OBRAČUN S PEDOFILIMA Još tri biskupa pod istragom, hoće li Papa Franjo ići do kraja?

Papa Frane jučer je objavio da je smijenio jednog biskupa. Razlozi nisu objavljeni, ali neslužbeno doznajemo da su posrijedi malverzacije, te zataškavanje pedofilije. Nije htio podnijeti ostavku na Papin zahtjev, pa je smijenjen Rogelio Ricardo Livieres Plano (69), posljednjih deset godina ordinarij biskupije Ciudad del Este u Paragvaju. U Papinu apelu mole se vjernici u toj dijecezi da odluku prihvate, mirno, poslušno i s vjerom - što daje naslutiti da se očekuju otpori. Papa podsjeća da je odluka donesena nakon apostolske vizitacije.

Time se broj biskupa pod kaznom ili pod istragom u vezi s pedofilijom popeo na pet, što pokazuje da bivši nuncij Józef Wesolowski (66) nije usamljena “gnjila jabuka”.

Još trojica biskupa su pod kanonskom istragom zbog pedofilije pred Kongregacijom za nauk vjere, kako je nedavno naveo sam papa Frane. Prema indiskrecijama koje prenosi milanski Corriere della Sera, među njima su Marco Antonio Órdenes Fernández (49) iz Čilea, već smijenjen s biskupske katedre u Iquiqueu, te Gabino Miranda Melgarejo (54) iz Perua, još lani sveden na laički status. Budući da nisu vatikanski državljani, protiv njih Sveta Stolica može voditi samo kanonski postupak, po crkvenom pravu, ali ne i kazneni.

Bivšem nunciju Józefu Wesolowskome (66), međutim, ne piše se dobro. Već za ono što je otkriveno prijeti mu kazna od sedam godina zatvora, pri čemu ima i sreće: pošto su zločini za koje mu se sudi počinjeni prije lanjskoga 1. rujna, kada je papa Frane donio dopunu Kaznenog zakonika Države Vatikanskoga Grada (SCV), izbjeći će dvostruko težu kaznu. Ali to nije sve.

Podrumska soba

Kaznena istraga protiv njega u Vatikanu se širi i na druge zemlje u kojima je djelovao u diplomatskoj službi Svete Stolice. Prije Dominikanske Republike bio je nuncij u Boliviji, odnosno u Kazahstanu i susjednim državama (Tadžikistanu, Kirgizistanu i Uzbekistanu). Još prije toga bio je na nižim funkcijama u nuncijaturama u Južnoafričkoj Republici, Kostariki, Japanu, Švicarskoj, Indiji i Danskoj.

Wesolowski ne priznaje i ne kaje se. On je u kućnom zatvoru, koji se baš i ne razlikuje puno od tamnice: to je podrumska prostorija koja pripada Kolegiju penitencijara, u palači na Trgu sv. Marte gdje je na jugu istoimeni gostinjac u kojemu stoluje Papa, a u toj palači su i Sudište i Vatikanska žandarmerija. Ima krevet, stol, klecalo i zahod.

Drakonska kazna?

“Postoji opasnost od bijega i od utjecaja na svjedoke”, piše u obrazloženju uhidbe.

Bio oslobođen ili osuđen, na sedam ili čak više godina, Wesolowski ne mora računati da će zatim biti slobodan. U Vatikanu lijepo kažu da nije rečeno da ga zatim neće izručiti. Zahtjev su zasad podnijele i Dominikanska Republika i Poljska, čije je državljanstvo također sačuvao. Vatikan je prethodno odbio izručiti Wesolowskoga Poljskoj, obrazlažući da ne izručuje svoje državljane. Treba zaključiti da bi mu, poslije završetka kanonskog postupka, Papa mogao oduzeti vatikansko državljanstvo.

Politiku protiv pedofilije zaoštrio je potkraj pontifikata sv. Ivan Pavao II., dodatno ju je zaoštrio Benedikt XVI., ali je javnost, pa i katolička, gunđala da to nije dovoljno i da tako oduran zločin zahtijeva ako ne drakonske, a ono barem egzemplarne kazne.

