Utorak 2. srpnja ujedno je bio 860. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Pri tome, ta se država zadnjih dana peče na temperaturama preko 35 stupnjeva, a krajem tjedna trebalo bi postati još i toplije, uz mjestimična olujna nevremena. Zato i ne čudi da zadnjih dana uz ratne štete i bitno pojačana potrošnja struje pridonosi masivnim redukcijama – no sada i europske države zbog vrućina i pojačane potrošnje mogu tek smanjeno pomagati Ukrajini, tako da i uvoz zapravo varira te manje doprinosi podmirenju potreba (u nedjelju 30. lipnja bilo je uvezeno oko 33.231 MWh struje). Naravno, u mjesecima koji nadolaze mnogo će ovisiti i o popravcima raznih elektrana (bilo redovitim remontima ili uklanjanju ratnih šteta). Ako se do zime ne uspije popraviti bitnije proizvodne resurse, zemlja koja je prije ruske agresije proizvodila oko 56 GW struje (a sada je navodno ostala na oko 18 GW) definitivno više neće biti izvoznica struje. Dapače, stručnjaci procjenjuju da će manjak struje iznositi 30-35 posto potreba, što znači redukcije od minimalno 12 sati dnevno, a možda i više bude li dodatnih šteta. Ipak, za sada su dnevne redukcije od 17 do 23 sata ona bolja varijanta, a pojedini eksperti preporučuju i da svaka ukrajinska obitelj (koja si to može priuštiti) hitno investira 3 do 4 tisuće USD u vlastitu energetsku opremu – da barem donekle smanje utjecaj redukcija na svakodnevni život.
Za to vrijeme rat se intenzivno nastavlja - samo prošloga tjedna je bilo preko 800 ruskih ispuštanja vođenih zrakoplovnih bombi na ukrajinske gradove i sela. Jednako tako, usprkos brojnim obećanjima, nastavlja se i nedostatak protuzračnog naoružanja – kojem se barem za obranu od bespilotnih letjelica izgleda zadnje vrijeme nastoji doskočiti i uključivanjem u obranu zemlje starih vježbovnih aviona Jak-52 kojima se napada protivničke izvidničke i kamikaza-dronove u dolasku. Dok su ove aktivnosti u međuvremenu bile uhvaćene i kamerom ruskih bespilotnih letjelica – još nema nikakve potvrde glasinama da je najmanje jedan rabljeni zapadni borbeni avion F-16 prošloga tjedna stigao u Ukrajinu. Budući su zadnjih tjedana bili okončani obučni ciklusi prvih pilota i tehničkog osoblja, a u ponedjeljak 1. srpnja Nizozemska je izdala i službene dozvole za izvoz 24 aviona F-16 te sedam zrakoplovnih motora u Ukrajinu – sve je moguće.
Ipak, posebnim problemom se u službenom Kijevu postavlja i pitanje kvalitetnog zapovjednog kadra za vođenje aktualnoga rata. Iako je bio na meti brojnih kritika, izgleda da se general Oleksandar Sirski kao Vrhovni zapovjednik ipak relativno dobro nosi s teretom – što definitivno nije bio slučaj i s general-pukovnikom Jurijem Sodolom, 24. lipnja smijenjenim s mjesta zapovjednika Operacije ujedinjenih snaga OS Ukrajine. Naime, taj je visoki časnik pod povećalo nadležnih došao nakon prigovora njegovih niže rangiranih kolega – kako za ruski proboj ukrajinskih linija kod Harkiva početkom svibnja, tako još i više oko 18. lipnja kada je ruska strana započela proboj obrambenih linija istočno od Torecka – kada se pričalo da je Sodol pijančevao po dalekoj Odesi.
Naravno, provlačenje kroz red za napredovanja loša je pojava u miru, a zapravo vrlo ubojita devijacija u ratu – tako da ne čude ni najave da osim same smjene sa zapovjedne dužnosti Sodolu slijedi i ozbiljna istraga za djelovanje od 11. veljače do 24. lipnja ove godine, koliko je bio na ovoj dužnosti. Sve to je tek dio općeg sređivanja stanja, koje neke političke snage u Kijevu opisuju kao rješavanje „generala sovjetskoga tipa“, koji ne brinu za svoje podređene i neradom izazivaju prekomjerne ratne gubitke ionako nedovoljnog ljudstva.
