Tijekom otprilike pet mjeseci 2007. godine Kinez Lizhong Fan svaki je dan dolazio u Antiteroristički informacijski centar u Arizoni, otvarao svoj laptop i zaranjao u osjetljive i povjerljive podatkovne baze, među ostalim državnu bazu vozačkih dozvola i uhidbenih naloga te, potencijalno, čak specifikacije obavještajnih analiza i istraga.
Centar u kojem je Fan radio osnovan je nakon napada na Svjetski trgovački centar u New Yorku 11. rujna kako bi se poboljšala sigurnost. Iz istog su razloga i Fanu, koji je razvijao softver prepoznavanja ljudskih lica, dodijeljeni “skrbnici”. Ipak je on bio strani državljanin.
Pratili su ga dok je radio u Centru, čak i kad je išao na WC, ali im je, primjećuje se ironično u velikom istraživačkom članku Propublice i Centra za investigativno novinarstvo, promaklo da je on jednoga dana spakirao torbe i odletio za Peking.
U biti, mnogo detalja o njegovu kratkom angažmanu ostaje misterij. Isto tako, odgovorni nikada nisu objasnili zašto je takav posao uopće i povjeren strancu niti je bilo tko službeno potvrdio da je on ukrao neke od povjerljivih materijala.
Cyber-napadi
No, u svakom slučaju, potencijalnoj opasnosti bili su izloženi podaci pet milijuna stanovnika Arizone, o čemu tamošnje vlasti i policija nikada nisu obavijestili javnost. Ne zna se ni jesu li poduzeli potrebne mjere sigurnosti i pokrenuli detaljnu istragu.
Čak su radili sve suprotno, a jedan od glavnih aktera priče, zamjenik okružnog šerifa u Maricopi David Hendershott, trudio se sve zataškati.
- Zadržite ovo između nas, samo nas - tražio je. I uspjelo mu je, ali samo na sedam godina.
Nakon čudne epizode u Centru nadležne službe reagirale su vrlo neobično. Prvo su negirale da se dogodio sigurnosni upad, zatim su tvrdile da incident istražuje FBI, a onda da se radi o pitanjima “osobne prirode”. Nikakvi nalazi istrage nikada nisu objavljeni, unatoč tome što se pitanje “kineske špijunaže” u zadnje vrijeme vrlo često provlači u medijima nakon što su federalni istražitelji otkrili niz cyber-napada protiv biznismena ili vladinih institucija.
No, kako je uopće došlo do takve situacije u Centru u Arizoni?
Priča je komplicirana, a Fan je, ispostavilo se, došao u mogućnost potencijalne krađe tajnih materijala zahvaljujući neobičnom spletu poznanstava jednog od dužnosnika u uredu šerifa, vlasnika tehnološke start-up kompanije i žene za koju američke vlasti smatraju da je špijunka.
No, priča je počela 2001. nakon napada na WTC, kada je odlučeno da bi obavještajne službe i policija na lokalnoj razini trebale poboljšati način dijeljenja informacija. Veća koordinacija, smatralo se, trebala bi povećati mogućnost sprečavanja budućih napada.
U Arizoni su se posebno potrudili i osnovali prvi tzv. fuzijski sigurnosni centar u kojem su sve potrebne agencije radile jedna uz drugu u istom prostoru. Centar je otvoren u listopadu 2004. i svi su hvalili njegovu učinkovitost i lakoću distribucije podataka. Proglasili su ga jednom do najučinkovitijih agencija u Sjedinjenim Državama. Vodila ga je Uprava za javnu sigurnost Arizone, a u njemu je bilo angažirano oko 200 zaposlenika iz više od 20 različitih sigurnosih agencija diljem zemlje. U njegovu je radu od samog osnutka surađivao i okružni šerifski ured Maricope.
Probuđeni patriotizam
Istodobno, na tržištu sigurnosne tehnologije svoju je priliku tražila tvrtka Hummingbird Defense Systems iz Phoenixa. Njen je šef bio čovjek po imenu Steve Greschner koji je pak godinama bio dobar prijatelj s Davidom Hendershottom, zamjenikom okružnog šerifa. I tu je dobio svoju priliku.
