Njemački CDU predstavio je predizborni manifest koji budi nadu da ipak postoji netko tko ima održivi plan za izvlačenje barem jedne od tri najveće članice EU-a iz dubokih ekonomskih problema. Italija i Francuska žrtve su vlastite fiskalne neodgovornosti, odnosno guranja strukturnih problema pod tepih, a Njemačku je "semafor" koalicija vodila tako da svi ozbiljniji poslovni mediji konstatiraju raspad njemačkog modela rasta.
Skup zdravorazumskih i nekako sasvim "njemačkih" mjera predstavio je, naime, 63-godišnji lider CDU-a Friedrich Merz, inače bivši biznismen i predsjednik BlackRocka za Njemačku. CDU-ov plan upravljanja Njemačkom nakon skorih parlamentarnih izbora značio bi primjenu seta zdravorazumskih i dobro poznatih ekonomskih mjera te prekid s agresivnom normizacijom baziranom na popisima lijepih želja, koja je pod "liderskom palicom" Olafa Scholza šefove njemačkih proizvodnih divova uvela u nedovršeni tunel, umjesto u izmišljeni prečac prema budućnosti.
Pritom je Merz njemačkim biračima servirao dvije predizborne ekonomske poruke zbog kojih bi mu mnogi unaprijed podigli spomenik; 1) Oko 100 milijardi eura ušteda na dijelu proračuna za imigrante i one koji zlorabe njemački sustav socijalne sigurnosti i 2) masivne olakšice u sustavu poreza na dohodak. Pritom Merz odgovorno i sasvim anti-populistički inzistira na zadržavanju njemačke "kočnice duga" te nakon dugo vremena, usred zahuktale kampanje, izgovara dobro poznatu istinu - današnji dugovi sutrašnji su porezi. I pri svemu tome, u CDU-ovom planu postoji široki fiskalni prostor za klasične akcije stimulativne politike na strani ponude, koji sugerira da bi gospodarski motor Europe uskoro opet mogao raditi kako treba.
Nije nevažno pripomenuti kako bi se u slučaju pobjede CDU-a u Njemačkoj barem donekle popravila impresija o trenutačnom stanju liderstva najvećih članica EU, čak i u fizičkom smislu riječi. Prosjek dosadašnje visine aktualnih europskih vođa (Meloni, Macron i Scholz) iznosi 169 centimetara, a Merz na pozornice donosi 198.
Bloomberg pak donosi kratki presjek najbitnijeg s novog političko-ekonomskoj jelovnika:
"Merz je predložio trenutačni prekid dotoka neregularnih migracija u Njemačku, smanjenje poreza na dohodak, nastavak potpore Ukrajini i pridržavanje ustavne ‘kočnice zaduživanja‘. U utorak je istaknuo da bi se uštedjelo 100 milijardi eura (105 milijardi dolara) smanjenjem troškova za migraciju i socijalnu pomoć. Također je pokušao upravljati očekivanjima, rekavši: ‘Neću obećati da će se sve odmah poboljšati‘. Scholz i Socijaldemokrati (SPD) predstavili su u utorak svoj izborni program, iznijevši plan za ponovno pokretanje gospodarstva. SPD je predložio poreznu olakšicu od 10 posto za tvrtke koje ulažu u Njemačku te osnivanje investicijskog fonda od 100 milijardi eura za modernizaciju nacionalne infrastrukture.
Kako bi povećali potražnju za električnim automobilima, u SPD-u razmatraju i porezne olakšice za kupce električnih vozila. Uz to, Scholz želi ublažiti stroga ograničenja zaduživanja zemlje, smanjiti troškove energije za tešku industriju ograničavanjem naknada za mrežu te potaknuti domaću potražnju smanjenjem poreza na dohodak za većinu kućanstava, uz istovremeno povećanje poreznog opterećenja za one s najvećim primanjima".
Čak je pomalo zabavno kako se unutar očajne "semafor koalicije" nisu usudili dosjetiti gdje mogu uštedjeti 100 milijardi eura pa su predlagali slamanje njemačke institucionalne "kočnice duga" kako bi mogli nastaviti s vođenjem promašenih javnih politika. Zabavno je kako i dalje nude nastavak politike "kupovanja budućnosti" zelenim poticajima, iako su Nijemci pretežito užasnuti posljedicama. Stoga nije iznenađenje da sad Scholz i ostali vrište da je plan CDU prvorazredna opasnost za Njemačku, iako ne nude alternativu koja bi zvučala podjednako zdravorazumska i održiva.
