Amerikanci koji nisu zadovoljni ni jednim od dvoje glavnih kandidata i koji nisu htjeli dati svoj glas ‘manjem zlu‘, odabrali su neku od trećih opcija. Ankete su najviše šanse davali kandidatkinji Zelene stranke Jill Stein, kojoj su ovo treći izbori (2016. je osvojila gotovo 1,5 milijuna glasova), libertarijancu Chaseu Oliveru i nezavisnim kandidatima - filozofu Cornelu Westu i Robertu F. Kennedyju Jr., koji je doduše bio odustao iz utrke i podržao Trumpa još u kolovozu, ali je njegovo ime ostalo na glasačkim listićima u Wisconsinu i Michiganu (zbog presude Vrhovni sud da uklanjanje njegova imena s listića u fazi kad je već počelo rano glasovanje nije izvedivo te bi narušilo integritet izbornog procesa).
Njihove šanse bile su jednake nuli ako gledamo njihove mogućnosti za pobjedu (pa čak i za osvajanje ijednog elektora), prvenstveno zbog snažnog dvostranačkog sustava i logističkih izazova u osiguranju pristupa glasačkim listama u svim državama. Ali, njihove šanse da igraju odlučujuću ulogu u državama u kojima su izborni rezultati tijesni i u kojima je nekoliko tisuća glasova odlučivalo ishod bili su iznimno visoki.
Prema Bruceu J. Schulmanu, profesoru povijesti na Sveučilištu Boston, glasanje za treću stranku predstavlja način da birači izraze svoje nezadovoljstvo dvostranačkim sustavom u kojem se osjećaju zapostavljeno. Očekivalo se da će mnogi progresivni birači nezadovoljni odgovorom Biden/Harris na sukobe na Bliskom istoku glasati za Stein ili Westa, a da će konzervativci nezadovoljni Trumpovim politikama vjerojatno glasati za kandidata Libertarijanske stranke.
Efekt Nikki Haley
U Michiganu i Wisconsinu nezadovoljstvo Trumpovim statusom unutar Republikanske stranke moglo je motivirati glasače na protestni glas za Kennedyja, unatoč njegovom ranijem povlačenju iz kampanje. U tom smislu, očekivalo se da će se ovdje ponoviti tzv. efekt Nikki Haley. Haley je, naime, nastavila dobivati značajan postotak protestnih republikanskih glasova iako je odustala od svoje kandidature nakon što su prvi rezultati predizbora pokazali veliku nadmoć njezina stranačkog protukandidata.
U 2020. godini Biden je u Wisconsinu pobijedio s vrlo malom razlikom (20.000 glasova), a u Michiganu sa 150.000, što znači da je čak i malo preusmjeravanje glasova moglo biti presudno. Stein se na ovim izborima usredotočila na muslimane i Arape u Michiganu, posebno nezadovoljne politikom Kamale Harris prema palestinskom pitanju.
Da su demokrati bili ozbiljno zabrinuti zbog gubitka glasača zbog trećih kandidata u swing državama pokazuje i činjenica da su vodili kampanju koja je nastojala obeshrabriti glasače da biraju Stein ili Westa, i snažno su ulagali u reklame kako bi privukli neodlučne i one sklone trećim kandidatima. Pokušavati su prenijeti poruku da je glas za treće kandidate značio glas za Trumpa.
Demokrati su imali spremnu računicu u slučaju da Harris izgubi Michigan - bili su spremni optužiti Stein da je otela krucijalne glasove Kamali kao što ih je uzela Hillary Clinton 2016. Naime, tada je u Michiganu Trump pobijedio nad Clinton s oko 10.800 glasova, dok je Stein prikupila 51.000 glasova, što je više nego dovoljno da premosti taj jaz. Stein je laka meta demokrata i mogu ju iskoristiti kao žrtveno janje u slučaju poraza, no istina je da nitko ne zna bi li njezini glasači uopće izašli na izbore da se ona nije kandidirala. Umjesto traženja krivca, mogli su više pozornosti posvetiti razumijevanju i privlačenju glasača za koje su vjerovali da u srži pripadaju njihovim redovima.
‘Spojleri‘
Treći su kandidati u anketama Economist/YouGov i NYT/Siena objavljenima nekoliko dana prije izbora osvojili između 3% i 4% glasova, dok je anketa CNN-a u Michiganu pokazivala da do 6% birača podržava treće kandidate, dok je Harris imala prednost nad Trumpom od pet postotnih poena.
I dok neki tvrde da su kandidati trećih stranaka "spojleri" (engl. spoiler), odnosno oni koji kradu glasove glavnim kandidatima, drugi pak podsjećaju da je SAD i dalje višestranačka demokracija u teoriji i da Amerikanci zaslužuju imati treće stranke jer upravo oni prisiljavaju kandidate glavnih stranaka da se posvete pitanjima koja bi inače mogla biti zanemarena. Za glasače trećih stranaka glasovanje može biti poruka Demokratskoj ili Republikanskoj stranci da ne uzima njihove glasove zdravo za gotovo. U velikom broju slučajeva mnogi od tih birača možda ne bi niti izašli na izbore da nije bilo trećih kandidata.
