NITKO NE SUMNJA DA SU IZA NAPADA ČETIRI KARDINALA KOJI VODE KONZERVATIVNU POBUNU Lažirali Osservatore Romano da bi se izrugivali Franji

Na mnoge elektronske adrese prispio je u PDF-u savršeno sličan ali lažan primjerak vatikanskog dnevnika Osservatore Romano s navodnim Papinim odgovorima na pet pitanja postavljenih u Dvojbama (Dubia) četvorice kardinala.

To su: nekadašnji predsjednik Papinskog odbora za povijesne znanosti Walter Brandmüller (87), pa bivši bolognski nadbiskup Carlo Caffarra (76), koga je sveti papa Wojtyła poslao u Bolognu da nastavi napor svoga prethodnika kardinala Biffija u kroćenju toga “najcrvenijega” talijanskog grada, pa Joachim Meisner (82), umirovljeni nadbiskup i metropolit Kölna, te jedini još izbornik među njima, bivši prefekt Vrhovnog sudišta Apostolske signature, a sada pokrovitelj Malteškog Reda i akter njegove pobune protiv Pape Raymond Leo Burke (68), nedavni gost hrvatskog Festivala tradicije i konzervativnih ideja.

Ta četvorica su optužili Papu da je izazvao veliku zbunjenost i smetenost vjernika VIII poglavljem poslijesinodskog nagovora Amoris laetitia. Nemaju ništa protiv Pape, ljube ga sinovski, ali vole vjernike, vide konfuziju, pa se ponizno obraćaju Papi da objasni zašto je unio konfuziju među vjernike, zašto je, na primjer, tu napisao da je potrebna manja strogost prema razvedenima i ponovo civilno vjenčanima, zašto tvrdi da “nitko ne smije biti osuđen zauvijek”.

Postavljaju Papi perentorno pitanja na koja je već odgovorio - ali “nedovoljno jasno” po njima. Ta su pitanja uputili prvo Frani osobno i Kongregaciji za nauk vjere, uručivši ih osobno njezinu prefektu kardinalu Mülleru. Budući da im Papa nije odgovorio, pismo su objavili nepuna dva mjeseca kasnije kao, zapravo, javnu optužnicu protiv poglavara Katoličke crkve, ovako to objašnjavajući: “Sveti Otac je odlučio ne odgovoriti. Protumačili smo tu njegovu suverenu odluku kao poziv na nastavak razmišljanja i diskusije, smirene i uljudne. Stoga o našoj inicijativi obavještavamo sav Božji puk, nudeći svu dokumentaciju”.

Prvi upit

Odnosi se na već famoznu bilješku 305 u nagovoru Amoris laetitia: četvorica kardinala pitaju znači li formulacija “u stanovitim slučajevima” - primijenjena na mogućnost da pričesti pristupi osoba koja unatoč nerazriješenoj ženidbenoj vezi živi zajedno s drugom osobom - da ona “može biti primijenjena na razvedene u novoj svezi, koji nastavljaju živjeti more uxorio”, tj. kao muž i žena.

Drugo je pitanje

“vrijedi li i dalje nauk iz enciklike sv. Ivana Pavla II Veritatis splendor o postojanju apsolutnih moralnih normi, beziznimno važećih, koje zabranjuju čine koji su intrinzično zli?”

Slijedi pitanje Papi

“je li još moguće tvrditi da se osoba, koja obično živi u proturječju s nekom zapovijedi Božjeg zakona (poput onoga koji zabranjuje preljub), nalazi u objektivnom stanju uobičajenoga teškog grijeha?”

Četvrto pitanje

vraća se na Veritatis splendor: “U pogledu olakotnih okolnosti moralne odgovornosti”, je li još na snazi nauk da “okolnosti i nakane nikada neće preobraziti čin po sebi suštinski nepošten u čin subjektivno pošten i obranjiv kao izbor?”

peti upit

“Mora li se smatrati i dalje važećim nauk iz enciklike Veritatis splendor koji isključuje kreativnu interpretaciju uloge savjesti i tvrdi da savjest nije nikada ovlaštena ozakoniti iznimke od apsolutnih moralnih normi koje zabranjuju akcije suštinski zle po svojoj stvari?”

