Islamsku Republiku Iran zahvatila je duboka politička kriza, a razlog je izraelsko uništavanje Hezbolaha. U Teheranu se spore kako reagirati. Na jednoj su strani konzervativci koji bi se osvetili i napali Izrael, bez obzira na posljedice, a drugu struju predstavljaju umjerenjaci predvođeni predsjednikom Masudom Pezeškianom koji zagovaraju diplomatski odgovor, umjesto rata.
Međutim, pozivi na oštriji odgovor Irana udvostručili su se kada je brigadni general Abas Nilforušan, zamjenik zapovjednika Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC) za Libanon i Siriju, ubijen u Bejrutu s vođom Hezbollaha Hasanom Nasralahom.
Napetost u Iranu je tolika da su neki konzervativci optuženi za sijanje otrovne atmosfere na društvenim mrežama jer su manipulirali izjavama predsjednika Pezeškiana i njegova glasnogovornika kako bi ispalo da oni ne podržavaju "osovinu otpora" u kojoj su Iran i Hezbolah. Naime, unutar iranske vlade još uvijek dominira struja koja smatra da treba izbjegavati izravni rat između Izraela i Irana jer bi to išlo naruku Benjaminu Netanyahuu i uključilo SAD. No, to ne znači da su za potpuno povlačenje jer i oni drže da Hezbolah ne treba ostaviti da se bori sam. To je bio stav koji je Pezeškian zagovarao prošli tjedan, prije Nasralahova ubojstva, u Ujedinjenim narodima u New Yorku.
Slično tome, u ponedjeljak je glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Naser Kanani obećao da akcije Izraela neće ostati bez odgovora, ali uz dodatak kako nema potrebe za slanje snaga u Libanon ili Gazu jer libanonska i palestinska vlada imaju kapacitet suočiti se s izraelskom agresijom.
To je, kako je doznao The Guardian, razbjesnilo tvrdolinijaše u parlamentu, poput Huseina Amir-Sabetija, savjetnika Saida Džalilija, jednog od kandidata koje je Pezeškian pobijedio na predsjedničkim izborima. Džalili je najprije iznio optužbu da "netko nije poslušao naredbu vrhovnog vođe Alija Hameneija da uzvrati udarac u znak osvete za ubojstvo bivšeg Hamasova lidera Ismaila Hanije u Teheranu" te da je suzdržanost Teherana dala zeleno svjetlo Izraelu da ubije Nasralaha.
"Zašto bi 80 milijuna Iranaca i front otpora plaćali za naivnost nekolicine ljudi?" upitao je Džalili u parlamentarnom govoru. Iako nikoga nije imenovao, svima je bilo jasno da cilja na nedavno izabranog predsjednika.
Njegove su optužbe izazvale Pezeškianova sina da stane u obranu svog oca i izjavi kako vlada nikad neće otkazati poslušnost vrhovnom vođi ajatolahu Hameneiju. U pokušaju da otkloni svaku sumnju u svoju lojalnost, Pezeškian je čak osobno otišao u urede Hezbolaha u Teheranu i ondje predao svoju ručno napisanu poruku sućuti. Također je pojačao pozive arapskim i islamskim zemljama da priznaju da imaju veliku odgovornost za intervenciju Izraela u Libanonu.
Prema mišljenju analitičara, Pezeškian pokušava voditi jedinu moguću politiku koja neće ugroziti njegovu državu. Dr. Burcu Ozcelik, viša znanstvena suradnica za sigurnost na Bliskom istoku pri obrambenom think tanku RUSI, smatra da bi najgori način djelovanja bio izravni napad na Izrael. "Iako ovo može spasiti kredibilitet Irana s njegovom središnjom bazom unutar Irana i preko njegove osi, rizik je da će, kao i njegov napad 13. travnja kao odgovor na napad na njegov konzulat u Damasku, ispaljene projektile presresti izraelski sustav Iron Dome ili SAD i njihovi arapski saveznici. To bi dodatno narušilo iransku projekciju vojne snage i izazvalo krizu legitimiteta unutar Irana", napisala je Ozcelik. Na drugoj strani, Pezeškianova taktika ostavlja Iranu mogućnost polagane obnove razbijenog Hezbolaha, pribjegavanja terorizmu niske razine uz državnu potporu, pa čak i izgradnje vlastitog nuklearnog oružja, drži analitičarka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....