Bernard Tamas, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Valdosta State, koji je napisao knjigu o trećim strankama, kaže da utjecaj trećih kandidata na izborne rezultate ovisi o tome tko su oni i koliko je utrka tijesna. Naime, samo zato što je netko podržao, recimo, kandidatkinju Zelene stranke ne znači da će automatski glasati za Harris ako ne bi bilo opcije Zelene stranke. Tamas kaže da birači koji se opredjeljuju za te kandidate ne slijede jednostavnu ideološku liniju pa je teško predvidjeti za koga bi glasali - ili čak hoće li uopće glasati - ako njihova uvjerenja nisu predstavljena kandidatom treće stranke.
- Često su to ljudi koji ne bi izašli na izbore da nema kandidata treće stranke. I iako su vjerojatno bliži demokratima, to nije uvijek točno. Oni često mogu biti ljudi koji bi kao drugi izbor glasali za Donalda Trumpa, kaže Tamas.
Sjedinjene Američke Države razvile su dvostranački sustav ponajviše zbog povijesnih događaja, političkih tradicija i specifičnih izbornih pravila. Osnivači američke države nisu u Ustavu predvidjeli političke stranke; on ne spominje niti određuje broj ili vrstu stranaka. Međutim, političke podjele i rasprave o ulozi i snazi savezne vlade brzo su se pojavile nakon stjecanja neovisnosti i dovele su do toga da su do 1830-ih dvije grupe (federalisti i antifederalisti) postale dominantne snage u američkoj politici. Te su skupine, temeljeći se na različitim vizijama razvoja zemlje, postavile temelje modernim strankama - Demokratskoj i Republikanskoj - koje danas dominiraju američkom politikom.
‘Pobjednik nosi sve‘
Jedan od ključnih čimbenika koji je učvrstio dvostranački sustav je izborni princip ‘pobjednik nosi sve‘ prisutan u većini američkih izbora. Ovaj sustav prednost daje kandidatu s najvećim brojem glasova, što destimulira manje stranke koje teško uspijevaju osvojiti dovoljno glasova za osvajanje mandata.
Povijest pokazuje da je malo vjerojatno da kandidat treće stranke ikada osvoji potrebnih 270 elektorskih glasova. Najbliže tome bio je Theodore Roosevelt 1912., kada je osvojio 27% glasova, ali čak ni tada nije imao šanse za pobjedu.
Tijekom 19. i ranog 20. stoljeća američka je politička scena doživjela pregrupiranja i povremene pokušaje trećih stranaka. Ipak, Demokratska i Republikanska stranka učvrstile su svoju dominaciju, osobito nakon Građanskog rata i ere New Deala. U 20. stoljeću ideološki pomaci, poput prelaska demokrata Juga u Republikansku stranku zbog pitanja građanskih prava, dodatno su ojačali dvostranački sustav, premda su treće stranke i neovisni kandidati povremeno imali utjecaj na izbore.
Jedan od najpoznatijih trećih kandidata, Ross Perot, kandidirao se 1992. kao nezavisni kandidat i dobio 19% glasova. Iako nije pobijedio, vjeruje se da je njegov rezultat naveo Clintona na zaokret u ekonomskoj politici te se umjesto tradicionalnog demokratskog ekspanzivnog proračuna usredotočenog na poticaje odlučio na umjereniji pristup i čak usvojio neke od Perotovih prijedloga, poput smanjenja federalnog proračunskog deficita uz povećanje poreza.
Iako su ankete uoči izbora pokazivale rastući interes za treću stranku, situacija je zapravo složenija nego što brojevi mogu sugerirati, upozoravaju stručnjaci.
- Izraz podrške za treću stranku također je izraz podrške za opću ideju, a ne o određenom kandidatu ili određenoj stranci, ističe Dan DiSalvo, politički znanstvenik i viši suradnik na Manhattan Institutu.
Njihov utjecaj može se uočiti kroz povijesne primjere poput kampanje Ralpha Nadera iz 2000. godine, kada je njegova Zelena stranka osvojila dovoljno glasova u Floridi da, prema mnogim analizama, preusmjeri ishod izbora prema Georgeu W. Bushu umjesto Alu Goreu. Iako nije osvojio veliki postotak glasova, Naderovi glasači potencijalno su oduzeli ključne glasove Goreu, mijenjajući tako ravnotežu između glavnih kandidata.
Dugoročno gledano, treći kandidati mogu postati katalizatori promjena u dominantnim strankama jer u fokus stavljaju zanemarena pitanja koja dvostranački sustav često previđa. To može potaknuti Demokratsku ili Republikansku stranku da usvoje određene stavove kako bi privukle te glasače natrag u svoje redove.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....