Konačno, napomenimo i da je u ponedjeljak 1. srpnja u Istanbulu bio održan i sastanak odbora „Operativne skupine za protuminsko djelovanje u Crnom moru“ (MSM Black Sea) – koju su osnovale Turska, Bugarska i Rumunjska, i koja je službeno počela s radom u utorak 2. srpnja 2024. godine. U ovom okviru bi saveznički protuminski brodovi, helikopteri i dronovi crnomorskih država trebali raditi na osiguranju od pomorskih mina plovidbe Crnim morem, a inicijativa čije se djelovanje već mjesecima dogovaralo sada je otvorena i za druge NATO članice. Doduše, ta bi suradnja nužno morala biti nekog manjeg i specijaliziranog opsega, budući da Turska još od početka ruske agresije na Ukrajinu ne propušta strane ratne brodove u Crno more. Za razliku od ove korisne novine – bitno su više pod upitnikom zadnjih dana sve učestalije ponavljane teze iz službene Moskve i Minska o tome kako se na granicama Bjelorusije okupljaju ove ili one vojske. Uz konstantno brojenje okolnih NATO snaga (naravno, uz istodobno zanemarivanje vlastitih provokativnih aktivnosti), moglo se čuti i o navodnom povećanju brojnosti ukrajinskih snaga uz granice Bjelorusije – što je posebno nevjerojatno ako se imalo uzme u obzir ozbiljan nedostatak ukrajinskog borbenog ljudstva koji se jasno osjeća širom aktivne bojišnice na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine.
Stanje na terenu
Stanje na sjeveru Harkivske oblasti zadnjih je dana bilo prilično statično. Usprkos nastavku ukrajinskih napada prema okupiranom selu Gliboke, te ruskih napada na ukrajinsko uporište Lipci, nije bilo bitnijih promjena fronte. Slično se moglo reći i za 8 km istočnije ukrajinsko selo Neskučne, kao i 15 km dalje na istok smješteno selo Staricja koje je izgleda i dalje na „ničijoj zemlji“. U samom Vovčansku izgleda da su nastavljeni agresorski napadi na istočni dio centra grada, uz istodobno držanje ruske otporne točke u tamošnjem Agregatnom zavodu (koji je trpio jaka bombardiranja) – dok branitelji nastavljaju pokušaje sjevernog prodora na istočnim rubovima grada i nadalje drže selo Tihe, smješteno oko 4 km istočno od Vovčanska. Na stanju stvari tu nisu ništa promijenili ni učestali ruski napadi vođenim zrakoplovnim bombama, koji su tek pomogli održati ruske položaje dok se dalje prema granici užurbano pokušavaju graditi i neke ruske poljske utvrde, uz masivne gubitke ondje korištene građevinske mehanizacije.
Što se tiče bojišnice na istoku Ukrajine – i dalje se svakodnevno čuje o ruskim napadima istočno od Kupjanska, a navodno je ondje agresorima uspjelo izvesti i manje pomake oko ukrajinskog uporišta Sinkivka. Ipak, veću promjenu se bilježilo oko 17 km jugoistočno od Kupjanska niz magistralu P-07, gdje se Ruska Federacija 1. srpnja službeno pohvalila zauzimanjem sela Stepova Novoselivka – iako se s ukrajinske strane i nadalje čuje o tamošnjim borbama i zračnim napadima na istočniju točku ukrajinskog otpora oko nadvožnjaka na samoj cesti P-07 od Kupjanska prema okupiranom Svatove. Žestoke borbe bilježile su se i desetak km južnije oko sela Pišćane i Berestove, dok se zapadno od Svatove registriralo i ruski prilazak ukrajinskom uporištu Stelmahivka - baš kao što su agresori osvanuli i na jugoistočnom rubu ukrajinskog uporišta Makiivka. Dakle, ne bi čudilo da ova dva sela postanu novo žestoko bojište na fronti sjeverno od rijeke Siverski Donjec, dok se o ukrajinskim napredovanjima i nadalje čulo bliže tom vodotoku, na ponešto južnijem potezu Nevske-Terni-Torske-Serebrjanske šume.