Greschner (60) nikada nije naginjao poslovima nacionalne sigurnosti. Bio je zainteresiran za prodaju telekomunikacijskih usluga, no nakon 11. rujna, tvrdi, nešto se u njemu promijenilo i njegov novoprobuđeni patriotizam nagnao ga je da krene u sigurnosne vode.
Dobrom prilikom činila mu se tehnologija koja može ljude identificirati pouzdanije i brže od ljudskog mozga. U novonastaloj sigurnosnoj situaciji potražnja za takvom uslugom bila je velika, a sustavi tog tipa rijetki.
No, njegova tvrtka, iako je koketirala sa sustavom prepoznavanja, nije baš bila, kao ni sam Greschner, kompetentna na tom području. Nisu imali vlastite inženjere, nego su se oslanjali na vanjske suradnike.
No, Greschner, koji nije ni znao što znači biometrija, nije odustajao - po svaku se cijenu trudio dobiti posao za državne vlasti.
Veze sa špijunima
Nije mu išlo baš najbolje, no sve se promijenilo kad se 2002. udružio s čovjekom po imenu Gang Chen, koji je 10 godina prije imigrirao iz Kine i dobio zelenu kartu. Chen je imao tvrtku za dizajn interijera u Kini, ali i financijsku podršku, tvrdio je, Fonda provincije Jilin, kineske državne investicijske tvrtke koja mu je dala blagoslov da se ubaci na američko tehnološko tržište.
Greschneru se predstavljao kao kineski biznismen koji želi prodavati američke sigurnosne softvere u Kini te mu rekao da je autoriziran za međunarodnu distribuciju tehnologije razvijene na Kineskom institutu za atomsku energiju.
Greschneru je predložio partnerstvo između Hummingbirda i njegove tvrtke Detaq Science, a dogovor o suradnji utanačen je kad je Chen poslao Greschneru Xunmei Li (44), svoju poslovnu partnericu, visoku i zapanjujuće lijepu ženu kineskih korijena poznatu pod imenom Grace.
- Neki kažu da je to ljubav na prvi pogled. Ja to ne bih tako nazvao - rekao je poslije Greschner.
Li i Greschner odmah su počeli hodati, a uz to što je imao sreće u ljubavi, krenulo mu je i u poslu.
Sada kad je radio s Chenom, izgledi su mu se poboljšali, a nije odmoglo ni to da njegova ljubavnica ima, ispostavilo se, impresivne veze s kineskim službama sigurnosti.
Zavidno znanje
Odjednom je Hummingbird surađivao s Kinezima, vrata su se otvarala, a Gerschner je svoje nove prijatelje upoznao s Hendershottom. U jesen 2006. Hendershott je prvi put otputovao u Peking u društvu Greschnera, Li i Chena. A zatim je stigla odluka vlasti savezne države da se u “fuzijski” centar uvede i program facijalnog prepoznavanja lica, koji je šerifov ured već koristio. Greschner je ponudio da donira svoj sustav, a ovi su mu rekli da će mu plaćati održavanje. Godine 2009. je, primjerice, dobio 16.000 dolara.
Cijeli dogovor utanačio je Hendershott i sve se činilo u redu, no jednu činjenicu ljudi iz Centra nisu znali - to da je do tog trenutka Greschner veći dio kontrole u zajedničkom biznisu već bio prepustio Chen i Li. Oni su, a ne Greschner, imali glavnu riječ u tome koga će zapošljavati.
Razvoj sustava prepoznavanja bio je za Greschnera najvažniji posao, a Chen i Li su imali najboljeg čovjeka za to - naravno, radi se o Lizhong “Larryju” Fanu.
Fan je u Phoenix došao 2007. godine. Doselio se iz Zhengzhoua i imao 32 godine te diplomu iz kompjutorskog inženjerstva s prestižnog kineskog sveučilišta.
Hummingbird je tražio vizu za njega (i poslije se pravdao da su ga provjerili sigurnosni dužnosnici kad je aplicirao za vizu). Za njega se založio i šerifov ured. Imigracijskoj su ga službi hvalili kao čovjeka koji je demonstrirao “zavidno znanje u programiranju”.
