Neke od njih sebe zovu ‘Vješticama‘, druge kažu da su ‘Valkire‘, a sve se okupljaju u Buči, mjestu u Kijevskoj oblasti, gdje su tijekom okupacije u proljeće 2022. ruski vojnici pobili stotine civila. Sada u Buči djeluje lokalna postrojba teritorijalne obrane, koja je ovog proljeća počela regrutirati mobilne borbene postrojbe - koje se sastoje isključivo od volonterki. A ove ženske jedinice, koje su se prozvale ‘Vještice‘ i ‘Valkire‘, obučene su da štite ukrajinsko nebo od ruskih dronova i projektila.
Svaka članica tih postrojbi ima specifičnu ulogu: vozačica, mitraljeskinja i njezina pomoćnica, promatračica vatre, dok ostale pomažu u uočavanju zračnih ciljeva. ‘Vještice‘ i ‘Valkire‘ koriste mitraljeze Maxim kalibra 7,62 mm, koji su teški 25 kilograma i ispaljuju 600 metaka u minuti.
- Mnogi se ljudi smiju kada čuju za žene za mitraljezom, ali želim vam objasniti: prilično su učinkovite, ispričao je novinarima ukrajinski pukovnik Andrij Verlatij, koji je načelnik stožera Teritorijalne obrane Buče.
- Prilično precizno gađaju, a koristimo dvostruke Maxime jer se ne pregrijavaju niti poslije duge upotrebe i precizni su. Borkinja mitraljeskinja i njezina pomoćnica mijenjaju streljivo u sekundi, i definitivno su dokazale da znaju uništavati neprijateljske letjelice. Samo ovog mjeseca oborile su nekoliko Shaheda, otkrio je pukovnik Verlatij.
Velik udio žena u vojsci
Iako ruska agresija traje dvije i pol godine, rijetko se spominje podatak da žene čine čak 15 posto vojnog osoblja ukrajinskih oružani snaga, a ako se ubroje svi koji su uključeni u vojnu sferu, na primjer, kao civilno osoblje Ministarstva obrane, tada žene čine četvrtinu ukrajinskog obrambenog sustava. Nakon što je počela ruska invazija interes ukrajinskih žena za službu još je više porastao.
- Navikli smo misliti da rat nema žensko lice, da je rat muško isključivo područje. Do nas dolaze samo izolirani dokazi o tome što se događa ženama tijekom ovog vojnog sukoba. No, žene nisu samo žrtve rata, već i sudionice, napisala je još u ljeto 2022. Nastja Krasilnikova, koja se predstavlja kao ‘novinarka, blogerica i femaktivistica‘, a od početka rata skuplja priče Ukrajinki na svom telegram kanalu pod nazivom ‘Pljačkaševa kći‘.
Novinari Ukrajinske Pravde otputovali su u Buču, gdje su razgovarali s nekim pripadnicama ‘Valkira‘ i ‘Vještica‘. Ipak, neke nisu bile spremne govoriti o sebi i pokazati svoje lice pred kamerama jer još uvijek nisu obavijestile rodbinu o svom sudjelovanju u ratu, dok druge imaju rodbinu na okupiranom području.
Sve je počelo ovog travnja, nakon što je puno pripadnika dobrovoljačke postrojbe iz Buče otišlo na bojište. Dvije ‘vještice‘ također su potpisale ugovore s ukrajinskim oružanim snagama. Jedna je postala zapovjednik voda vatrene potpore u jurišnoj bojni, a druga je trenutno na časničkim tečajevima, pripremajući se za zapovijedanje posadama višecijevnih raketnih sustava. No, zbog odlaska muškaraca na frontu ostalo je prazno sedamdesetak borbenih mjesta u teritorijalnoj obrani i sada ih popunjavaju tamošnje žene.
- Vidim da su žene koje dolaze kod nas ponekad više motivirane od muškaraca. Mnoge od njih su prije bile majke i čuvarice. A onda su došli p***eri i uništili im živote. Oslobodili su u njima takvu energiju da nismo trebali napraviti apsolutno ništa. Ne daj Bože da Rusi opet dođu ovamo! Bit će nevolja za njih. Zato što su Ukrajinke gorljivije od muškaraca, objasnio je pukovnik Andrij Verlatij.
Gorljive Ukrajinke
Jedna od njih je - piše Ukrajinska Pravda - Elena iz Lvova. Ona je 2023. došla kod sestre u Kijev i zaposlila se u svojoj struci kao liječnica opće prakse na hitnom odjelu klinike u Buči.
U lipnju ove godine, vraćajući se s prijateljicom Angelinom automobilom iz Odese nakon proslave svog 26. rođendana, na Instagramu je uočila poziv za osnivanje teritorijalne zajednice Buča. Nakon toga obje su djevojke otišle služiti u mobilnoj grupi ‘Vještice‘.
U njezinoj obitelji ima mnogo vojnih lica, otkrila je Elena. Njezin pradjed je služio u OUN-u (ukrajinski nacionalisti u Drugom svjetskom ratu), a prabaka je bila njihova veza. Nju je kum kao petogodišnjakinju počeo voditi na streljanu.
- Ovdje, u trening-centru, dopustili su mi da pucam s Browningom. Ispalila je samo 25 komada streljiva da pogodi jedanaest zračnih ciljeva. Velika preciznost, mala potrošnja streljiva, pa je zapovjednik rekao: ‘Bit ćeš mitraljezac!‘.
Valentina je po struci veterinarka. U veljači 2022. našla se pod ruskom okupacijom u svom domu u regiji Kijev i svjedočila je bombardiranju zračne luke Gostomel, granatiranju Irpina i Buče. Tri tjedna kasnije uspjela je pobjeći iz okruženja - njih osmero je otišlo u jednom autu. Prije dva mjeseca Valentina se pridružila ‘Valkirama‘. Tijekom treninga najviše ju je brinula tjelesna aktivnost jer je mislila da neće uspjeti završiti stazu s preprekama, ali na kraju je to dvaput uspjela.
- Moje mjesto je ovdje jer ovaj rat neće završiti bez nas žena. Prestanimo sjediti u kuhinji kod kuće. Možete uzeti oružje i doći braniti komad naše zemlje, naše zajednice. Muškarci idu naprijed, a mi ih mijenjamo. I vidimo da možemo, rekla je novinarima.
Julija je radila u salonu ljepote u Kijevu. Četvrtog dana ruske invazije, ona i njezino dijete otišli su u Poljsku, ali vratila se nakon tri mjeseca.
- Ne mogu sebi objasniti zašto sam uopće otišla. Bila je to neka vrsta spontane odluke. Vjerojatno sam željela sačuvati djetetovu psihu, ali tamo je za psihu puno gore nego kod kuće, kaže ona.
Julija je jedno jutro stavila naušnice u obliku aviona Mriya, koji je ruska vojska uništila u Gostomelu, i otišla se upisati u dobrovoljačku formaciju Buča. Sada je zapovjednica mobilne vatrene grupe ‘Valkire‘ i bavi se prilagodbom vatre. Priznala je da joj je puno teže u civilnom životu - među ljudima koji nisu otišli u rat.
- Momci idu na frontu, a mi smo tu, čuvamo nebo, našu djecu, civile koji su iza nas. Može li biti većeg motiva? glasilo je retoričko pitanje ‘Valkirine‘ zapovjednice.