Bojišnica južno od rijeke Siverski Donjec i zadnjih je dana bila poprište ogorčenih borbi – kako na prostoru Bilogorivke, tako i južnije oko Verhnokamjanske i Spirne (koje su ruski službeni izvori u nedjelju 30. lipnja proglasili okupiranima, iako ukrajinski izvori i nadalje spominju tamošnje borbe i otpor agresoru). Dok to pitanje i dalje ostaje relativno nejasno, nema dvojbe da se agresori dalje prema okupiranom Soledaru itekako primiču ukrajinskom uporištu Viimka, dok je zadnjih dana nastavljen i njihov prodor iz svježe okupirane Rozdolivke na sjever, kako na tamošnje visove, tako i uz cestu i prugu prema nedalekom ukrajinskom selu Pereizne. Za razliku od toga, zapadno od okupiranog grada Bahmuta bilježi se nastavak ruskih napada na sjeverozapadno selo Grigorivka, a onda i nastavak borbi za Časiv Jar – kako za (1) prostor oko Kalinine na sjeverozapadu, tako i (2) pojedine blokove „Kanalske četvrti“ (gdje su Ukrajinci usprkos žestokim bombardiranjima i upadima agresora držali dio zgrada na jugozapadu, da bi i to možda tijekom utorka palo u ruke okupatora), te (3) za jugozapadne prilaze vodnom kanalu „Siverski Donjec – Donbas“ (i pojedine južne dijelove samog Časiv Jara, koji također trpe česta bombardiranja i granatiranja).
Posebno treba spomenuti stanje oko 20 km južno od Bahmuta – gdje se nastavljaju zadnja tri tjedna rasplamsane borbe na istočnim prilazima ukrajinskom uporištu Toreck. Dok pojedini ukrajinski vojni izvori to područje spominju kao potencijalnu početnu točku šireg prodora na sjeverozapad do zaleđa Časiv Jara – ondje ipak treba pažnju usmjeriti na lokalne prodore koji ruske snage postupno približavaju samom Torecku (posebno kroz tamošnja predgrađa Pivnične, Zalizne na istoku i New York na jugu). Dok nije jasno stanje naselja Pivdenje jugoistočno od Torecka, iz ruskih službenih izvora u subotu 29. lipnja čulo se o osvajanju sela Šumi (što je neslužbeno bilo jasno dobrih tjedan dana ranije) – a izgleda da je izveden i ozbiljan prodor s juga (od donedavne fronte kod Novoselivke na sjever prema Jurivki, selu južno od New Yorka). Uz to, iz ruskih se izvora u nedjelju 30. lipnja čulo i o prodoru jurišnika skupine snaga „Centar“ kroz oko 3 km tunela negdje u pozadinu „velikog uporišta ukrajinskih Oružanih snaga“ u predgrađu sela Pivnične – no nije jasno gdje bi taj tunel „uz kanal Siverski Donjec“ zapravo išao i o kojem je točno uporištu riječ – budući su veći pomaci bojišnice ipak bilježeni malo južnije, dok se obrana naselja Pivnične i dalje izgleda drži. Dakle, za sada tu nije riječ o bitnom prodoru kakav se tunelom bilježilo 20. siječnja na jugu obrambenog pojasa Avdiivke, kada se navodno iskoristilo jedan od postojećih tehničkih tunela za ruski upad u pozadinu ukrajinskog uporišta Carska Ohota. Jednako tako, nema tu još osnove ni za ikakve ozbiljnije zaključke oko navodnog skorog slanja 5 brigada sjevernokorejskih inženjeraca – kojima neki pripisuju angažiranje na ljetnim iskopima tunelskih prolaza ispod ukrajinske obrane, bilo kod Torecka ili negdje drugdje. Ipak, riječ je o ovećem uvelike urbanom prostoru u kojem borbe zasigurno neće biti lake.