U Centru su neki bili skeptični. Ipak ih je brinula činjenica da se radi o stranom državljaninu, i to Kinezu.
- Kina nije naš prijatelj - tvrdili su neki iz sigurnosih službi i pokušali se pobuniti, no bez uspjeha.
Razgovori o kršćanstvu
A zatim je Cindy Bonomolo, šerifova zamjenica, postala osoba koja je trebala pripaziti na Fana. Ona, naravno, nije bila baš najbolji izbor (među ostalim, nije znala ništa o programiranju), a naposljetku se s njim i sprijateljila. Povezali su ih, rekla je kasnije, razgovori o kršćanstvu na koje se Fan preobratio tijekom života u SAD-u.
Većina njegova posla sastojala se od prebacivanja i unošenja podataka (dakle, iz vozačkih dozvola, uhidbenih naloga i općenito kriminalne povijesti države) i zatim njihove prilagodbe sustavu facijalnog prepoznavanja kako bi se te baze podataka moglo pozudano i lako pretraživati.
No, istodobno je imao i pristup glavnoj mreži Centra (privilegij koji je pripadao tek rijetkima) te je mogao zaviriti u izvješća o iznimno povjerljivim istragama i osobnim podacima osoba koje su radile na njima.
Činilo se da Fanu ništa nije nedostajalo i da se dobro snašao. No, onda je prvog utorka u lipnju 2007. godine kupio kartu za Peking. U njegovoj su prtljazi bila dva laptopa i još nekoliko dodatnih hard diskova. Greschner tvrdi da je bio izvan grada i da nije znao što se dogodilo. Kad je doznao, otišao je u Fanov unajmljeni stan vidjeti što je ovaj ostavio iza sebe. Pokrenuo je kompjutore i vidio da su toliko detaljno obrisani da je trebao na njih iznova instalirati najosnovnije programe. Njegova Li je pokušavala kontaktirati Fana, no bezuspješno.
Jedina osoba koja je ostala s njim u kontaktu bila je njegova “skrbnica” Bonomolo. Razmjenjivala je mailove s njim do 2010., kada su potpuno izgubili kontakt. On joj se žalio da nije redovno dobivao plaću u Hummingbirdu i zato smatra da je s pravom uzeo “šifru od tvrtke”. Žalio se da je cijela ta epizoda imala velike posljedice za njega i njegovu obitelj, pohvalio se da mu je žena rodila i obećao da će se jednoga dana vratiti u SAD. Od tada, nema mu ni traga, ni glasa.
No, to što se događalo nakon njegova odlaska u biti je najveći misterij u cijeloj priči. Dio zaposlenika Centra uopće nije shvatio da je on zbrisao, a najmanje jedan od onih koji jesu izrazio je zabrinutost.
Ista stvar brinula je i Hendershotta, koji se bojao sramote koja će ga snaći ako javnost sve dozna.
Pokušaj zataškavanja
- Samo mu reci da hoću tvoje stvari i da ne želim probleme. Samo želim da nestane. Jel’ njegova žena i on mogu šutjeti - ispitivao je Greschnera.
No, on se u biti nije morao toliko brinuti jer, čini se, apsolutno nitko nije pokazivao ozbiljan napor da istraži cijeli slučaj, što je inače uobičajen postupak u sličnim situacijama potencijalnog “sigurnosnog upada”. Nitko nije želio reći koje su sve mjere poduzete.
No, doznalo se da je FBI počeo istraživati Chena i Li za koju sumnjaju da je špijunka.
- Ako je uistinu osoba za koju mislimo da jest, ona je profesionalka - tvrde.
Nikada ih nisu optužili za špijunažu, no Chena su deportirali tvrdeći da je lažirao tvrtku kako bi dobio zelenu kartu. Nju pak pokušavaju izbaciti iz države na temelju optužbi za bigamiju i tvrde da je bila, tijekom svog boravka u SAD-u, vjenčana s više muškaraca.
- Nisam špijunka i mogu vam reći zašto me sumnjiče - tvrdi Li.
- To je zato jer imam informacije o sigurnosom upadu u Arizoni, što bi mogla biti velika sramota i za ured šerifa i za ured guvernera - tvrdi Li, koja je i dalje u vezi s Greschnerom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....