To je zahtijevao i dio biskupa. Jedni su ustrajali uz staru politiku da sve treba zataškati i zabašuriti, isplatiti odštete i maknuti krivce, ali u tišini, da se ne naruši ugled Crkve. Drugi su, s novinama u rukama, lako dokazivali da upravo politika zataškavanja i umanjivanja teško, možda i nepopravljivo narušava ugled Katoličke crkve. Kada su, prvo u Sjedinjenim Državama Amerike, počele stizati i presude kojima su biskupije osuđene platiti goleme svote žrtvama, tako da su neke dijeceze doslovce završile u stečaju, drugo krilo je dobilo na snazi, jer je Crkva pogođena po džepu, na što je uvijek bila osjetljiva (naravno, jer joj je novac trebao za njezinu evanđeosku misiju, kako je višekratno objašnjavano).

Prvo suđenje

Jorge Mario Bergoglio, stigavši na papinsko prijestolje, zaoštrio je daleko više od prethodnikâ, na primjer promptnim podvostručenjem kazni za pedofiliju samo tri mjeseca pošto je ustoličen. Ipak i dalje ne manjkaju koji smatraju da je i to nedovoljno.

Nadležna komisija Ujedinjenih naroda, koja se tu ubraja, uzela je baš aferu Wesolowski kao jedan od glavnih pokazatelja iskrenosti Svete Stolice.

Stoga će suđenje poljskome i vatikanskome bivšem prelatu biti veliki kamen kušnje i privući golemu pozornost medija, svakako više nego ne odviše spretno suđenje ipak minornom okrivljeniku, Benediktovu bivšem sobaru Paolu Gabrieleu koji je, ako ništa, ubrzao silazak prethodnog pape s Petrove katedre.

To je suđenje prvo održano u Vatikanu u povijesti Države Vatikanskoga Grada (za sve prije toga, pa i za sam pokušaj ubojstva Ivana Pavla II., sudilo se pred talijanskim sudovima).

Sudski proces Wesolowskome mogao bi započeti već ove godine, neslužbeno smo čuli jučer u Vatikanu. Wesolowski još nije izabrao branitelja, pa mu je jedan dodijeljen po službenoj dužnosti.

Sudit će mu se, u prvom stupnju, pred tročlanim sudskim vijećem, a optužbu će zastupati, veoma je vjerojatno, sam promotor pravde prof. Nicola Picardi.

Optužba je već navela da je Dominikanska Republika ispitala četiri svjedoka koji su u doba događaja stavljenih Wesolowskome na dušu imali od 8 do 17 godina.

Glavna rasprava

Proces se odvija u skladu sa “Zanardellijevim” Kaznenim zakonikom koji je vrijedio u Italiji od 1890. do 1930. (kada ga je fašistički režim zamijenio nazadnijim “Roccovim” zakonikom) i koji je Država Vatikanskoga Grada usvojila zajedno s Lateranskim sporazumima 1928. Giuseppe Zanardelli bio je višestruki talijanski ministar i jednom premijer, iz redova povijesne Ljevice.

Zakonik je sročen pod njegovim nadzorom, dok je bio talijanski ministar milosrđa i pravde. Tim je zakonikom u Italiji ukinuta smrtna kazna, ponovo uvedena 1930. Od Pavla VI. nadalje svaki je papa (osim Ivana Pavla I.) mijenjao Kazneni zakonik, ali najsuštinskije izmjene unio je lanjskoga 1. rujna Frane.

Glavna rasprava se obavlja kroz ročišta, na kojima se ispituju optuženici, pa svjedoci. Njih ispituje predsjednik vijeća, a mogu ih ispitivati i optužba i obrana. Na kraju su završne riječi optužbe, pa obrane. Nakon toga se sudsko vijeće povlači, donosi presudu, koja se izriče javno. Obje strane mogu se žaliti prizivnom vijeću.

Prvo ročište je posvećeno uglavnom proceduralnim pitanjima. Za svako od njih vijeće se povlači iz sudnice u obližnju sobu za savjetovanje, gdje odlučuju, pa onda predsjednik vijeća iznosi odluku optuženome, branitelju i zapisničaru (i publici, dakako).

Vatikanski kazneni postupak predviđa da se, nakon iznošenja optužnice, prvi sasluša optuženi, onda svjedoci koje je predložila optužba, pa svjedoci koje predlaže obrana.

Papa može pomilovati optuženika u bilo kojoj fazi procesa, a i poslije.

Optuženik nije dužan prisegnuti, ni pribivati ročištima, osim kada je pozvan svjedočiti. Dovoljna je nazočnost njegova branitelja.