Unatoč velikim obećanjima na prošlogodišnjem summitu G7 u Hirošimi da će poduzeti konkretne korake "prema krajnjem cilju svijeta bez nuklearnog oružja", najbogatije zemlje svijeta nastavile su se nuklearno naoružavati.
Nuklearne sile lani su potrošile čak 10,7 milijardi dolara više na nuklearno oružje nego prethodne godine. Najnovije izvješće Međunarodne kampanje za ukidanje nuklearnog oružja otkriva da je devet zemalja, koje službeno posjeduju nuklearno oružje, izdvojilo rekordnih 91,4 milijarde dolara za svoje arsenale.
Porast od 13 posto najvećim je dijelom potaknut trošenjem Washingtona. Udio SAD-a u ukupnoj potrošnji, 51,5 milijardi dolara, veći je od svih drugih nuklearno naoružanih zemalja zajedno i čini 80 posto povećanja potrošnje u 2023. godini. Iako je najveći potrošač, SAD nije proizveo niti jednu novu bojevu glavu. Umjesto toga, novac troši na modernizaciju te planira tijekom sljedećih nekoliko desetljeća zamijeniti sve svoje nuklearne sustave novijim verzijama. Kina je pretekla Rusiju kao drugi najveći potrošač s 11,9 milijardi dolara, a Rusija je treća s 8,3 milijarde dolara. Slijede je Velika Britanija s 8,1 milijardom, Francuska sa 6,1, Indija s 2,7, Izrael s 1,1, Pakistan s jednom milijardom i Sjeverna Koreja s 856 milijuna dolara.
Tijekom proteklih pet godina globalni izdaci za nuklearno oružje porasli su za trećinu. Podaci Stockholmskog instituta za istraživanje mira pokazuju da je broj aktivnih nuklearnih bojevih glava također malo veći, na 9585, uglavnom zato što je Kina povećala svoj arsenal s 410 na 500. Najveće nuklearne sile ostaju, kao i od 1950-ih, SAD i Rusija, koje posjeduju oko 90 posto svih bojevih glava. Rusija ima 4380 nuklearnih bojevih glava raspoređenih ili u skladištu, u usporedbi sa SAD-om koji ih ima 3708. Peking je udvostručio svoj nuklearni arsenal između 2020. i 2023. te intenzivno poboljšava svaki dio svoje strateške nuklearne trijade.
Umjesto da planiraju nuklearno razoružanje, čini se da sve nuklearno naoružane države planiraju zadržati velike arsenale za neodređenu budućnost. Kao takve, one su u suprotnosti s ciljevima Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, koji je ratificiralo 190 zemalja svijeta. Svih devet nuklearnih sila nastavlja modernizirati svoje nuklearne snage značajnom brzinom, a neke čak dodaju nove tipove i/ili povećavaju ulogu nuklearnog oružja u nacionalnoj strategiji. U nedjelju je NATO objavio da je u pregovorima o raspoređivanju više nuklearnog oružja, izvlačenju iz skladišta i stavljanju u stanje u pripravnosti s obzirom na sve veću prijetnju Rusije i Kine.
Kretanje prema svijetu bez nuklearnog oružja pauzirano je otkako je Vladimir Putin napao Ukrajinu. Bijela kuća obustavila je bilateralni dijalog o strateškoj stabilnosti s Rusijom, a Kremlj je rekao da neće sudjelovati u novom nuklearnom sporazumu START koji kontrolira utrku u nuklearnom naoružanju između Moskve i Washingtona. Komunikacija ne postoji ni na relaciji SAD - Kina jer je Peking jasno dao do znanja da nije zainteresiran za kontrolu naoružanja sve dok njegov vlastiti arsenal ne bude usporediv s arsenalom dviju najvećih nuklearnih sila.
Kritičari upozoravaju da su milijarde dolara koje se svake godine rasipaju na nuklearno oružje pogrešna raspodjela javnih sredstava te da je opasno oslanjati se na doktrinu nuklearnog odvraćanja. Odvraćanje je hladnoratovska strategija koja tvrdi da nuklearno naoružane države neće napadati jedna drugu zbog straha od masovne odmazde ili uzajamno sigurnog uništenja. Međutim, do danas ostaje predmet polemike je li odvraćanje doista djelovalo tijekom hladnog rata i nakon njega.