Najžešće borbe zadnjih dana opet su se odvijale sjeverozapadno od okupiranog Donjecka – kako na nastavku bojišta oko već spomenute Avdiivke, koja je bila okupirana sredinom veljače, tako i u neposrednoj okolini okupiranog sela Očeretine (koje je u ruske ruke palo krajem travnja). (1) Sjeverozapadno od Očeretine ruski službeni izvori su u nedjelju 30. lipnja objavili okupaciju sela Novooleksandrivka (u ruskim rukama od 23. lipnja), iz čijeg su prostora nastavljeni i daljnji prodori kako na sjeverozapad prema selu Vozdviženka, tako i na zapad prema selu Lozuvatske. Jednako tako, nastavljene su i (2) borbe uz cestu i prugu prema ukrajinskim selima Progres i Vovče oko 8 km zapadno od Očeretine, kao i (3) nalet na jugozapad, kroz Sokil koji je definitivno okupiran u nedjelju 30. lipnja, pa na prilaze zapadnijim ukrajinskim uporištima Jevgenivka i Voshod. Na otvorenim prostorima južno od ovih sela i dalje stoje pojedine ukrajinske poljske fortifikacije koje brane sjeverni prilaz selu Novoselivka Perša – na koje agresori nasrću sa sjeveroistoka (iz prostora sela Novopokrovske, okupiranog još 13. lipnja, iako je to iz ruskih izvora službeno potvrđeno tek u ponedjeljak 1. srpnja), te kroz otvorene prostore s istoka. Na jug bojišnica i nadalje teče prema selu Jasnobrodivka, za koje se iz pojedinih ruskih izvora čulo da je napušteno od ukrajinske posade u nedjelju 30. lipnja – iako tu nema potvrde okupaciji, a ukrajinski izvori i u utorak 2. srpnja spominju tamošnje borbe. Samo dva kilometra južnije moglo se čuti o ruskom napredovanju uz obale Karlivskog rezervoara (kako sjeverno prema prevlaci na rijeci Vovča, tako i po južnoj obali u prve kuće samog naselja Karlivka) iz okupiranog sela Netailove.
Dalje niz bojišnicu treba spomenuti borbe oko sela Nevelske, gdje je izgleda u ruske ruke pao prostor izbočenog uporišta sjeveroistočno od Nevelske, dok se i nadalje drže ukrajinski položaji na sjeverozapadu grada Krasnogorivka – kojeg Rusi sada drže glavninu, postupno napredujući kroz ukrajinske položaje u njegovu urbanom prostoru uz učestale zračne i termobaričke udare. Slično je stanje i oko 16 km južnije, gdje se bilježe žestoke borbe na prilazima ukrajinskom uporištu Kostjantinivka, kako sa sjevera, tako i s istoka i jugoistoka. To naselje, zajedno s prostorima uz cestu O-0532 na jugozapad, uz Vodjane pa prema Vugledaru, zadnje je vrijeme predmetom kontinuiranog pritiska agresora, koji preko poljoprivrednih područja i pojedinih pošumljenih međa polako s istoka prilazi ovoj prometnici i ukrajinskim naseljima koja štite njenu trasu.
Konačno, spomenimo nastavak borbi i južno od Velike Novosilke – gdje se bilježe borbe na prilazima ukrajinskom uporištu Urožaine, na istočnoj obali rijeke Mokri Jali, dok izgleda da je ne samo praktično okončano okupiranje sela Staromajorske na zapadnoj obali te rijeke, već se agresorske napade na toj strani bilježi i oko 2 km sjevernije, na prilazima ukrajinskim selima Makarivka (oslobođenom 11. lipnja 2023. godine u prvim fazama tadašnje ukrajinske ljetne ofenzive) te Rivnopil (oslobođen 26. lipnja 2023.). Nažalost, na glavnom pravcu te prošlogodišnje operacije i nadalje se bilježe ruski napadi sjeverno od sela Robotine, gdje agresori ne prestaju napadati prilaze lani oslobođenom prostoru južno od Orihiva (pritisak na sela Novandriivka, Novodanilivka, Mala Tokmačka). Jednako tako ne prestaje ni ruski pritisak na ukrajinske mostobrane na donjem toku Dnjepra – gdje se i dalje drži i selo Krinki, gdje je barem na trenutak izgledalo da agresori imaju sreće nakon navodnog uništenja repetitorskih sustava koji su na obalama Dnjepra produljivali tamošnji akcijski radijus brojnih ukrajinskih bespilotnih letjelica. U svemu tome ne naziru se zapravo ni okviri neke ukrajinske ofenzive preko Dnjepra, koju su spominjali pojedini ruski izvori – navodeći koncentriranje ljudstva i mehanizacije za djelovanja kod Kinburnske kose i na samom ušću Dnjepra u Crno more.
