Njemačka je nakon Holokausta i ponovnog ujedinjenja 1990. godine stekla reputaciju jednog od lidera slobodnog svijeta. Ekonomski snažna, politički stabilna i otvorenija za migrante od drugih zemalja, Njemačka je, barem su mnogi tako mislili, naučila lekciju iz povijesti. Međutim, posljednji su mjeseci za nju bili prilično teški. Ekonomija joj posrće, a Ustavni je sud stopirao plan vlade da milijarde eura iz pandemijskog fonda potroši na ekološke projekte. Stranka s krajnje desnice Alternativa za Njemačku druga je najpopularnija politička stranka u zemlji. Političari su se namjerili na migrante, prijete im deportacijom i redukcijom prava. Borba protiv antisemitizma gubi na snazi, a islamofobija raste. Prava je istina da Njemačka nikada nije do kraja zaslužila svoju zavidnu reputaciju - piše njemački novinar Lukas Hermsmeier u kolumni za The New York Times.
Hermsmeier drži da je njemačka ekonomija profitirala od velikog broja slabo plaćenih radnika i članstva u Europskoj uniji. Desnica, kaže novinar, nikada nije potučena i poražena na pravi način, a razvikana otvorenost Njemačke nije mogla sakriti ksenofobiju koja je prisutna u društvu. Nije savršena bila ni kultura sjećanja i obračunavanja s poviješću.
- Njemačka, navodni model za pravednu odmjerenost, postala je zlobna - tvrdi Hermsmeier.
Ta se zloba, smatra novinar, najbolje vidi na primjeru reakcije Berlina na rat u Gazi. Njemačka je nakon napada Hamasa na Izrael koji se dogodio 7. listopada poduprla Izrael. Njemački kancelar Olaf Scholz rekao je da je to njezina dužnost, s obzirom na to da je kriva za Holokaust.
Vrijedan je to pothvat, tvrdi Hermsmeier, ali je navika njemačke vlade da kritike upućene Izraelu spaja s antisemitizmom proizvela nekoliko opasnih posljedica. Nepovoljno se gleda na svaku borbu za prava nedužnih Palestinaca u Gazi koji trpe nasilje te prekid vatre između Izraela i Hamasa. Sajam knjiga u Frankfurtu otkazao je dodjelu nagrade palestinskoj spisateljici Adaniji Shibli, a jedan je kulturni centar u Berlinu ostao bez novca jer nije htio otkazati skup koji je organizirala ljevičarska grupa Židovski glas za pravedan mir na Bliskom istoku. Napadnut je ured njemačkog političara kurdsko-sirijskog podrijetla.
- Političari su dokaze o antisemitizmu na propalestinskim prosvjedima iskoristili kako bi se založili za antimigrantske politike. Kad je njemački kancelar Olaf Scholz u listopadu upitan o antisemitizmu kod osoba "arapskih korijena", rekao je da Njemačka mora biti preciznija kada odlučuje tko u nju može, a tko ne može ući. "Ograničit ćemo neregularne migracije. Morat ćemo provesti veliku deportaciju", rekao je kancelar - ustvrdio je novinar te dodao da su slične stvari rekli i drugi visokopozicionirani njemački političari.
Njemački ministar financija i čelnik Slobodne demokratske stranke Christian Lindner tražio je se promijeni politika Njemačke prema migrantima kako bi se "smanjila privlačnost njemačke socijalne države". Federalna je vlada zajedno s guvernerima njemačkih saveznih država početkom studenog donijela strože mjere kako bi se smanjio priliv migranata. Smanjio se iznos novca koji se daje azilantima i udvostručio period čekanja na primanje socijalne pomoći. Uz to, odlučeno da će Njemačka početi provoditi temeljitije provjere na granicama, ubrzati proces obrade zahtjeva za azil, a rekla je i da će razmotriti ideju offshore centara za azilante.
Hermsmeiera brine i porast antisemitskih incidenata koje Njemačka smatra uvezenim problemom. Njemački političari i mediji borbu protiv antisemitizma koriste kao izgovor za poticanje rasizma i antimigrantskih osjećaja. Sve je to dovelo do jačanja Alternative za Njemačku stranke s krajnje desnice koja sada uživa potporu 20 posto Nijemaca i koja se s te krajnje desnice preselila u mainstream. Alternativa je porasla jer političkim diskursom diljem Europe dominiraju teme kao što su migracije i nacionalni identitet.
Hermsmeier tvrdi da se antimigrantske politike najčešće pravdaju tako što se upire prstom u oslabljenu njemačku ekonomiju. Njemačka je infrastruktura u krizi, kaže novinar, ali ta kriza nema veze s migrantima već je povezana sa strogim politikama koje su na snazi već 20 godina.
Kad je Ustavni je sud stopirao plan vlade da milijarde eura iz pandemijskog fonda potroši na ekološke projekte, nastupila je proračunska kriza. Naime, u Ustavu Savezne Republike Njemačke stoji da godišnji javni dug zemlje ne smije prijeći 0,35 posto BDP-a. Ta se stavka za vrijeme pandemije koronavirusa zaobilazila. Sada je se više ne može zaobilaziti.
Nakon što je izbila proračunska kriza, ministar financija Christian Lindner rekao je da će računi za energiju koju plaćaju kućanstva biti u skladu s prilikama na tržištu, što znači da će Nijemci u 2024. imati veće izdatke za grijanje. Očekuje se da će se dodatno ograničiti državnja potrošnja. Međunarodni je monetarni fond predvidio da Njemačka neće ostvariti rast u 2023. godini.
To je loša vijest za vladajuće jer se Nijemci najviše žale na troškove života, porast najamnina, visoke poreze i rezanje socijalnih davanja. Aktualna vlast koju čine Socijaldemokratska stranka Njemačke, Zeleni i Slobodna demokratska stranka javnosti je 2021. nakon izbora obećala da će modernizirati zemlju i zalagati se za progresivne politike. Umjesto toga, prisiljena je biti fiskalno restriktivna, što pomaže Alternativi za Njemačku.
- Ako vlasti ne naprave prijeko potrebne promjene, reputacija Njemačke u svijetu uskoro će postati posve drukčija - zaključio je Hermsmeier.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....