Četvorica kardinala u objašnjenju kažu da u nagovoru Amoris laetitia “nije u igri samo pitanje smiju li razvedeni koji su ušli u novu zajednicu - u stanovitim okolnostima - biti ili ne biti pripušteni sakramentima. Tumačenje dokumenta implicira i različite, proturječne pristupe kršćanskom stilu života”. Znakovito je da četvoricu kardinala škaklja “kršćanski stil života” u povodu Zapovijedi Božje koja zabranjuje preljub, ali ne spominju Prvu, koju neki uobičajeno krše idolatrijom nacije, države, kluba, novca, karijere itd. (o čemu je također govorio sv. Ivan Pavao II), zatim “Ne ukradi!” koju neki sustavno krše (npr. utajom poreza, izbjegavanjem plaćanja, bankrotom, te na ine načine, o čemu piše i u Katekizmu).

Četvorica kardinala nisu uspjeli izbaciti iz takta Franu, koji ih je doduše nekoliko puta sarkastično opleo, ne imenujući ih. Papina indirektna reakcija sadržana je i u njegovu odgovoru redovničkim poglavarima na nedavnom skupu: da po rimskom običaju njeguje “zdrav bašmebrigizam” i da spava kao janje šest sati, bez tjeskobe koju je ćutio u Buenos Airesu dok je bio kardinal nadbiskup, jer je osjetio mir Duha Svetoga u momentu izbora i od tada ga nije napustio.

Neki ini kardinali i prelati su pokazali mnogo manje strpljivosti. Mons. Pio Vito Pinto, dekan Apostolskog sudišta Svetog kotača, iznio je pravno mišljenje da bi Papa mogao svu četvoricu lišiti kardinalske časti. Brazilski kardinal Cláudio Hummes je u intervjuu internetskom portalu Religión Digital kratko odrezao da su na tim polazištima “četvorica, a u Crkvi je kardinala više od 200”. Hummes je precizno naglasio gdje je problem: “Crkva brani svoje jedinstvo kao jedinstvo u pluralnosti. Ta je pluralnost delegitimirana ako se u ime jedinstva prijeti raskolom. Ove podjele su realno zlo, a ne pluralnost”.

Prije šest tjedana je kardinal Burke najavio “mogućnost” da nakon Bogojavljenja zahtijeva “formalni čin ispravljanja teške zablude”, što nije samo po sebi poziv na smjenjivanje Pape, ali je dosad to bila svrha. Posljednji put je car Ludwig IV Bavarski s tim pretekstom zahtijevao opći koncil te je 1328 svrgnuo papu Ivana XXII, ali antipapa Nikola V nije opstao ni godinu dana pa je Ivanov autoritet ostao netaknut. Ovdje nije riječ o sazivanju Koncila, ali jest o narušavanju Papina autoriteta tim stalnim potezanjem Dvojbi u anonimnoj formi, prije nekoliko dana plakatom, a sada lažnim “satiričnim” brojem vatikanskog dnevnika Osservatore Romano.

U “listu” je Papa izvrgnut ruglu djelomice parodijom njegovih riječi, a mjestimice i doslovnim citiranjem (u “odgovoru” na treće pitanje: Papa je lani podsjetio da se Isus, kada su ga provocirali da osudi preljubnicu - a kazna je bila smrtna kamenovanjem - prvo “pravio lud šarajući po pijesku” a onda pozvao tužitelje da se onaj koji je među njima bez grijeha prvi baci kamenom na nju; zanimljivo je da je autorima lažnog Osservatorea taj citat iz Evanđelja komičan). Ruglu su izvrgnuti Papini bliski istomišljenici kardinal Walter Kasper, zatim o. Antonio Spadaro, te dekan Svetog Kotača mons. Pio Vito Pinto, za tu priliku “promaknut” u kardinala.