Zračni napadi
Uz brojne ukrajinske napade bespilotnim letjelicama po ruskim pograničnim regijama te strujnoj infrastrukturi okupiranih područja i zaleđa tamošnje ruske fronte – u petak 28. lipnja ipak treba posebno spomenuti neslužbene navode o navodnom uništavanju radara eksperimentalnog protuzračnog sustava S-500 na Krimu. Svemu tome je ruska strana odgovorila kako napadima na ukrajinsku protuzračnu obranu (navodno S-300PS kod Odese), tako i ukrajinske gradove – posebno stambenu zgradu u gradu Dnipro, čije se zarušene ostatke saniralo više dana (uz pronalazak jedne mrtve osobe i 13 ranjenih).
Subota 29. lipnja započela je ruskim lansiranjem 10 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska (svi uništeni) – dok se ukrajinske bespilotne letjelice bilježilo iznad ruskih regija Belgorod (barem 5 komada), Tver (2 komada po vojnoj bazi u mjestu Toropec) i Brijansk (jedna veća letjelica), te na nebu okupiranog Krima. Upravo se ukrajinske napade bilježilo oko Sevastopolja (područje Balaklave), a privremeno je bio obustavljen i promet Krimskim mostom – uz istodobno izvođenje informacijskih operacija na udarima pogođenim područjima. Kasnije se bilježilo ruske napade raketama „Iskander-M“ u regiji Zaporižje, gdje su na meti bila mjesta Ukrajinka i Vilniansk sjeveroistočno od grada Zaporižje (prema ruskim navodima gađalo se željezničke kompozicije oklopne tehnike i skladišta raketa, dok ukrajinska strana spominje samo štete na civilnoj infrastrukturi). Radi tamošnjih 7 mrtvih i 38 ozlijeđenih 30. lipnja je bio proglašen danom žalosti u čitavoj regiji Zaporižje.
Nedjelja 30. lipnja započela je novim ukrajinskim napadom na industrijsku zonu Lipecka u Rusiji (barem 9 letjelica po pogonima za izdvajanje kisika i tamošnjoj elektrani), kod Kurska je djelovalo barem 17 ukrajinskih dronova – dok se barem po 4 letjelice registriralo i iznad Brijanska te Voronježa, a po dvije iznad Orela i Belgoroda. Zauzvrat, Rusi su vođenim zrakoplovnim bombama napali Selidove (uništen rudnik), Toreck (4 bombe KAB-250), New York (navodno FAB-3000 s kontrolnim modulom), te niz drugih naselja širom Ukrajine – dok je Odesa opet bila gađana balističkim raketama „Iskander-M“ s okupiranog Krima. Vođenim zrakoplovnim bombama je kasno popodne bio gađan Harkiv (Osnovjanska četvrt na jugu grada) – gdje se iz ruskih izvora čulo o gađanju tamošnje baze vojne postrojbe „Kraken“, a ujedno je bio pogođen i terminal tamošnje pošte, s više mrtvih i ranjenih te mnogo oštećenih poštanskih vozila (za Ruse - „logističko skladište ukrajinskih Oružanih snaga“). Slično se raketama napadalo i Kijev, gdje se čulo o štetama na stambenim zgradama u četvrti Obolon, ali i vojni aerodrom Kanatovo sjeveroistočno od grada Kropivnicki u središnjoj Ukrajini.
