Od sačme do čavala: kako je sitni kovinski otpad sijao smrt

Čavao zabijen u grudni koš i vidljiv na rendgenskom snimku doima se kao još jedna, paklenski okrutna domišljatost bruxelleskih atentatora.

Baš tome ubacivanju čavala u eksploziv treba pripisati veći broj smrtonosnih rana i razmjerno velik broj amputacija udova, čime je znatno pogoršana tragična bilanca prekjučerašnjih samoubilačkih eksplozija. Naime, puka detonacija eksplozivnog punjenja bila bi kadra u neposrednoj blizini rastrgati tijela, ali bi snaga zračnog pritiska opadala, zbog otpora inog zraka i drugih tijela, znatnije od kvadrata udaljenosti, pa bi već na stanovitoj udaljenosti izazvala bolne kontuzije, ali ne i smrtonosne posljedice. Žrtve u Bruxellesu stradale su i od dijelova razbijenih stropova, ponajviše stakala, pa od predmeta koje je snaga eksplozije pretvorila u projektile. Ipak, najrazornije su djelovali komadi metala, poput čavala, jer su nanosili razderotine, trgali mišićno i vezivno tkivo, odnosno krvne žile, osudivši žrtvu na amputaciju ili iskrvavljenje.

Razoran učinak sitnih kovinskih otpadaka uočen je nedugo poslije pronalaska vatrenog oružja, pa su za uništavanje pješaštva i općenito žive sile topnički projektili bivali punjeni kartečom, dok se za divljač koristila sačma, manje precizna od metka, ali kadra zahvatiti širi krug. Britanski topnički časnik Henry Shrapnel je prije nešto više od dva stoljeća usavršio karteču tako da ne eksplodira već u cijevi, nego tek pred ciljem, pa je tako nastao šrapnel. Još ranije, u XVI stoljeću, izumljene su granate koje se aktiviraju tek na cilju, pa se razornom naziva granata koja se rasprskuje na više dijelova i svaki dalje kosi kao poseban ubojit projektil. Po istoj je logici konstruirana ručna granata ili ručna bomba, čije je tijelo obično izbrazdano ili izvana ili iznutra da se lakše rasprsne, a suvremene još imaju još sačmu između eksplozivnog punjenja i košuljice. Teroristi su primijenili ta davna ubilačka znanja po načelu: sam svoj majstor, jer im je cilj bio ne samo ubijati, nego i terorizirati posljedicama. Stoga su umjesto sačme ili karteče koristili ono što se inače koristi za spajanje a ne za razaranje: brokve ili čavle.