‘Ono što sam vidio u Europi trebalo bi nas upozoriti, bilo bi gore od svega u zadnjih 70 godina. Možete se samo moliti...‘

„Nikada u životu nisam vidio toliki broj i kompleksnost užasavajućih rana kao u Ukrajini“, napisao je u komentaru za Wall Street Journal jedan od američkih kirurga s ogromnim vojnim iskustvom, inače bivši guverner Kanzasa, dr. Jeff Colyer. Svjedočenje iskusnog eksperta o nestvarnom hororu u Ukrajini crveni je alarm za sve koji ignoriraju ljudske žrtve kao važan faktor za donošenje političkih odluka za ili protiv primirja kao najjednostavnijeg načina za zaustavljanje krvoprolića i masovnih patnji.

U zapadnim medijima često se provlači teza političara kako su svi oni koji predlažu mir zapravo agenti Vladimira Putina koji mu pomažu u realizaciji monstruoznog nasilja kako bi realizirao zle ciljeve. Takva logika, nažalost, ne može ponuditi suvisli odgovor poginulima, osakaćenima ili pak onima koji se broje kao „ozlijeđeni u ratu“ iako su de facto ostali bez kompletnog lica. „Ono što se događa u Europi trebalo bi nas upozoriti na danak potencijalnog sukoba s Rusijom, Kinom ili Sjevernom Korejom. Bile bi to veće i gore od svega što je Amerika vidjela u 70 godina. Molite se da SAD nema takav rat“, napisao je Colyer.

Ključna je teza dr. Colyera da niti jedno napredno društvo, pa niti Sjedinjene Države, ne može izdržati pritisak žrtava modernog rata kakav se vodi u Ukrajini.

„Nije da sumnjam da bi američka vojska prevladala. Amerika bi pobijedila. Problem je u tome što američki zdravstveni sustav - uključujući Odjel za zdravstvo i socijalne usluge, Pentagon i Odjel za pitanja veterana - nije spreman nositi se s velikim brojem katastrofalno ozlijeđenih civila i vojnika ozlijeđenih topništvom, bespilotnim letjelicama, hipersoničnim i gliserskim bombama“, poručuje dr. Colyer, osoba s referencama koje jamče da točno zna što priča.

Dr. Colyer je, naime, kroz desetljeća volontirao u Afganistanu, Sovjetskom Savezu, Kambodži, Jugoslaviji, Iraku, Somaliji, Sudanu, Sierra Leoneu, Južnom Sudanu, Libiji, Srednjoj Americi, Siriji, Jordanu, Armeniji, Pakistanu..., a zatekao se i u situaciji da tijekom genocida u južnoj Ruandi, u kojem je pobijeno milijun ljudi, bude jedini kirurg. I čovjek koji je sve to prošao sada poručuje: „Rat u 2024. gori je nego što je bio – pogotovo za civile“.

Je li moguće da zapadni mediji zapravo ignoriraju prave informacije o brutalnosti rata u Ukrajini jer su previše uznemirujuće? Do medija dolaze priče da su ukrajinske bolnice postale mjesta užasa, ali bez detalja, tj. informacija koje zapravo opisuju razmjere horora.

Dr. Colyer je radio u bolnici Mečnikov u Dnjepru; objektu nalik velikim hrvatskim kliničkim centrima. U toj bolnici od početka rata na lijevu ruku svakog ranjenog flomasterom su ispisali redni broj. Do danas su u dnjeparskoj bolnici to učinili na rukama više od 28 tisuća pacijenata. Colyer upozorava da je u 20 godina rata u Afganistanu ukupno ranjeno 20.000 Amerikanaca, od čega ih je 2354 poginulo. Bolnica u Dnjepru od početka rata do danas po pritiskom je kao da se polovina od 34.000 godišnje ranjenih u Sjedinjenim Državama šalju u samo jednu američku bolnicu. Fokusirani pakao.

Treba voditi računa o vrsti ozljeda, odnosno rana u modernom ratu kakav se vodi u Ukrajini, upozorava dr. Colyer.