Ponedjeljak 1. srpnja započeo je eksplozijama balističkih raketa u civilnim dijelovima grada Dnipro, dok se Nikopolje kao i obično napadalo dronovima i topništvom (veliki požari na poljima pšenice). Zauzvrat, djelovanja ukrajinskih bespilotnih letjelica bilježilo se u ruskim oblastima Brijansk (barem 9 komada), Kursk (barem 7 komada), te Belgorod – gdje je tijekom jutra onda i masivno nestalo struje, vode, plina te interneta. Osim toga, čulo se i o ukrajinskim napadima po ciljevima na okupiranom Krimu (Šćolkine na sjeveru Kerča, a kasnije opet i po ciljevima oko Sevastopolja (navodno termoelektrana Balaklava). Tijekom dana Rusi su izveli i napade na Dnipro, Kijev (dvije krstareće rakete „Iskander-K“ s kasetnim bojnim glavama, obje srušene ali ipak uz određene štete), te Mikolajev i Harkiv (požari na poljima pšenice). U večernjim satima su im Ukrajinci odgovorili raketnim napadima prema Krimu (Flotske, južno od Sevastopolja) i Novorosijsku (opet obustavljen i promet Krimskim mostom) – dok se s ruske strane čulo o napadu ruskih borbenih aviona po ukrajinskom vojnom aerodromu Mirgorod u regiji Poltava (prema ruski službenim navodima uništeno 5 aviona Su-27 i još dva oštećena, iako nije jasno da li se tu stvarno radilo o avionima ili prigodno postavljenim maketama na prostoru zračne luke koju se zadnjih tjedna itekako učestalo napada).
Međunarodni kutak
Za kraj spomenimo da je u ponedjeljak 1. srpnja Mađarska preuzela šestomjesečno predsjedanje Europskim vijećem, na radost svog premijera Viktora Orbana i užas dobrog dijela Europske unije. Među prioritetima mađarskog predsjedanja navedeno je sedam prioriteta: (1) usvajanje Novog europskog sporazuma o konkurentnosti, (2) jačanje europske obrambene politike, (3) dosljedna politika širenja utemeljena na zaslugama, (4) zaustavljanje ilegalnih migracija, (5) oblikovanje budućnosti kohezijske politike, (6) poljoprivredna politika EU usmjerena na poljoprivrednike, te (7) rješavanje demografskih problema. Sve to se misli raditi kroz više od 1.500 radnih skupina, 37 formalnih sastanaka na ministarskoj razini u Bruxellesu i Luxembourgu, te još oko 230 događanja u Budimpešti. Ipak, posebnu je pažnju privukao prvi službeni put Viktora Orbana po preuzimanju predsjedanja – koji je u jutro utorka 2. srpnja po prvi put od početka ruske agresije na Ukrajinu osvanuo u Kijevu. Iako se kao svrhu puta navodilo „rješavanje problema s kojima se suočava gospodarski i politički blok“ – ipak je glavnina razgovora izgleda protekla u rješavanju posebno bolnih manjinskih pitanja, kako ukrajinske manjine u Mađarskoj, tako i one mađarske u Ukrajini.
Za to vrijeme, ukrajinskog ministra obrane Rustema Umerova u Washingtonu je ugostio njegov američki kolega Lloyd Austin. Uz razgovor o nadolazećem NATO summitu (na kojem Ukrajina neće dobiti pozivnicu u punopravno članstvo Saveza), na dnevni je red došao i novi paket vojne pomoći Sjedinjenih Država – kojeg pojedini svjetski mediji ustrajno najavljuju već desetak dana. Kako izgleda, bit će tu riječ o relativno velikom paketu, vrijednom oko 2,3 milijarde USD, a usredotočenom baš na protuzračne rakete, topničko streljivo te protuoklopna sredstva koja Ukrajini najviše i trebaju u aktualnim borbama. Paket bi strukturno trebao predstavljati kombinaciju slanja robe iz američkih zaliha (Presidential Drawdown Authority – PDA) i narudžbi nove proizvodnje u SAD (Ukraine Security Assistance Initiative – USAI). Sve to bi put Kijeva trebalo krenuti ubrzanim rasporedom, radi kojeg su i pojedine nabave vojne opreme drugih američkih saveznika privremeno stavljene u zapećak – ne bi li se Ukrajini hitno osiguralo ono što akutno treba na bojištima.