacija i organiziranje humanitarnih akcija.

Uz to, u medijima, pa i na društvenim mrežama, uz svako spominjanje spomenute udruge mora se staviti fusnota s napomenom da je riječ o organizaciji koja je proglašena ekstremističkom! Slično je i s mnogim nevladinim udrugama, pojedincima i neovisnim medijima koji su stavljeni u registar "stranih agenata" ministarstva pravosuđa, pod sumnjom da se financiraju iz neprijateljskih obavještajnih izvora ili da su opasni za nacionalnu sigurnost, te se svaki put kada ih se spomene to mora naglasiti, a tu "etiketu" svaka organizacija, izdanje ili portal moraju naglasiti u svojem zaglavlju.

To se ovih dana dogodilo portalu Meduza, čiji glavni urednik Ivan Kolpakov kaže da to može značiti smrt za portal jer već sada gubi donacije, a mnogi odustaju i povlače svoje reklame. I Jehovini svjedoci proglašeni su ekstremističkom organizacijom, a "stranim agentom" proglašen je i jedan od najcjenjenijih ruskih socioloških instituta, Levada centar. Ovi potezi rade se, smatraju mnogi analitičari, ne samo zbog pokazivanja mišića Zapadu i bildanja vlastitog autoriteta u zemlji nego i zbog parlamentarnih izbora u rujnu, na kojima Putin želi apsolutnu dominaciju prorežimskih stranaka.

No, stanje nije sjajno - vladajuća Ujedinjena Rusija ima najnižu potporu u povijesti - ispod 30 posto, a više od 40 posto Rusa nije sklono tome da se Putin i peti put kandidira na izborima. Stoga je Putinu važno eliminirati svako oporbeno i neovisno djelovanje koje bi preispitivalo njegov sustav i moć unutar Rusije, ali i pokazalo da Moskva još ima snage da bude protuteža SAD-u i EU te da dâ do znanja da neće odustati od zaštite svojih interesa u najbližem okružju, u koje su Bjelorusija, Ukrajina i Gruzija, da je još važan igrač na međunarodnoj sceni i da ima snage biti faktor destabilizacije na globalnoj razini ako ju se i dalje bude pritiskalo i izoliralo te joj se nametalo ili internacionaliziralo teme (Navaljni) za koje misli da je njezina unutarnja stvar.