„Ovo nisu samo rane na mesu ili jednostavno slomljene noge. Pacijenti se dovoze s kombinacijama rana na mozgu, licu, prsima, abdomenu... Mnogi zahtijevaju amputacije. Inače dežuram gotovo 300 dana godišnje za složene kraniofacijalne/plastične traume u tri glavna traumatološka centra. I mislimo da smo sve vidjeli. U Americi, srećom, imamo samo nekoliko najtežih sakaćenja lica - gdje netko izgubi cijelo lice i preživi. U Ukrajini sam ih vidio 12. Vidio sam šrapnele veličine golf loptice i komade zaštitnog oklopa od 3 inča od kevlara izvađene iz pluća i mozga. Šef neurokirurgije u Mečnikovu podijelio je sa mnom iskustvo bolnice s ozljedama vertebralne arterije. (To su dvije arterije u kralježnici koje hrane mozak.) Zbog ogromne sile koja uzrokuje takve ozljede, većina pacijenata umire prije nego što stignu u bolnicu. Tipični neurokirurg će tijekom karijere vidjeti dva ili tri pacijenta s tako strašnim ozljedama. Američka vojska, s nevjerojatnim resursima za evakuaciju, liječila je 18 ozljeda vertebralne arterije tijekom 20 godina u Iraku. Mečnikov je u dvije godine liječio 91“, piše dr. Colyer.

Čak i oni koje ne impresioniraju brojevi moraju ostati pod dojmom ako zamisle uz spomenute brojeve strašne ozljede nanesene ljudskim bićima. Količina ljudskih patnji ipak ostaje nezamisliva.

Sasvim posebna priča su i uvjeti rada liječnika u ukrajinskim bolnicama. Bolnica Mečnikov, primjerice, svaki dan broji ukupno 1700 ranjenika, od kojih je 120 na intenzivnoj njezi. Popriličan logistički izazov je i transport pacijenata u druge bolničke centre. Iz Dnjepra ih nekoliko puta tjednom prebacuju u Kijev. Vožnja u velikoj Ukrajini traje 8 sati.

Dr. Colyer smatra da će grozne rane kakve su viđali u sukobima u Afganistanu i Iraku u povijesti biti pamćene kao dokazi humanijeg oblika ratovanja u odnosu na moderni sukob. Pretežito se radilo o ranama metaka ili projektila iz improviziranih eksplozivnih naprava. Ozljede koje doktori viđaju u Ukrajini su gore prirode.

„Prvo, vojne puške koriste metke koji zakreću kada pogode tijelo, često u skupinama od dva ili tri metka. Skretanje ispuhuje kost i meko tkivo u nakupinama veličine vaše šake. Drugo, rusko topništvo ispalilo je više od šest milijuna granata, svaka s kobnim radijusom od 40 metara. Ukrajina je ispucala samo dva milijuna natrag. SAD nije sudjelovao u ovakvim topničkim dvobojima još od Korejskog rata, kada su moderne medicinske tehnike bile u povoju. Ozljede zadobivene tijekom topničke paljbe zahtijevaju višestruke operacije, složeno zbrinjavanje rana i značajnu rehabilitaciju godinama“, upozorava dr. Colyer te pojašnjava da su sasvim poseban doprinos dale promjene u načinu ratovanja, kao i nove tehnologije:

„...dronovi revolucioniraju bojno polje u Ukrajini, slično kao što je to učinio mitraljez tijekom Prvog svjetskog rata. Mali dronovi, poput modificiranog kvadrokoptera s pričvršćenim eksplozivom, stvaraju rane koje padaju od glave do pete. Američka vojska nikada nije imala posla s ovim. Konačno, klizne bombe i hipersonika zamijenile su glupe bombe. Novo streljivo prolazi kroz rovove i sofisticirane betonske strukture, ostavljajući trag razaranja u tren oka. Ruska raketa Kinžal, hipersonična lansirana iz zraka, može uništiti cijeli gradski blok“, piše dr. Colyer, gospodin koji je siguran da „...svjedočimo revoluciji u destruktivnosti u odnosu prema konvencionalnom ratu. To se zbiva u realnom vremenu, a Sjedinjene Države nisu spremne“.

Jesu li pojedini europski političari doista svjesni što u osnovi znači svaki dan produživanja rata u Ukrajini, kolika je cijena hipotetske pobjede u ratu s Putinom, te što bi zapravo značio termin „pobjeda“.