Na izborima partneri bivše "semafor koalicije" više nemaju naročite šanse, a ključno je pitanje može li CDU dovoljno uvjerljivo nadjačati AfD kako bi bez ekstremne desnice formirao vladu. Bez čvrste vlade teško će biti upravljati moćnom industrijskom silom koja je sama sebi nametnula niz pravila. Primjerice, logično je da su Zeleni u Njemačkoj uspjeli stvoriti političku atmosferu u kojoj su dizel, ugljen, GMO, nuklearne elektrane, Google, Amazon i druge velike organizacije nepoželjni, ali su pritom na njemačkog industrijskog diva natovarili i toliko radikalnih pravila da je div prestao koračati.
Podsjetimo da je 2018., unatoč protivljenju Angele Merkel, EU parlament izglasao obvezu smanjenja CO2 emisija za 40 posto, iako je EU odgovorna za 6 posto globalnih emisija stakleničkih plinova, a pritom su čak odredili kojim putem industrija mora ići kako bi realizirala klimatske zamisli, umjesto da su rješenja i organizaciju prepustili biznisima.
Merzova je teza kako Njemačka pametnijim politikama i poticajima mora osigurati rast od 1 posto godišnje. Upozorio je da je to donja granica na koju Nijemci sami sebe moraju obvezati. Politički protivnici Merza pokušat će iskoristiti odluku CDU-a da uvede reda u skupom sustavu socijalne sigurnosti jer, naravno, tu vide najjeftinije moguće političke poene.
Financial Times pojašnjava: "Merz je rekao kako bi plan za ukidanje Bürgergelda, sustava socijalnih naknada za siromašne, i njegovo zamjenjivanje novim modelom koji potiče zapošljavanje uštedio ‘desetke milijardi‘".
"Promijenit ćemo brzinu i prijeći na rast i zapošljavanje", rekao je za državnu televiziju ARD.
"Tad će se situacija u ovom gospodarstvu ponovno početi poboljšavati. A tad će i izračuni izgledati sasvim drukčije".
Kritike stručne javnosti, kao što su one iz Bruegel think-tanka, odnose se na nužnost dizanja poreza ako Merz nastavi inzistirati na dizanju udjela koji u proračunu odlazi na obranu. Koliko se Merzu, uz Scholzov zaokret, isplati inzistirati na čvrstoj podršci Ukrajini? No jasno je rekao da za njega ulazak u NATO savez nije opcija za bilo koju državu koja je u ratu.
Dojam je da se izbori u Njemačkoj čekaju predugo jer je jasno da se njemački model rasta raspao, što u osnovi ugrožava kompletnu eurozonu. Sudeći prema najavama, Merz bi mogao biti lider vrlo tvrd prema fiskalnim transferima prema drugim članicama, što znači da bi mogao zauzdati neodoljivu potrebu EU birokrata da novcem europskih poreznih obveznika slikaju skupe slike daleke budućnosti - i to najskupljim mogućim "umjetničkim tehnikama".
Informacije o tome da na njemačkoj političkoj sceni upravo dominira lider koji donosi set prokušanih politika kao zamjenu za eksperimente "semafor koalicije" važne su i za Hrvatsku. Naime, iz hrvatskih perspektiva bilo je vrlo logično odabrati Njemačku kao državu čije ćete prijedloge i javne politike pratiti. Ako bi, primjerice, došlo do raspada eurozone te formiranja nove valutne družine, Hrvatskoj je uvijek bilo logično ostati uz Njemačku. Nitko ne bi imao ništa protiv dobre stare njemačke marke. Međutim, uz Njemačku u gospodarskom rasulu, otvorilo se pitanje pod čiji kišobran stati, jer ispod Scholzovog jako curi, a u pripremi je možda gospodarska oluja stoljeća.
Sad je sve na njemačkim biračima.
Financial Times piše: "Uwe Jun, politički znanstvenik na Sveučilištu u Trieru, rekao je da glavne stranke biračima predstavljaju ‘jasne razlike‘: CDU i manji liberalni Slobodni demokrati (FDP) zalažu se za reformske mjere na strani ponude kako bi potaknuli rast, dok se Socijaldemokrati (SPD) i Zeleni fokusiraju na fiskalnu stimulaciju.
Iako tako oštro divergentni programi nude jasan izbor biračima, Jun je rekao da oni također predstavljaju veliki izazov za pregovore nakon izbora, pri čemu će CDU najvjerojatnije formirati vladu ili s SPD-om ili sa Zelenima. Dodao je: ‘Proces pregovaranja o koaliciji bit će vrlo težak‘".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....