Orban šokirao izjavom o Hrvatskoj: ‘Da nam nisu uzeli more i mi bismo mogli tankerima dovoziti naftu‘

Nakon izlaska Velike Britanije iz Europske unije, mnogi su se bojali da bi druge zemlje mogle slijediti taj primjer, no Brexit je imao upravo suprotan učinak i diljem kontinenta ublažio je euroskepticizam.

Za jednu bi zemlju, međutim, izlazak iz Europske unije mogao biti jedini odgovor na njezine duboke i nepomirljive razlike s Bruxellesom: Mađarsku.

Mađarska i ostatak zemalja EU-a trenutno se nalaze na suprotnim stranama trenutno najvažnijeg geopolitičkog pitanja - rata Rusije protiv Ukrajine.

Iako su Njemačka i druge tradicionalno kolebljive članice sada krenule u smjeru naftnog embarga protiv Rusije, Mađarska i dalje odgađa odluku, koristeći argumente koji su, koliko zapaljivi, toliko i smiješni, piše Politico u svojoj najnovijoj analizi.

'Oni koji imaju more i luke mogu dovoziti naftu tankerima', rekao je mađarski premijer Viktor Orban u intervjuu za radio Kossuth prošlog tjedna.

'Da nam to nisu oduzeli', dodao je, misleći na dalmatinsku obalu, koja je nekada bila dio Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, a danas dio samostalne Hrvatske i članice EU, 'imali bismo i luku'.

Ovo nije prvi put da se Mađarska našla u sukobu s ostatkom EU-a. Od vladavine prava do prava homoseksualaca, politike azila i odnosa s Kinom, Orban ima naviku prkositi europskom konsenzusu.

No ovoga puta je stvar drugačija.

Za početak, tu je veličina problema. Rat Rusije protiv Ukrajine nije samo još jedno pitanje podjela. To narušava najosnovnije načelo europskog političkog poretka: da se nacionalne granice ne mogu mijenjati silom i da bez obzira na njihovu veličinu, nacije nemaju moć veta nad vanjskopolitičkim izborima svojih susjeda.

Invazija također izravno ugrožava sigurnost Europe - ako ruski predsjednik Vladimir Putin uspije pokoriti Ukrajinu, istočni blok NATO-a, od Poljske do Rumunjske, postao bi mnogo ranjiviji i skuplji za obranu.

Mađarska ovoga puta uistinu ostaje sama. Iako su neke druge članice EU-a također iznijele prigovore na embargo uvoza ruske nafte, nisu bile nepopustljive kao Mađarska. Orban je čak pokazao da je spreman žrtvovati odnos sa svojim dugogodišnjim saveznicima u Varšavi na oltaru mađarsko-ruskog partnerstva, piše Politico.

Kao što sugerira komentar mađarskog moćnika o dalmatinskim lukama, ruski imperijalni osvajački rat nailazi na odjek među onima koji još uvijek s čežnjom gledaju na kartu 'Velike Mađarske' - koju Orbanov glasnogovornik Zoltan Kovacs drži istaknutu u svom uredu.

Osim toga, nakon izbora u travnju, malo je izgleda za bilo kakvu promjenu mađarske politike u bliskoj budućnosti. EU se jednostavno mora nositi s Orbanovom Mađarskom onakvom kakva postoji, a ne živjeti u iluziji da se u tom slučaju proteklih 12 godina radilo o privremenom odstupanju. Nakon više od desetljeća na vlasti, Orbanova je vladavina čvrsto ukorijenjena, a oporba je slaba, demoralizirana i bez vođe.

Postoji razlog za razmišljanje da se nepomirljivi sukob između mađarske vlade i ostatka EU-a ne može i ne smije riješiti kompromisom najmanjeg zajedničkog nazivnika, već samo tako da dvije strane odu svaka svojim putem.

Politico ističe da Mađarskoj europske institucije i vlade preostalih 26 zemalja nikako ne bi trebale povlađivati.

Moraju bojkotirati mađarske predstavnike u Vijeću – baš kao što je ostatak EU-a bojkotirao Austriju 2000. godine, nakon što se njezinoj vladajućoj koaliciji pridružila krajnje desna Slobodarska stranka Austrije.

Kad se odluči na to, EU može igrati tvrdoglavo. Radi samoodržanja, vrijeme je da to učini sada i prestane maziti revizionističkog autokrata koji je povezan s Moskvom i Pekingom, zaključuje Politico.