NY Times: Obiteljska saga Tene Štivičić na tragu Buddenbrookovih

Nakon osvajanja 37. nagrade Susan Smith Blackburn, prestižne kazališne nagrade koja uz 25.000 dolara donosi i numeriranu grafiku Willema de Kooniga, koju je u ponedjeljak u New Yorku dobila Tena Štivičić za dramu “3 Winters”, svjetski su se mediji oglasili o mladoj dobitnici i njenoj “drami o u mračnoj, poslijeratnoj eri 90-ih, poslije jednog od ratova”.

Blackburn je najstarija nagrada koja se dodjeljuje ženskom autoru za izvanredno djelo, piše NY Times, citirajući svoga kritičara Bena Brantleyja koji je u prosincu 2014., kada je drama premijerno izvedena u Londonu, rekao da drama razmatra moralnu cijenu preživljavanja kroz desetljeća međusobnih sukoba, kroz svakodnevni naturalizam obiteljskih saga poput “Buddenbrookovih” Thomasa Manna, ili “Cazalet Chronicles” Elizabeth Jane Howard.

“Osvajanje Blackburn nagrade može biti ogroman poticaj za daljnje napredovanje autora”, zaključuje NY Times, navodeći da je Annie Baker, dobitnica nagrade 2012.-13. za dramu “Flick”, nakon toga osvojila Pulitzerovu nagradu. Portal Salon dodaje da je devet Blackburn finalista dobilo Pulitzera za dramu. Neki od Blackburn pobjednika uključuju poznate spisateljice Lucy Kirkwood, Annie Baker, Katori Hall, Sarah Ruhl, Paulu Vogel te Naomi Wallace. “3 Winters” režirao je u londonskom National Theatreu Howard Davies, jedan od trenutačno najtraženijih britanskih režisera.

O čemu se zapravo radi u drami koja se proteže od 1945. do 2011.? O tome piše londonski National Theatre: “Od sjećanja na monarhiju, komunizam, demokraciju, rat i EU: obitelj Kos se svađa, prilagođava, zaljubljuje se i odljubljuje”. “Ne razumijem zašto svaka konverzacija za našim ručkom postaje tako teška. Zašto ne možemo prepričavati neke od onih slatkih anegdota”, jedna je od replika. Rat za ratom odvija se oko njih. Jedina stalna stvar je bršljanom obrasla kuća u Zagrebu koju su sagradili još aristokrati: svačija, ničija, dijeljena, ponovo “spajana”. Svjedokinja četiriju sve obrazovanijih i neovisnijih generacija žena. Ali, kad se obitelj skupi na Lucijinoj svadbi, Alisa shvaća da je “muž njene sestre kupio nacionaliziranu kuću”. Za mladenku to je progres, za njenu sestru mračni akt pohlepe. Za njihove principijelne roditelje, konačno, to je jedna bitka previše. Unatoč uzvitlanim događajima, “3 Winters” kreira portret obitelji čiji su članovi jako različiti, ali ujedinjeni željom za preživljavanjem.

“Plemenito, iznenađujuće, izvanredno snažno”, opisao je Teninu dramu “3 Winters” nakon premijere Guardian, dodajući: “Svako malo netko proglasi da je politički teatar mrtav. Prošlotjedna premijera pokazuje da je upravo suprotno”.