Viktor Mihály Orbán puno je ime mađarskog premijera. Počeo je karijeru kao mladi komunist, zatim se okrenuo idejama Otvorenog društva, George Soros ga je stipendirao, bivši njemački kancelar Helmut Kohl smatrao nadom europskih demokršćana. Na vlast se uspeo 1998. godine, solidno odradio mandat, bilo je to doba pregovora o ulasku u EU, ali se razbjesnio kad je četiri godine kasnije izgubio izbore iako je priveo kraju pregovore i Mađarska je ušla u Uniju 2004. godine. Ljutnja je rasla jer ni 2006. mađarsko biračko tijelo nije prepoznalo njegovu auru i kad je konačno pobijedio zarekao se da vlast više ne ispusti iz ruku.
Pokorio je Mađarsku, istine radi treba reći da znatan dio te zemlje dijeli njegove stavove ne samo zato što im ih je nametnuo.
Nametnuo se velikim prijateljem Srbije i Republike Srpske, desne političke opcije u Sjevernoj Makedoniji, ali to je malo, nije ni cijeli Zapadni Balkan.
Mađarska i regija su mu premalo, njegov ego traži više, sili ga na više, on zna da su njegova rješenja za globalne probleme najbolja, a u EU su ga sveli na izopćenika. Morao je napustiti najjaču političku grupaciju u Europskom parlamentu, Europsku pučku stranku, jer joj se nije sviđalo kako se odnosi prema vladavini prava, a on dobro zna kako treba vladati pravom.
Onda se pojavio on, Donald Trump, čovjek s kojim dijeli ideje o potrebnoj nadmoći bijele rase, politici utemeljenoj na kršćanstvu iako obojica kradu i lažu da ne ulazim dublje u grijehe. Pa Trump izgubi izbore, Putin pokrene rat, Xi podržava Putina u ratu, a Orbán nema druge nego prikloniti se većini u EU koja nameće sankcije Moskvi jer je na kocki nasušno potreban novac iz europskih fondova.
I onda je došao taj dan, Orbán preuzima predsjedavanje našom Unijom. Sada on definira dnevni red EU, ne mora čekati, došlo je njegovih 15 minuta slave. Ne vole ga ti liberalni demokrati, neće ga Biden, nije htio ni Sunak, neće ni Starmer (bivši i novi britanski premijeri), ali vrata mu širom otvaraju Putin, Xi, Trump, Erdoğan. Pregovara Mađar zaslijepljen veličinom koju vidi u zrcalu o miru u Ukrajini, sigurnosti u Europi iako mu nitko za to nije dao mandat, a i oni s kojima razgovara ga ne shvaćaju ozbiljno. Ne treba njemu mandat, on ima misiju, e, takvi su najopasniji. Ići će i kod drugih, autokrata, jer samo ga takvi žele.
Dobra stvar u svemu je da je Hrvatska poduzele potrebne mjere da Orbánov kućni oligarh Lőrinc Mészáros ne kupi hrvatske poljoprivredne tvrtke. Suradnja s Mađarskom da, s Orbánovim lieblinzima nikako.