Osveta na djelu: Još jedan urednik odlazi zbog princeze Kate

Urednik irskog dnevnika Irish Daily Star Michael O’Kane jučer je dao ostavku kao “rezultat objave od 15. rujna 2012.” Riječ je o objavi topless fotografija princeze Kate, snimljenih teleobjektivom dok se s princom Williamom odmarala na privatnom imanju u francuskoj Provansi. Nakon što je britanski tabloid Closer objavio fotografije, Buckinghamska palača uzvratila je jače nego ikada. Objavu fotografija nazvali su “grotesknim” napadom na privatnost i upozorili da je “prijeđena crvena linija”. William i Kate zatim su pokrenuli pravnu ofenzivu, odlučni od Closera napraviti zastrašujući primjer svim ostalim tabloidima. Princeza je prekršila kraljevski bonton, praktički je javno pokazala grudi, paparazzi koji su je slikali tvrde da “su se vidjele golim okom s autoceste”. Ali gotovo svaki urednik i novinar koji je bio povezan s objavom tih fotografija završio je loše.

Goli princ Harry

Gotovo istodobno objavljene su fotografije golog princa Harryja koje je netko od gostiju na razuzdanom tulumu u Las Vegasu snimio mobitelom i dao novinama. Harryja kraljevska obitelj nije štitila, pustili su ga da snosi odgovornost za svoj skandal. Jasna razlika koju su napravili u ta dva slučaja pokazuje ne samo po kojoj liniji slavni Britanci godinama vode rat protiv tabloida, već i da je taj rat praktički gotov.

U britanskoj kraljevskoj obitelji nikada nije nedostajalo robe za novine. Od kralja Edwarda VIII. koji je abdicirao zbog ljubavi prema Wallis Simpson, preko Charlesove tajne veze s Camillom, Harryjeva pojavljivanja na partyju u nacističkoj uniformi do Sarah Ferguson koja za 40.000 dolara prodaje pristup svome bivšem suprugu, vojvodi od Yorka, ne znajući da razgovara s novinarom, za mnogo što imaju odgovarati pred britanskom javnošću. Ali interes tabloida za kraljevsku obitelj posljednjih je 20 godina otišao u sasvim drugom smjeru.

Kateine fotografije objavljene su malo nakon 15. obljetnice pogibije princeze Diane, što i nije samo simboličan podatak. Dianinim i Charlesovim zarukama 1980. počeo je dugotrajan i za mnoge mučan proces u kojemu su britanski tabloidi preuzimali kontrolu nad javnim prostorom u zemlji. Kad se pokazalo da tabloidi mogu vrijeđati, ponižavati i kad god hoće slikati superprivilegiranu pripadnicu kraljevske obitelji jer je pretvaraju u najomiljeniju i najslavniju osobu na svijetu, što su tek mogli s “običnim” celebrityjima i moćnicima.

Pakt s paparazzima

Nezaštićena, jer se kraljevska obitelj nije snašla s novim fenomenom pa su mislili da Diana nečim sama izaziva histeriju tabloida i prepuštali su je njima da je “nauče pameti”, princeza je ušla u neobičan pakt s paparazzima. Dok se razjasnilo da je tabloidi samo iskorištavaju kao tvornicu novca za svoje izdavače, bilo je kasno. Preko Diane cijela je kraljevska obitelj na neki način bila izložena i premrežena informacijskim kanalima. Poklopilo se to s rastom carstva Ruperta Murdocha koji je inovirao predatorsko novinarstvo pretvaranjem Suna i kasnije News of The Worlda u tabloide. Takvo se novinarstvo zasniva na objavi svih informacija o javnim osobama do kojih novinari mogu doći, bez obzira na to koliko su one relevantne i u interesu javnosti i koliko su vezane uz neki povod ili temu. Da bi se takve, često nevažne ili potpuno idiotske priče mogle prodavati iz dana u dan, urednička politika mora negirati društvene institute, uspostavljene odnose pa čak i zajedničke vrijednosti i ne dopuštati pitanje treba li profesionalna budućnost suca, političara ili glumca ovisiti o tome koju seksualnu pozu voli. Izvrćući pojam javne odgovornosti i odgovornosti prema javnosti, tabloidi su nametnuli uvjerenje da je svaka javna osoba zaslužila medijski progon jer na neki način živi od pažnje te javnosti ili je njezina profesija naprosto izlaže njoj. Čitatelji su svedeni na glupe voajere kojima su se po potrebi izmišljali razlozi zašto je činjenica da neki parlamentarac nosi tange ili je homoseksualac bitna za demokraciju u Britaniji. Murdochove su redakcije još 80-ih prisluškivale sve i svakoga, pa tako i svoju trofejnu žrtvu Lady Dianu.

Novinari kao špijuni

Ona je to znala, ali nije mogla ništa učiniti. Čitatelji nisu imali pojma da sočne priče koje kupuju kao ludi gradeći Murdochovo financijsko carstvo nisu nastale propisnim novinarskim radom, već na kaznenim djelima: potkupljivanju policajaca, plaćanju privatnih detektiva, provaljivanju u stanove, prisluškivanju telefonskih linija i hakiranju kompjutora. Čitali su što je Lady Di šaputala na telefon sa svojim ljubavnicima nakon što je ostavila Charlesa, pregledavali njezine zdravstvene kartone s listama sedativa i antidepresiva koje su joj prepisivali liječnici, znali su što jede i što povraća boreći se s bulimijom i kakav otrov protiv nje sipa Camilla dok Diane nema u prostoriji. Uživali u senzacijama sve do posljednje fotografije, mrtve princeze u skršenom Mercedesu.

Mirror izgubio tužbu

Masa pojedinačnih sudskih sporova u koje su javne osobe ulazile s tabloidima u Velikoj Britaniji i borba tradicionalnih novina i strukovnih udruga da sačuvaju profesiju nije bitno popravila stvar. Pred tabloidima su se ispriječili zakonodavci i sudstvo. Prekretnica je bila presuda u tužbi top-modela Naomi Campbell protiv tabloida Mirror nakon što su objavili slike na kojima ona izlazi sa sastanka liječenih narkomana.

Iako je Naomi u jednom trenutku uhvaćena u laži, sudac je na kraju presudio protiv Mirrora uz obrazloženje: “Iako mnogi aspekti privatnih života slavnih osoba i javnih figura neizbježno ulaze u domenu javnoga, iz toga ne proizlazi da je svaki detalj njihovih privatnih života legitimni interes novinara. Oni imaju pravo na određeni prostor privatnosti”. Sudac je presudu temeljio na Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njezinu članku 8. o pravu na poštivanje privatnog i obiteljskom života ugrađenom i u britanske zakone. O tome što je privatna informacija odlučuju same javne osobe, a mediji ih smiju objaviti samo kada to moraju po dužnosti, zbog opravdanog interesa javnosti.